TRADICIJSKA BRODOGRADNJA

Korčulanski su brodograditelji, najvećim dijelom koristili metodu dodirivanja platica oplate uz pomoć vlastitog, jednostavnog, načina razrade konstrukcije, nazvanog „mezzalunabuška“, od kojih se isticali, još od XIV stoljeća brodograditelji iz čitavog niza poznatih korčulanskih obitelji: d' Angelis, Kapor , Bonguardo, Depolo, Sessa, Smrkinić, Foretić, Dobrošić, Vilovoć, Bernardi, Sambrailo, Trojanis, Geričić, Ivančević, Djurdjević, Gvozdenović, Paunović, Verzotti, Filippi, Fabris, Kondenar, Sladović, Jeričević i drugi[1]. U novije doba, nešto izmijenjenu primjenu „mezzalune-buške“ koristili su i vrsni brodograditelji poput: Jakova Denoblea, Davora Kondenara, Todora-Danka Tasovca („Tasino“) iz Korčule, Marina Šale iz Žrnovske Banje i Igora Čulića iz Lumbarde, kao generacije brodograditelja ...

“Od zaborava su sačuvani konstrukt broda, njegov jezik, priče, povijesni dokumenti, artefakti i linguafakti, materijalna i nematerijalna baština pučinskih ribara iz Komiže. U regati sudjeluju i iseljeni Višani, koji su se zatekli na godišnjem odmoru u rodnome zavičaju Regata povijesnih brodova falkuša, koja je 21. kolovoza krenula iz Komiže, poslije sedam sati jedrenja stigla je na cilj, na žalo Palagruže, priopćio je organizator. To je 12. po redu obnovljena regata „Rota palagruzona“ koju je 2009. utemeljila Kulturna ustanova „Ars halieutica“ iz Komiže, obnavljajući time povijesnu regatu komiških falkuša, čija se tradicija održala kroz četiri stoljeća, ističe u ime organizatora "u poruci s Palagrže" Joško Božanić. "Okupljeni oko jarbola falkuše na ovom žalu Palagruže, kao i oni koji n...

Nastojanje da se rasvijetle čimbenici dubrovačke povijesno pomorske baštine često podrazumijeva opsežan istraživački rad, osobito kada je riječ o pojedinim njezinim sastavnicama kao što je rekonstrukcija povijesnog broda. Nimalo jednostavna potraga za izvorima skrivenim u mnoštvu svakovrsnih informacija u arhivskoj građi, često i izostanak bitnih podataka, usmjeruju k svim ostalim izvorima (domaći i strani stručni radovi, obrade, nacrti, povijesni i suvremeni prikazi). Njihovo proučavanje i međusobna svestrana usporedba jedini su put k vjerodostojnoj rekonstrukciji pojedinih tipova brodova Dubrovačke Republike. Temeljem rezultata takvog rada upoznaju se svi ili većina konstruktivnih elemenata i karakteristika broda. Jedan od zaboravljenih brodova u dugoj povijesti dubrovačke brodogradnje j...

Gorgonija donosi zanimljivu priču o Mateju Šikiću Balari iz Murtera na otoku Murteru. Ovaj akademski grafičar – slikar, a trenutno grafički dizajner, zaljubljenik u tradiciju i drvene brodove izradio je maketu gajete koja je krenula u serijsku proizvodnju. Ideja za maketu je stara, još iz srednje škole, kada sam čuo od prijatelja da je radio jednu ovakvu drvenu maketu gajete. Godina sam čekao da neko napravi model gajete u setu za slaganje i da ga je mogu kupiti i složiti. Međutim na tržištu toga jednostavno nije bilo, bar ne u ovome obliku kako sam ja to zamislio. A zamislio sam tako da to bude drvena gajeta po svim pravilima konstrukcije i gradnje drvenog broda. Na kraju sam odlučio sve napraviti sam. Od nule! Ne znam koje 3D programe koristiti, a još manje raditi u njima. Dobio s...

Ma kakvo preuređenje! Dodavanje svega onog što je bilo potrebno da bi turisti guštali, upropastilo bi formu logera. Nisu oni bili za razmažene turiste, ni govora, bili su oni za težak rad Bio je kraj veljače. Godina 2013. Iako se naslućivalo već neko vrijeme, silno je tužno odjeknula vijest kako je nakon teške bolesti umro Karl Heinz Putz, temperamentni Nijemac iz Koelna kojeg su svi koji su ga poznavali, s razlogom, smatrali i stanovnikom Nerezina. Bio je u godinama, niti punih 58, koje ni u kom slučaju nisu imale slutiti tragičan kraj. Svega godinu dana ranije, zahvaljujući upornosti Ferdinanda Zorovića i vlasnika nerezinskog brodogradilišta Krešo Lekića, njih su trojica krenuli u spašavanje – lošinjskog, nerezinskog logera kojeg je Lekić prihvatio u svoje brodogradilište. Vlasnik zaniml...

