SPELEORONJENJE

Prilikom istraživanja o čovječjoj ribici koje provodi Udruga Hyla u sklopu projekta "Karst -Dinaric Arc Karst biodiversity programme" otkrivena je čovječja ribica stara tek nekoliko mjeseci. Naime ronjenjem u izvoru Rupečice u Ogulinskom Zagorju, speleoronioc Petra Kovač Konrad, francuski speleoronioc Frederic Swierczynski i fotoreporteri Florian Lunette i Megane Chene uočili su jedinku veliku tek nekoliko cm.   U Ogulinskom Zagorju postoji nekoliko lokaliteta u kojima se već 5 godina provodi monitoring čovječje ribice, međitim sve ove godine nikada nije pronašena ovako mlada jedinka. Osim po lijepoti i bogatstvu potopljenih špiljskih sustava, Ogulinski kraj poznati je i po bogatstvu endemskim špiljskim vrstama. Ovo i još mnoge druge zanimljivosti pronađene u Ogulinskim špiljama kao

  Uvod Crveno jezero je složen krški fenomen, dijelom potopljena jama s vertikalnom razlikom od -526,9 m. Površina jezera je oko 2,7 ha, dok je vodeni stupac raspona od 232 do 315 m dubine, s najdubljom utvrđenom točkom -4 m ispod razine mora. Kod maksimalne razine, procijenjena akumulacija je 8,24 milijuna kubnih metara vode. Nalazi se neposredno u blizini grada Imotskog, uz cestu Imotski-Proložac (Slika 1), na području Splitsko-Dalmatinske županije. Crveno jezero zaštićeno je još 1964. godine kao geomorfološki spomenik prirode, a danas je kroz ekološku mrežu RH uključeno u europsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000 (HR2000934). Njime upravlja javna ustanova Dalmatian Nature iz Splita. Speleoronilačku Ekspediciju Crveno jezero 2017., provedenu početkom svibnja 2017. godi

Položajem u centralnom dijelu Dinarida, uza samu hrvatsko-hercegovačku granicu, Imotsko područje pripada Dinariku, duboko okršenoj tektonskoj cjelini Dinarida te srednje-dinarskoj biogeografskoj regiji s najvećom bioraznolikosti špiljskih organizama na svijetu. Znanstvena istraživanja krškog fenomena Crvenog jezera, započeta su još u prvoj polovici 19. stoljeća od strane austrijskih biologa, otkrićem i opisom nove vrste ribe, čuvene imotske gaovice (Delminichthys adspersus (Heckel 1843)), čime je Crveno jezero postalo tipsko nalazište (locus typicus; locus classicus). Tijekom 20. stoljeća Crveno jezero je značajnije istraživano u geomorfološkom i hidrološkom pogledu, dok su ostala znanstvena istraživanja obavljana sporadično, vezana uglavnom za speleološko-ronilačka i biološko-ekološka ist

Vrljika je krška rijeka koja se teče Imotsko-bekijskim poljem. Od nekoliko izvora u Glavini i Prološcu formira se stabilan vodeni tok koji nikad ne presušuje. Na jugoistočnom obodu polja, u Bekiji, je niz ponora i estavela od kojih je najveći Šajinovac. Taj speleološki objekt/ špilja, sa hidrogeološkom funkcijom aktivnog ponora, cilj je našeg speleo- ronilačkog istraživanja. Na poziv Branimira Jukića (SO HPD Imotski), okuplja se ekipa koja uključuje uz Branu, Dina Tarasa (SO Liburnija, PD Paklenica), te Vladana Strigu (SD Špiljar). Dogovaramo se pokrenuti istraživanje ponora rijeke Vrljike – Šajinovac. Naime, Vrljika ima više ponora, međutim ovaj je najveći i aktivan je tokom cijele godine. Voda rijeke Vrljike koje ponire u Šajinovcu, ponovno se javlja na površini kao rijeka Tihaljina k