PUTOPIS

Iz Australije preko Perua stigao sam na krajnji jug Argentine. Ushuaia je kraj svijeta kako kaže lokalno stanovništvo, a na kraju svijeta u centru grada Hrvatska zastava, lijepo iznenađenje. Jedni od prvih doseljenika su baš iz Hrvatske, te u centru grada postoji Hotel Mustapić čiji vlasnik je Federico Antonio, porijeklom iz Lovreća pored Imotskog. Iz Ushuaie sam krenuo na nevjerojatno putovanje na Antarktiku, odredište koje je toliko udaljeno da se činilo da idem na neki drugi planet. Krajolik nevjerojatno lijep, zatim pingvini, albatrosi, kitovi, morski leopardi. Fascinantno je bilo gledati kako kitovi koordinirano naprave zračnu mrežu tijekom ribolova kao i morske leoparde koji stalno vrebaju pingvine. Malo manje zanimljivo je bilo kad nam je leopard zagrizao i uništio gumeni čama...

Oznake za pličinu ili greben u Ježevici među korčulanskim škojima imaju svoja imena. Pličina Lucifer, sjeverno od otoka Badije u pomorskim kartama je zabilježena kao Plič Lučnjak s oznakom 15 m. O ovoj pličini piše Jadranko Gjivoje u Zborniku otoka Korčule; "Kako objasniti nalazište ili, bolje rečeno groblje amfora na pličini zvanoj Lucifer, sjeverno od otoka Badije? Na toj pličini nalazi se podignuta kamena oznaka za pličinu. Prije njenog podizanja dubina mora iznosila je na najplićem mjestu 2,5 m, što znači, zbog laganog poniranja naše obale , prije nekih dvije tisuće godina oko 1,5 metara. Mjesto je kao stvoreno za brodolom. I zaista, na dubini od 12 do 18 metara, s smjeru ## od kamene oznake, nalazi se groblje amfora, koje je odavno poznato i mještanima i stranim roniocima. Neki mje...

Ovaj pučinski otok, smješten 25 km zapadno od Visa, danas je bez stalnih stanovnika. Arheološka nalazišta svjedoče da je Svetac bio naseljen u prapovijesno doba, a na njemu se nalaze i ostaci utvrde koja je po legendi pripadala ilirskoj kraljici Teuti gdje je skončala svoj život bacivši se sa zidina. Od 11. do 15. stoljeća na Svecu su živjeli Benediktinci, a danas ga krasi crkvica Sv. Andrije. U 18. stoljeću se organizira proizvodnja borove smole (pakline), korištena za venecijanska brodogradilišta. Tada se na njega naseljava iz Italije obitelj Zanchi te je čitav otok danas u njihovom privatnom vlasništvu. Najveći broj stanovnika koje je Svetac imao su 73 osobe (po popisu iz 1952. godine), od kojih su skoro svi Zankijevi. Nema sigurnog pristaništa te je bio poprište mnogih tragičn...

Badija! Bio je dar i blagoslov doći i pristupiti na ovaj otočić okružen kristalima plavetnog mora i sjenovitim borovim krošnjama pod kojima slobodno i sasvim mirno šetaju jeleni, srne i njihova mladunčad. Ne treba se čuditi njihovoj prijateljskoj naravi, umiljatosti, povjerenju. Naučeni su da su ovdje svi prijatelji, da im nitko neće nauditi, ništa nažao učiti, već ih nahraniti, pomilovati i dušu lijepom riječju okrijepiti. Vrijeme se na ovom otočiću drugačije mjeri i osjeća. Drugačijim očima gleda. Badija – mjesto susreta sa samim sobom Ulazak u samostan, u jedino veće zdanje na ovom otoku i susret s fra Jozom Zovkom nesvakidašnji je doživljaj. Mir i tišina trenutno obavijaju dušu, umiruju tijelo, usporavaju dah. Glasa i tona kao da nemaš, a kada ga želiš izbaciti shvaćaš da je s...

Miris mora u kombinaciji s mirisom otočkog raslinja, upotpunjen dozom kulture, izlet je koji vam želim predložiti Smješten na južnoj strani otoka Lošinja, Mali Lošinj je najveće naselje na otoku. Prvi put se spominje 1398. pod imenom Malo Selo. Tijekom 19. stoljeća bio je poznata europska brodograditeljska sila, a počeci turizma su vezani za 1885. i pojavu zdravstvenog turizma. Još i danas je Lošinj poznat kao klimatsko lječilište u liječenju bolesti dišnih putova i alergija, uslijed čega i brojni školarci svoja ljeta provode upravo na Lošinju. Aromatičan miris ovog otoka, pamtim još od svog prvog posjeta prije više godina. Stoga bih vam željela predložiti i posjet Miomirisnom otočkom vrtu, kako bi na jednom mjestu obišli sve lošinjske mirisnice. Ne zaboravite provjeriti i radno vrij...

