POMORSKA BAŠTINA

Druga polovica 15 stoljeća kao i prva desetljeća 16. stoljeća izuzetno su teška razdoblja u dalmatinskoj povijesti. Osmanska prijetnja iz godine  u godinu postojala je sve realnija i prisutnija. Upravo je takva, potpuno nova i sve opasnija situacija, nagnala brojne pojedince da započnu s gradnjom utvrda kako bi zaštitili svoje posjede i prihode s njih. Tako je u tom vremenu uz obalu između Splita i Trogira, pa i šire, nastalo 20-ak različitih utvrda čiju gradnju financira crkva (splitski nadbiskup, trogirski biskup, pojedini samostani) te većinom pripadnici splitskog i trogirskog plemstva. Među njima se ističe trogirski plemić Koriolan Ćipiko. Koriolan je jedan od protagonista 15. stoljeća u Dalmaciji. Rođen je u znamenitoj trogirskoj obitelji Ćipiko (Cippico, Cepio, Cippicus) 1425. godine...

Negdje sredinom 1462. godine osmanskom zapovjedniku Atene pobjegao je jedan albanski rob i sa sobom odnio 100 000 srebrnih aspri. Taj se čovjek sklonio na mletački teritorij, na Peloponezu u grad Koron, a kako se u međuvremenu navodno i preobratio na kršćanstvo Mlečani su ga odbili predati njegovom bivšem gospodaru. Ovo je, zajedno s brojim drugim događajima, postao samo okidač za neizbježan i očekivani rat između Venecije i Osmanskog carstva – jedan od prvih dugotrajnih ratova ovih dviju sila koji će trajati od 1462/3. do 1479. godine. Na kraju rata gotovo da neće biti pobjednika i poraženog – Turci će zauzeti mletački Negropont (na Eubeji u Grčkoj), još neke otoke u Kikladima  i tvrđavu Skadar u Albaniji, ali će Venecija na dugo vremena zagospodariti Ciprom. Osim što je gubitak najvažnij...

Htjeli, ne htjeli – zvona su veliki dio naših života. Možda ova rečenica zvuči pomalo pretenciozno, ali u stvarnosti smo toliko na njih navikli da najčešće njihovu zvonjavu i ne čujemo, posebno ako živimo u nekom većem gradu. Međutim, ona itekako zvone – od jutarnje „Zdravo Marije“ i cjelodnevnih podsjećanja na vrijeme (negdje i svako 15 minuta), preko objava nečije smrti ili velikih slavlja do pokušaja da se njihovom zvonjavom rastjeraju olujni oblaci. Najstarije zvono u Hrvatskoj sačuvano je u Šibeniku. Taj podatak nikoga ne bi trebao posebno iznenaditi ali kakvo je to zvono i kako je do toga došlo ispričat ćemo u tekstu koji slijedi. Dana 14. svibnja 1960. godine družina krapanjskog spužvara Jakova Govića ronila je u potrazi za spužvama u akvatoriju Silbe i Premude. Na dubini od oko ...

Nedavno smo na stranicama ovog portala ponovo upozorili na bogatstvo i iznimnu važnost luke antičke Salone. Iako se taj grad krajem 6. i početkom 7. stoljeća polako „gasio“, da bi 30-ih i 40-ih godina 7. stoljeća i nestao kao grad – njegovi pojedini dijelovi su i dalje korišteni na različite načine. Na istočnim „predgrađima“ Salone razvija se Solin kao jedno od sjedišta hrvatskih knezova, a kasnije i kraljeva, s crkvenim zadužbinama, samostanima, dvorovima, krunidbenom bazilikom u „Šupljoj crkvi“ i kraljevskim mauzolejom na Otoku. Postojanje luke, a vjerojatno i mogućnost plovidbe donjim tokom Jadra, jedan je od čimbenika zašto se ovdje razvija takvo središte. Pojedini znanstvenici čak smatraju kako je mir između mletačkog dužda Petra Kandijana i hrvatskog kneza Mislava iz 939. godine p...

Nedavno su mediji u nekoliko navrata izvještavali o novim arheološkim nalazima kako na solinskom kopnu tako i u podmorju kaštelanskog zaljeva. Na solinskom predjelu Bugarevo istražen je dio antičkog bedema kao i druge strukture, na što je veći dio struke opravdano i pravovremeno upozoravao kako se radi o pronalasku koji uvelike mijenja naše spoznaje o prostiranju Salone – najvažnijeg i najvećeg antičkog grada na istočnoj obali Jadrana. Nekoliko mjeseci poslije pojavile su se i prve vijesti o pronalasku još jednog izuzetno vrijednog brodoloma negdje na širem području Kaštelanskog zaljeva – jednog od preko 200 (poznatih) podmorskih arheoloških lokaliteta na području naše županije. Kolegica Irena Radić-Rossi, vjerojatno najbolja poznavateljica ove problematike, nedavno je na još jednom javnom...

