ŽARNJACI

Družbena moruzgva (Calliactis parasitica) – živi u simbiozi s rakom samcem pričvršćena na ljušturu puža koju on koristi. Uglavnom se zadržava na pjeskovitom i muljevitom dnu kao i na kamenitom dnu obraslom algama, na dubini od 3 do 50 metara. Oko usnog otvora nalazi se i do 700 lovki dugih 2 do 3 cm. Kretanjem po dnu rak dovodi moruzgvu u različite uvjete okoliša koji joj odgovaraju, a zauzvrat mu moruzgva svojim lovkama pruža zaštitu.

Opnena voskovica (Cerianthus membranaceus) - dobila je ime po voštanoj cijevi koju gradi u pjeskovitim i muljevitim dnima. Boje lovki su vrlo često različite od jedinke do jedinke pa se promatraču može učiniti da je riječ o različitim vrstama.

Zlatna moruzgva (Condylactis aurantiaca) - vrsta koja živi na pjeskovitom i muljevitom dnu, od 5 do 80 metara dubine. Tijelo je zakopano u podlozi, a lovke su raširene po površini. Pomoću lovki hvata male organizme s kojima se hrani. Ukupan promjer s lovkama je oko 25 cm.

Morsko stabalce (Eunicella cavolinii)  je kolonijalni polip, raste na kamenitoj podlozi na sjenovitim mjestima od 10 do 100 m dubine. Voli mjesta sa čistom morskom vodom i jačim morskim strujanjima. Unutarnji skelet je rožnat, obavijen tankom sluzastom ovojnicom s brojnim manjim polipima. Cijela kolonija je žute boje, naraste do 50 cm veličine. Hrani se planktonom i organskim detrutusom. Rasprostranjen je u Sredozemnom i Jadranskom moru.

Kameni koralj je jedina vrsta koralja u Jadranskom moru koja gradi kolonije. Nalazimo ga od 1 do 80 m dubine na kamenitom i pjeskovito ljušturnom dnu, na mjestima s pojačanim strujanjima morske vode. Polipi imaju čvrsti unutarnji porozni vapnenački kostur, visoki su do 12 cm, promjera do 0.5 cm. Kolonije mogu narasti do promjera preko 1 m. Zbog prisustva simbiotskih algi boja koralja je smeđe zelena. Hrani se sitnim planktonom i organskim česticama. Rasprostranjen je u istočnom Atlantiku, te u Sredozemnom i Jadranskom moru. U Jadranu se najveće kolonije ovog koralja nalaze na ulazu u Mljetska jezera i u Malostonskom kanalu.

Smeđa vlasulja živi pojedinačno i u skupinama na kamenitom dnu od zone plime i oseke do 20 m dubine. Naraste u promjeru do 20 cm. Usni otvor je obrubljen s oko 200 dugačkih i vrlo pokretljivih lovki na kojima se nalaze brojne žarne stanice pomoću kojih vlasulje love plijen omamljujući ga, uglavnom manje ribe i rakove. Boja tijela i lovki je smeđa do smeđe zelena, vrhovi lovki su ljubičasti. Boja ovisi o simbiotskoj algi zooksanteli koja živi u tkivu vlasulje. Razmnožava se tijekom ljetnih mjeseci. Rasprostranjena je po cijelom obalnom dijelu Sredozemnog i Jadranskog mora.

Parazoanthus axinellae - žarnjak prekrasne žute boje koji raste u sjenovitim mjestima sve do 250 metara dubine. Često živi u društvu s nekim spužvama i mahovnjacima. Lovkama hvata plijen.

Voštana vlasulja (Cerianthus membranaceus) - solitarna vrsta, zadržava se na pješčanom i muljevitom dnu od 4 do 100 metara dubine. Živi u kožno – voštanoj cijevi (tubi) u kojoj se slobodno pokreće. Dužina cijevi može biti i do 50 cm. Na usnom disku ima dvije vrste lovki, kraće unutarnje i duže vanjske, a njihov ukupan broj je oko 200. Boja lovki varira od ljubičaste i crvene do bijele. Hrani se uglavnom planktonom.

Mramorna vlasulja (Aiptasia mutabilis) - priobalna solitarna vrsta koja se zadržava u pojasu od 1 do 5 metara, u procijepima među stijenama. Naraste do 8 promjera. Oko usnog otvora nalazi se i do 100 debelih, vrlo rastezljivih lovki. Hrani se sitnim životinjskim organizmima. Uobičajena je vrsta u Jadranskom moru.

Čudesna Alicija (Alicia mirabilis)  - živi na kamenitom dnu i na livadama posidonije na dubinama od 5 do 40 metara dubine. Oko usnog otvora raspoređeno je 96 lovki. Na tijelu Alicije nalaze se brojne bradavičaste izrasline zlatne boje. Boja tijela i lovki je blijedo purpurna do purpurno zelene. Naraste do 30 cm. Često je pričvršćena za listove posidonije.