MORSKA KUŽINA

Još prije 7-8 godina sam prvi put čuo za ovu ribu, i nikad mi nije bilo jasno zašto se diže tolika fama oko nje. E pa priča počinje ovako, rano jutro u listopadu, more još uvijek toplo, ali gosti već odavna otišli. Ležim u klasičnoj zasjedi u plićaku kraj žute kuće u Makarskoj sa malom 90-tkom i pratim jednu komarču od možda nekih 200g, ne pucam jer mi je premala. Na jednom s njene desne strane iz plićaka kao grom  doletjela je srebrna velika riba, po mojoj procjeni 1-1,5kg i bum… komarči je rep bio otrgnut,  a ona se grčevito trudila sakriti u stijene. Rep je plutao otkinut ispred mene u oblaku sitnih ribljih ljuskica i zaista mi nije bilo jasno što se dogodilo, naravno nisam znao o kojoj ribi se radi i kako to da brutalno osakati ribu i ostavi je. Nakon lova odem do prijatelja koji je l...

JEDNA GLAVA A STO LICA Dok ljetne ptice ispijaju svoje tople napitke i love vitamin sunce na burom okupanoj Makarskoj rivi, torba se pakira, prati se zub plime, lovi se prava promjena vremena i krećemo. U ne baš ugodnih 13°c mora danas tažimo morsko stvorenje koje se razvijalo zasebno od svih ostalih bića na našem planetu, i razvilo nešto što fascinira mnoge znanstvenike a podvodnom ribolovcu zadaje glavobolje… bar dok ne shvati što zapravo lovi. A lovi majstora kamuflaže, inteligentnog lovca, i životinju koja se provuče kroz baš svaku rupu, mislim da već znate da se radi o njoj.. Rijetka i za ljude nemoguća sposobnost regeneracije, osam krakova od kojih svaki može razmišljati za sebe, tri srca, plava krv, i profinjen ukus u sakupljanju kolekcije svjetlucavih predmeta, da priča...

Trlja, trilja, trija, trja – ovisno di se nalazite, na Makarskoj rivijeri uglavnom čujem naziv „trija“. Za neko divno čudo nikada nisam bila fan trija. Ne znam, uvik su mi se činile masne i previše davale na jod (očito mi doma često jedemo kamenjarke). Možda su to bile fiks ideje u mojoj glavi, ali sva riba ovoga svita je mogla proć na pjatu osim trilje. Ne znam, možda se čovik s godinama minja. Još u kasnom pubertetu san mrzila blitvu, a volila raštiku, dok sad obožavam blitvu iznad svega, a raštiku pojeden na silu. Ko će znat. Uglavnom moje negodovanje oko trija za ručak je trajalo do nazad ima par godina, do  momenta kad je sestra napravila Sicilijanski umak namijenjen baš za trije.  Poslije san sama naknadno prominila jedan sastojak da bude još bolje. Recept je jako kratak i jednostava...

500 g kvalitetnih fileta od tune (uzmite konzervu čiste tune, na kojoj piše „Komadi“, ni slučajno onu na kojoj piše „komadići“ – kvaliteta je kvaliteta, a komadići su šrot od ribe) ½ žličice mljevenog papra ½ žličice mažurana ½ žličice majčine dušice ½ žličice origana 200 g očišćenih i usitnjenih datulja 50 g meda 1 dcl bijeloga vina 1 žlica kvasine (ili sok od pola limuna) 2-3 žlice kvalitetnog maslinovog ulja 4 kuhana jaja (isječena na kolutove) Priprema: Ako baratate firškim filetima onda tunu skuhajte, međutim  za tim nema potrebe – kupite tunu u konzervi (KOMADI) i budite mirni. Tuna se usitni (isicka) i pomiješa sa svim sastojcima. Na vrh paštete na kraju poslagati kolutove jaja. To je to! Svatko ima svoju verziju paštete od tune, ali meni je dr...

Avantura kreće od nedavno, ponukan sve više člancima u medijima o ribljim vrstama koje su došle s toplijim vremenom krenem u istraživanje istih, naravno u gastronomske svrhe. Kao i obično tražim novopridošlu ribu koju je lako uloviti, a da nema neku gastronomsku vrijednost kod nas, i da je prije svega ukusna a zanimljiva kao priča. I tako pregledavajući na desetke informacija za oko zapne Papigača. Pola svijeta je smatra gastro delicijom a pola je zabranilo za izlov radi njenog pozitivnog učinka na stanište koraljnih grebena. Nakon kratkih i šturih informacija gdje je pronaći kod nas i gdje je najviše ima te kakav je naš zakon o njoj palim auto i upućujem se prema južnoj strani Pelješca ispod vinograda dingača. U samu zoru zaranjam u potrazi za junakom naše priče i nakon kratk...