FABRIS, korčulanska klesarska, brodovlasnička i brodograditeljska obitelj. Bila vlasnik kamenoloma na otočiću Vrniku kraj Korčule. Fabrisi se u dokumentima XVIII. st. spominju kao klesarski majstori i dobavljači kamena s Korčule. U XIX. st. članovi obitelji počeli su se baviti i brodarstvom. Bili su vlasnici više brodova sagrađenih u Korčuli: peliga »Vrnik« (1854), škune »Demetri« (1862), barka »Vrnik« (1869) i brika »Giorgio« (1872), a bark »Fratelli Fabris« (1875) sa svojih je 44 metra duljine i 550t najveći brod koji je u XIX. st. sagrađen na korčulanskim brodogradilištima. God. 1874. u pomorskoj nesreći u Dardanelima potonuo je brik »Giorgio«. Bio je pod teretom kamena iza nevremena bačen na hridi gdje se razbio. Posada se spasila osim malog od kuhinje. Slika koja predstav...

Pokazat će se da je civilizacija bitno ovisila, fizikalno izraženo, ne samo o vremenu nego i o prostoru njezina nastanka, da su se isti termini za prirodna ili za proizvedena oblikovna rješenja često koristili za različita, odnosno različiti termini za ista rješenja. To se odnosilo na voće, povrće, bilje, morske plodove, na topografiju, ali i na proizvode, na različitim razinama njihove strukture. Tako će se, za razliku od grčke bracere koju su Nijemci koji, čini se, nisu ni bili na Jadranu, opisali u svjetskim rječnicima, a koja predstavlja cio brod s jedrima na način trabakula a ne samo snast, prikazati i dokumentirati jadranska bracera s jednim jarbolom s latinskim, oglavnim i sošnim jedrima, s dva jarbola i latinskim odnosno sošnim jedrima, bracera s tri jarbola s latinskim jedrima, te...

Car Franjo Josip I doplovio je jahtom austrijske ratne mornarice "Miramar" u Malom Lošinju 13. svibnja 1875. godine kako bi bio nazočan porinuću do tada najveće drvenog jedrenjaka izgrađenog u austrijskim brodogradilištima.  Jedrenjak je nosio ime supruge mu carice Elisabete. Njegov dolazak i kumstvo brodu bila je iznimna čast za najpoznatijeg lošinjskog brodograditelja Nikolu Martinolića. Nava s 2500 tona, s najvećom tonažom u povijesti Lošinja i na čitavom Sredozemlju, izgrađena je za brodovlasnika Ivana Antuna Tarabocchiju, a porinuće u škveru Priko izazvalo je toliko emocija da je Lošinjanka i imenjakinja carice, Elisabetta B., napisala i svečanu pjesmu: “Pisma od dana Svetkovine našega Cesara Frane Osipa I. kad je pohodio maloga Lossina” u kojoj kaže: “Kada jesu na squer arivali...

Najtužniji životopis i najneobičniji kraj doživio je šoltanski brod škuner - „Hrvat“ koji je već nekolikoputa ispunjavao novinske stupce, pa se i citira u cijelosti: „Jedan je jedini brod, među onima većima od stotinu bruto registarskih tona što su posljednjih 40 godina vijali ipak nije. Bio je to jedrenjak „Hrvat“, cijeli niz godina naš najstariji brod, no ono po čemu mu pripada posebno mjesto nisu njegove godine već uistinu neobična smrt. Brod „Hrvat“ potopljen je – motornom pilom. Prije 43 godine, 20. rujna 1975., poslan je taj veteran na dno. Da tu, po mnogo čemu neobičnu, epizodu iz života jednoga broda izvučemo iz zaborava pomogao nam je kap. Slavko Bačić iz Lučke kapetanije u Zadru, jedan od nekolicine ljudi što su prisustvovali odlasku najstarijeg našeg broda. Iz zadarske gradsk...

Za razliku od većeg dijela Jadrana gdje se jedrilo samo zbog potrebe prijevoza, na Lošinju se jedrilo zbog dokazivanja jedriličarske vještine - sporta. U početku se regatavalo na gucevimna i pasarama koji su bili posebno građeni samo za regate, a kako je krajem 19. i početkom 20. stoljeća na Lošinju bilo 7 brodogradilišta, bilo je pitanje časti i prestiža čija će pasara pobijediti na regati. Zbog specifičnosti malološinjske uvale gdje ljeti uglavnom prevladavaju termički vjetrovi i maestral, uz minimalne valove, lošinjska regatna pasara je drugačija nego na drugim dijelovima Jadranskog mora. Široka na glavnom rebru, s velikom kvadraturom jedara za svoju veličinu te duboke kobilice po cijeloj dužini, osobito na krmi, s dubokim kormilom. Koristila se tzv. Marconi snast, jer je dug...