TRADICIJSKA BRODOGRADNJA

Ressel, Josip (Josef) (Chrudim, Češka, 29. VI. 1793 – Ljubljana, 9. X. 1857), šumarski inženjer, mornarički intendant, izumitelj brodskoga vijka. Ocu Antonu Herrmannu Resselu njemački je bio materinski jezik, dok mu je mati Marie Anna Konvičková bila prava Čehinja. Dvogodišnju topničku školu završio je 1811. u Češkim Budějovicama, a 1816. dvogodišnji studij šumarstva u Mariabrunnu kraj Beča. Karijeru je započeo 1817. postavljanjem za kotarskoga šumara u Pleterju, kada su mu povjerene i šume Žumberačke gore. Godine 1821. dobio je mjesto u Provincijalnoj upravi državnih posjeda za Primorje na području austrijskog carskog namjesništva u Trstu te je obnašao dužnost šumarskoga nadzornika za tadašnje pokrajine Istru, Goricu i otok Krk, 1825. promaknut je za šumarskog inspektora Kranjske i S...

U okolici Nina pronađeno je nekoliko potopljenih olupina brodova iz prapovijesnog doba i ranosrednjovjekovnog razdoblja. Na pronađenim olupinama otkriven je jedan sasvim novi način izrade brodova, šivanjem. Elementi brodske konstrukcije (rebra, kolomba, madiri), spajani su kod ovih brodova nađenih u Ninu, sistemom "šivanja", koristeći samo konopce i drvene klinove bez uporabe metalnih čavala. Mulj je daleko najbolji konzervator, zato se i uspjeli sačuvati konop, koža, drvo i drugi organski materija podložni brzom raspadanju. Tehnika se sastoji u tome da su se obje strane daske koje su se spajale izbušile u razmaku od oko 2,5 cm i 1 cm od ruba. Na spoj je nalijegala drvena "traka". Kroz izbušene rupe na daskama provlačio se konop, koji je preko drvene "trake" ulazio u rupe na drugoj dasc...

Za Vrgadu zaista možemo reći da je mali škoj velike kreativne snage. Ona obiluje samozatajnim i vrijednim stvarateljima mnogih trajnih vrijednosti - slikarima, fotografima, kiparima, književnicima, znanstvenicima, skladateljima, pjevačima i mnogim drugim umjetničkim dušama. Neki vrgadinski kreativci postali su poznati diljem Hrvatske, a većina njih svoj umjetnički dar skriva od javnosti i uživa stvarajući sjajna djela u krugu svojih najbližih. Jedno od takvih skrivenih vrgadinskih umjetničkih gnijezda mala je radionica maketa raskošnih jedrenjaka i tradicijskih brodova obitelji Punoš. Glavni i odgovorni kalafat ovog malog skrivenog brodogradilišta umirovljeni je ugostitelj Ruzario Punoš. Zapravo, maketarstvom i brodogradnjom flote malih ali raskošnih jedrenjaka počeo se baviti puno p...

Ovu temu smo već obrađivali, ali ima novih članova grupe i onih koji su zaboravili. Onda repetitio est mater studiorum. Tema je pomalo i zamršena jer u oblikovanju snasti su odlučivali mnogi faktori. Kod naručivanja broda vlasnik je brodograditelju iskazao svoje želje prema području na kojem će brod ploviti, teretu koji će prevoziti i naravno financijskim mogućnostima. Snast se tokom životnog vijeka broda znala i mijenjati pa su zavisno od potreba na istom jedrenjaku mijenjana i dodavana različita jedra. Poput ljudi drveni brodovi imaju svoje osobnosti i nisu produkt lančane proizvodnje kao što su automobili. Tek novije vrijeme je donijelo u brodogradnji brodove blizance. Pažnju treba obraćati na finese. Primjerice da li su na jarbolu zastupljena samo križna jedra ili je uz njega podignuto...