Kako ono kažu, većina najboljih priča kreće sa šanka, pa tako i ova današnja vuče svoje početke. Prije par godina makarski Lištun, jedan kafić u kutu, vlasnik Tašo, inače bio strastveni gurman i lokalni boem, južinasto kišno popodne najbolje za leć ali eto tu smo, naravno gotovo uvijek se raspravlja ko je di šta marenda i popio. Uz priču Tašo negdije iz dna hladnjaka vadi dvi teglice, u jednoj inćuni u domaćem maslinovom ulju a u drugoj ono što je današnja tema naše priče, KISELI MOTAR. „E mali ja znam da si svukud bio ali imam za tebe nešto, i to moraš probati.“ Naravno lokalnu domaću hranu nikad ne odbijam pa eto i ovaj put još jedne škole. Oštar okus kiseline, miris koji nema usporedbe s ničim što sam do sada sreo izdominirao je usnu šupljinu, čak i onaj inćun na kojem soli ...

Jednom zgodom u zimu, za  malo jačeg juga ulazim u more, naravno puška spremna volje imam ali vrijeme radi protiv mene. More mutno vidljivost jedva 4 metra i već u startu mi je jasno da se nemam čemu nadati jer tada još nisam dobro poznavao da je to vrijeme idealno za jednog drugog predatora u plitkom, naravno riječ je o lubinu, međutim zvijezda naše današnje priče je potpuno druga vrsta ribe. I tako frustriran slabom vidljivosti i manjkom ribe pošto je more hladno skinem bateriju sa pojasa i krenem po rupama, još nedovoljno iskusan i loš sa lovnom dubinom krenem češljati plićak u potrazi za hobotnicom međutim umjesto krakena nakon xy rupa naletim na nešto čudno. Iz mraka rupe me gleda velika špicasta glava s okruglim očima, meni do tada nepoznate ribe, zapravo ribe koja ne izgled...

PRIČA U PRILJEPKU Postoje dani kad baš od podvodnog ribolova nema ništa, ma ne samo podvodnog nego bilo kakvog, ono kad ribe nema ni na vrhu puške ni na vrhu štapa. E pa i ovaj je jedan takav, inače se čovik štufa kad je takvo vrime ali godine ovog predivnog sporta i kuhinje učine svoje pa onda i po takvom oskudnom vremenu rekli bi moji Imoćani kuhar/ribolovac  „zna svome petku post“. Ovaj put baš za inat pišem kako priča završava umjesto počinje, i dajem svima vama malo ljetne ideje kako sebi i obitelji vrući ljetni dan na plaži pretvoriti u toplu i ukusnu ljetnu večer uz vrhunsko jelo i kapljicu dobrog bijelo vina.   E PA KRENIMO..   Suton jedne lipanjske večeri, izlazim na plažu bez ribe na niski, ne da ništa nisam ulovio, nego što je najgore nisam ni vidi...

Jednom prilikom još davne 2006. godine još u svom kuharskom razvoju  šetam makarskom rivom ni ne sluteći da ću u ovom gradu ispisati svoju najdražu priču. Baš kao i večeras svitle koće, sjećanje koje ostane svakome tko bar jednom u ovom jesensko zimskom vremenu prođe rivom i u obilju mola, kozica i ribljeg sitniša za oko mi zapne jako čudan i meni do tada nepoznat rak. Cijena sitniš cijela kašeta za 50 kuna. Mislim se past će buzara za ekipu, na brzinu kupim i sav sretan koliko jeftino sam prošao pravac doma. Putem se već zove društvo, još jedna dobra večer ispred mene, u autu do doma već u glavi šufigajem češnjak na maslinovo ulju, gotovo da mogu okusiti buzaru… Ekipa se okupila, moja buzara miriše baš onako pravo, još topla peka koju je mater ispekla friško spremna, otvara...

Ovu zgodu počinjem na mulu hotela Dalmacije, kasno popodne marčano sunce pada u daljinu iza otoka Brača, u ruci mali spin štap a na vrhu skosavica za lignju i sipu, onako amaterski pun nade zabacivam i čekam onaj osjećaj pumpanja na drugom kraju. Par metara od mene stoji on, profi lik po motima vidiš da zna što radi, u tom trenu nisam ni znao da stojim pored legende, čovjeka koji je bar dva puta dnevno tu i uporno lovi. Junak moje priče zove se Mate, lokalni makarani ga znaju jako dobro inače mesar ali strast za lovom s obale na te glavonošce kaže da je jača i od jutarnjeg sna. Već  je tu u ranu zoru u samo svitanje svako jutro od početka zime, te u suton kako on kaže kad završi rađu, naravno da me takva osoba zaintrigirala, fanatik mislim a to će se kasnije pokazati i točnim. ...