„Zlarin, mali otok brnistre i smilja Još i danas stoji kraj pučine sive,                       Reci mi, moja kolijevčice siva, Masline tvoje jesu li još žive?“ Riječi su ovo iz pjesme Vesne Parun, naše poznate pjesnikinje rođene na Zlarinu 1922. godine. Ona se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti hrvatske poezije i književnosti za djecu u drugoj polovici 20. stoljeća, a danas Zavičajni muzej otoka nosi njeno ime. Ovdje se nalazi spomen soba posvećena Vesni Parun, zbirka etnografskih predmeta otoka, te originalni alati za vađenje i obradu koralja. Naime, Zlarin je poznat i kao Otok koralja, gdje se lovom i obradom koralja bavilo još u 14. stoljeću. Saznala sam i za postojanje antičke legende koja govori da je crveni koralj nastao kada je Perzej odsjekao Meduzinu glavu i bac...

Na kraju dugog kanala usječenog u sjevernu obalu otoka poput kakvog skandinavskog fjorda, Vrboska vas dočekuje skromno i pitomo. Stoga je najbolje pristupiti joj potiho, te sa strpljenjem otkriti bogatu povijest, od koje se, zbog položaja, najviše ističe ona pomorska Možemo bez sustezanja reći kako je nepretencioznost otočnog života malo gdje tako fino osjenčana i gotovo taktilna kao u malenoj Vrboskoj, najmanjem gradiću otoka Hvara, toliko bogatog da bi skoro mogao ponijeti titulu otočnog bisera. Na kraju dugog kanala usječenog u sjevernu obalu otoka Hvara poput kakvog fjorda, Vrboska vas dočekuje skromno i pitomo, stoga joj je najbolje pristupiti potiho, te sa strpljenjem otkriti bogatu povijest, od koje se, zbog položaja, najviše ističe ona pomorska. ACI marina Vrboska s gotovo 120...

Kako se sunce spušta i postepeno sakriva iza svjetionika, na terasi počinje vladavina sramežljivog hlada. On na ovom otoku rijetko stanuje i izlazi iz „rupe“ jedino kada mu sunce to dozvoli. Upravo tu smjestio sam se nakon podviga i uspona na ovo dugo priželjkivano mjesto, na Palagružu! Uspjeli smo! Konačno si govorim, iako je prošla koja minuta. Ispred mene nalazi se debeli bijeli zid koji omeđuje terasu i na kojem se sunča maleni gušter. Malo Iznad njega pogled mi seže u beskrajno more i nijanse plave boje mora i neba koje se međusobno stapaju. Nigdje ničega. Apsolutni mir, tišina i bijeg od buke i svih problema. Ne znam ni sam zašto i od kuda mi je to došlo, ali pada mi na pamet kako bi ovo bilo jedno lijepo mjesto gdje bih volio biti pokopan. Pisalo bi „Slaven Škrobot, pokopan na nebu,...

VALENTINIANVS MEMORATVS EST QVM CONIVGE SVA SABBATIA SVPEC E PISCINAM SVA TESTAUS EST ME Ima jedna neobična, za mene čarobna ploča u Gradskom muzeju u Korčuli. Obavijena velom tajne i krivog prijevoda te nas je zavela da pomislimo kako je u davnini na Vrniku postojao ribnjak. Uh kako bi to bilo dobro, imati ribnjak na Škoju, čak sam ga i tražila al ovlaštena struka (arheolozi) su dali zadnju riječ. Iz pisma Frane Radića, kojeg potpisuje s datumom "U Korčuli o Sv. Vlahu 1887.g." navodi kako mu je Vrničku ploču dao kamenar Spasoje Foretić, koju je slučajno našao prilikom iskopavanja bunara početkom prosinca 1886.g. na Vrniku. 'Ploča je nađena baš uz sjeverno-zapadnu obalu otočića, između stare crkvice Pohođjenja Gospina i mora, nešto 0-5 m. nad uravujem morskim'. Mladi učitelj Radić navod...

Časopis More, listopad 1998., fantastičan tekst napisao je Dalibor Foretić, fotografije (skenirane iz časopisa) djelo su Nikše Blajića.   Prije nekoliko mjeseci umrli nestor njemačke književnosti, 103-godišnji Ernst Junger u pogovoru svog romana Na mramornim liticama govori kako je u opisivanju imaginarnih predjela u kojima se on događa koristio najljepše krajolike koje je, kao neumorni svjetski putnik, vidio tragajući za ostacima nepatvorene prirode. Među nekoliko lokaliteta spominje i pogled s jedne crkvice na Pelješcu na nisku otočića što se zabiserila između Korčule i Orebića. Pokušao sam otkriti koji bi predjel u romanu to mogao biti i mislim da nisam pogriješio kada sam ga prepoznao u poglavlju koje se događa u Marini. U stilu svoje visokomimetske proze, Junger je vj...