Na Jadranu postoji milostivi otok, otok Šćedro. Milostivim su ga nazvali naši preci Praslaveni, koji su u njegovim sigurnim uvalama s izvorima pitke vode, plodnim poljima i bogatim šumama nalazili utočište.  Zaklon od olujnog mora i vjetrova, ali i dom na Šćedru su tražili moreplovci već od prapovijesnih vremena. Po cijelom otoku gradili su kamene gomile koje podsjećaju na male piramide. U njih su pokapali svoje mrtve kako bi bili bliži  nebu. Neke od njih samo su bila kultna sveta mjesta u prostoru. A tih je gomila na tako malom otoku baš puno, što je jedinstveni primjer na našoj obali. U uvali Mostir u srednjem vijeku, svoj mir pronašli su dominikanci sagradivši manastir na mjestu ranosrednjovjekovne crkve sv. Marije i još ranijim antičkim temeljima. Na morskom dnu u svim uvalama i oko o...

Pregled podvodno arheoloških istraživanja na našoj obali Jadrana nije lako sažeti, a da se ne propuste spomenuti svi značajni lokaliteti i njihovi istraživači. Stoga će ovaj tekst biti posvećen samim počecima i nekim manje poznatim, ali zanimljivim detaljima iz prošlosti podvodno arheoloških istraživanja na Jadranu do 70tih godina prošlog stoljeća. Još od 16. stoljeća putujući našom obalom kartografi, državni dužnosnici, putopisci, istraživači i svećenici bilježe nalaze vidljivih struktura, kuća, lukobrana, sarkofaga i amfora pod morskom površinom.  Svjetski putopisac Alberto Fortis nakon što je više puta posjetio naše krajeve objavio je knjigu Put po Dalmaciji, tal. Viaggio in Dalmazia, 1774. godine. U njoj se po prvi puta spominju nalazi amfora iz našeg podmorja koje je Fortis vidio p...

Čovjek je oduvijek htio znati što se krije ispod mora, jezera i rijeka. Današnja tehnologija ronjenja dostupna je svima bez obzira na dob, spol ili neka fizička ograničenja. Ali nije uvijek bilo tako. Duboka mora i vode plašile su ljude. Samo su se hrabri odvažili zaroniti u nepoznato ne bi li otkrili tajne dubina. Počeci podvodno arheoloških istraživanja vezani su za povijest ronjenja. Malo je pouzdanih podataka o tome kako se ronjenje razvijalo u davnoj prošlosti. Najstariji podaci iz 3 000 g.pr.Kr. o roniocima na spužve i bisere stigli su do nas s otoka Krete. Smatra se da je najstariji prikaz ronioca vidljiv na asirskom reljefu iz palače Asurbanipala II u Nimrudu iz 9.st.pt.Kr. Nije nam pozanto da li su zaista na reljefu prikazani asirski “diverzanti” ronioci koji su da bi neprimjetno ...

Neka od najznačajnijih podvodno arheoloških otkrića dogodila su se sasvim slučajno. Tijekom godišnjeg odmora u Kalabriji 1972. G. Stefano Mariottini, roneći na dah, pronašao je dvije brončane skulpture neprocjenjive vrijednosti, poznate pod imenom Ratnici iz Riacia. Stefano Mariottini, pronalazač skulptura poznatih kao Ratnici iz Riace, Kalabiriji 1972.g. Izvor https://www.gardencourtantiques.com/an-archeaological-mystery-discovering-the-riace-warriors-august-1972/ Stefano je ugledao ruku koja je virila iz pijeska i prestravio se. Ubrzo je shvatio da je ruka od bronce i počeo je otklanjati pijesak sa skulpture. Kako sam kaže, nije mogao prestati, jer je kip boga ili ratnika koji se otkrivao pred njim bio neopisive ljepote. Skulpture su izrađene u antičkoj Grčkoj polovicom 5. St pr.Kr....

U blagdansko vrijeme kada svoje domove ukrašavamo okićenim jelkama, a u sve hladnije podmorje ronioci ronilačkih klubova unose toplinu postavljajući božićna drvca, pripremilli smo za vas seriju tekstova o otkrivanju tajni podmorja Jadrana, o podvodnim arheološkim istraživanjima i lokalitetima. Ti isti vrijedni ronioci amateri svojim velikim marom za čistoću podmorja organiziraju i sudjeluju u brojnim eko akcijama na Jadranu kako bi s morskog dna uklonili smeće što se godinama namjerno ili ne namjerno bacalo u morske dubine. Čisteći morsko dno danas, oni “istražuju” arheološke lokalitete budućnosti, jer upravo su na sličan način nastajali arheološki lokaliteti u prošlosti. © UNESCO/A. Vanzo, Pecio cerca de Papua-Nueva Guinea, izvor: http://www.unesco.org/new/en/culture/themes/underwater-...