Na Korčuli je brodogradnja vjerojatno postojala već u doba Ilira i Neretljana, ali sigurne podatke o njoj imamo tek iz 14. stoljeća. U 15.stoljeću mletačka ja vlast počela ometati brodogradnju. Na tužbu brodograditelja, 1499.godine, bilo je određeno da se tu mogu graditi brodovi najviše do 500 stara nosivosti, i to, samo za naručitelje kršćane. Godine 1502. povišena je nosivost na 2.000 stara. Unutar tih granica brodogradnja se uspješno razvijala, te je korčulansko brodogradilište bilo jedno od najpoznatijih na istočnoj obali Jadrana. U tom brodogradilištu se gradilo i dosta brodova za Dubrovnik, a mnogi su korčulanski brodograditelji odlazili raditi i u dubrovačka brodogradilišta. U Napoleonovo doba (1798.-1815.) brodogradnja  na Korčuli je znatno opala. Kasnije se opet podigla, a iza 186...

Međusobno izmjenjivanje pozdrava u susretima brodova na moru je od davnina bio čin kojim se izražavala radost susreta i upućivale dobre želje. Komuniciranje brodova na moru, osobito ranije, imalo je praktični smisao jer je svaki susret bio dobro došao, piše Pomorski muzej Orebić Pri susretima brodovima izmjenjivale su vijesti, informacije o događajima, prilikama na ruti, obavještavalo se o stanju na brodu ili se pružala potrebna pomoć, a često su se predavala i pisma za obitelji pomoraca. Izmjene podataka o navigacijskim, meteorološkim ili hidrografskim prilikama i o drugim karakteristikama područja plovljenja pridonosili su sigurnosti plovidbe. Susreti na moru su razbijali jednoličnost plovidbe po beskrajnim prostranstvima. Poseban je događaj bio susret na moru s brodom iste zastave...

Evidentno je kako se tijekom proteklih nekoliko godina ponuda skandinavskih brodova kod nas dosta povećala. Bez obzira što su to uglavnom skuplja plovila, kod kupaca su izborila poštovanje i sve je veći broj onih koji su to spremni i platiti. Izgleda da to nije trend samo kod nas jer i neki svjetski priznati brodograditelji svoje nove modele brodica promoviraju uz napomenu kako su na njima objedinili iskustvo i tradiciju skandinavskih ribara. Spomenom tradicije skandinavske brodogradnje prva asocijacija uvijek je vikinški drakar, brod za prijevoz ratnika i otkrivanje novih zemalja. Manje je poznato da su u to vrijeme gradili i šire i nešto dublje brodove za trgovinu, knarr, kao i faering, male brodice na vesla. Zajednička karakteristika svih tih plovila bile su plitak gaz, niski bokovi i...

Kad je ideja brodice potpuno razrađena u glavi protomeštra i sukladno tome čitava drvena građa pripravljena, sav alat pripremljen, naoštren i postavljen na odgovarajućem mjestu u radionici („baraci“) te određen racionalan prostor za gradnju („drvena baraka – „teza“ ili trajno natkriti otvoreni prostor izvan radionice), započinje se s njezinom gradnjom, standardnom- korčulanskom tehnologijom gradnje, razdijeljenom, najčešće, u deset faza. 1.faza: Najprije se solidno pripremi mjesto gradnje te se, u tu svrhu, postavlja, stabilno na potkladama, temeljna greda („kantir“) koja će nositi čitavu brodicu tijekom gradnje i sa koje će se ona, na koncu, predati vodi i na koju će se, kao prvi konstrukcijski element, „položiti“ kobilica („kolumba“) na kojoj je već postavljena zaštitna drvena obl...

Korčulanski su brodograditelji, najvećim dijelom koristili metodu dodirivanja platica oplate uz pomoć vlastitog, jednostavnog, načina razrade konstrukcije, nazvanog „mezzalunabuška“, od kojih se isticali, još od XIV stoljeća brodograditelji iz čitavog niza poznatih korčulanskih obitelji: d' Angelis, Kapor , Bonguardo, Depolo, Sessa, Smrkinić, Foretić, Dobrošić, Vilovoć, Bernardi, Sambrailo, Trojanis, Geričić, Ivančević, Djurdjević, Gvozdenović, Paunović, Verzotti, Filippi, Fabris, Kondenar, Sladović, Jeričević i drugi[1]. U novije doba, nešto izmijenjenu primjenu „mezzalune-buške“ koristili su i vrsni brodograditelji poput: Jakova Denoblea, Davora Kondenara, Todora-Danka Tasovca („Tasino“) iz Korčule, Marina Šale iz Žrnovske Banje i Igora Čulića iz Lumbarde, kao generacije brodograditelja ...