TRADICIJSKA BRODOGRADNJA

Za razliku od većeg dijela Jadrana gdje se jedrilo samo zbog potrebe prijevoza, na Lošinju se jedrilo zbog dokazivanja jedriličarske vještine - sporta. U početku se regatavalo na gucevimna i pasarama koji su bili posebno građeni samo za regate, a kako je krajem 19. i početkom 20. stoljeća na Lošinju bilo 7 brodogradilišta, bilo je pitanje časti i prestiža čija će pasara pobijediti na regati. Zbog specifičnosti malološinjske uvale gdje ljeti uglavnom prevladavaju termički vjetrovi i maestral, uz minimalne valove, lošinjska regatna pasara je drugačija nego na drugim dijelovima Jadranskog mora. Široka na glavnom rebru, s velikom kvadraturom jedara za svoju veličinu te duboke kobilice po cijeloj dužini, osobito na krmi, s dubokim kormilom. Koristila se tzv. Marconi snast, jer je dug

U noći između 25. i 26. kolovoza 1986. strašna oluja sa zapada potopila je u uvali Porat na otoku Biševu tri barke. Među njima je bila posljednja komiška gajeta falkuša. Čuo sam na komiškoj rivi vijest da više nema Cicibele. To ime dobila je bila ova crna komiška barka zbog svoje uloge u filmskoj priči Miljenka Smoje Roko i Cicibela. Čuo sam vijest da je Cicibela doživjela svoju filmsku sudbinu — da ju je more razbilo o hridine i da još jedino može poslužiti kao drvo za loženje rakijskog kotla na Biševu. Takav je bio komentar komiške rive. Osjetio sam simboličnu snagu toga događaja i krenuo na Biševo s namjerom da organiziram spašavanje ostatka Cicibele za Ribarski muzej u Komiži. Dok je plivaričar Edi svojim vitlom podizao iz mora na svoju palubu olupinu Cicibele, potekle su suz