LOKACIJE

Prekrasna rijeka Neretva, ta krška ljepotica koja ostavlja ljude bez daha i svakog onoga koji se vozi magistralnom cestom od Mostara prema Jablanici. Vozeći se tom vrludavom hercegovačkom cestom smaragdna boja Neretve s lijeve strane i planinski klanac koji je okružuje odaje dozu poštovanja i divljenja. Na tom putu srećemo akumulacijsko jezero Salakovac koje je i naše odredište do špilje Crno vrelo. Zašto baš crno nije baš posve jasno, stare predaje govore o ovci koja se na tom mjestu utopila i nađena je je na drugom mjestu, neki govore o tamnoj i mističnoj strani tog dubokog hercegovačkog okna koji je znao u zimskih razdobljima svoj mlaz bacati i do sredine klanca. Na obalu smo došli s kolegama iz Dubrovnika, Mljeta i Zadra, te smo se pošli spremati za zaron. Kako smo već ranije u p...

LINA je bio željezni parobrod izgrađen daleke 1879. godine u brodogradilištu Newcastle on Tyne u Velikoj Britaniji. Naručitelj je bila kompanija Vinuesa & Co, i pod njenom je zastavom i imenom NUEVO ESTREMANDURA plovio sve do 1903. godine. Parobrod NUEVO ESTREMANDURA izgrađen je u vrijeme kada su željezni parobrodi već odnijeli konačnu pobjedu nad jedrenjacima, preuzevši tako glavnu ulogu u prijevozu roba morem. Doduše, i tada se još događalo da bi poneki kliper (brzi trgovački jedrenjak) čeličnog trupa odnio pobjedu nad sporim parobrodom na dugim prekooceanskim plovidbama, no bilo je posve jasno da je vrijeme jedrenjaka prošlo i da budućnost pripada crnim, zadimljenim čeličnim grdosijama bez jedara. Trup je bio čelične konstrukcije koji je svojom vitkošću jako podsjećao na jedrenja...

O podvodnom Križnom putu koji se nalazi u uvali Jelinak (općina Marina), oko dvije milje udaljena od ACI marine u Trogiru,  već smo pisali na stranicama Gorgonije, a i video možete pogledati OVDJE. No, od danas je podmorje uvale dobilo novog stanovnika – avion tipa Jastreb i to samo desetak metara od zadnje postaje Križnog puta. Ekipa iz ronilačkog centra Blue Nautica i njegov vlasnik Joško Kandija pobrinuli su se tako za još jednu izuzetnu ronilačku atrakciju. No put nije bio lagan. Prvo je trebalo ishoditi avion kojeg je rashodovalo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske pa je potom trebalo iz njega ukloniti sve što bi potencijalno moglo biti štetno podmorju. Avion je rastavljen u Zagrebu te transportiran u Trogir, tu je ponovo sastavljen i na njega su postavljene i replike naor...

Područje otoka Korčule poznato je po raznolikosti flore i faune i njegovih posebnih podvodnih formacija stijena. uzbudljivim. Između mnogo čudesnih špilja i kanjona dostupnih za ronjenje na Korčuli, izdvajamo  špilju Ključ. Prilaz zidu niz koji se spušta odmaknut je 50-ak metara od obale. Zid počinje na 12 metara i spušta se na dubinu 24 metra gdje ulazimo kroz veliki otvor uz vrlo prostrani tunel kojim se lagano penje u izron u zračni jastuk špilje. Dno je prekriveno kamenim ulomcima, vjerojatno nastalima urušavanjem špilje.  Uz pomoć svjetla može se razgledati prostrani svod bez trošenja zraka iz boca. Zidovi su kristalno bijeli, a mogu se još pronaći i primjerci bijele kamene spužve. Unutar špilje skoro da se i ne može primijetiti život, osim pokoje vlasulje i glavoča leoparda....

Tradicionalnim zimskim zaronom u Modro jezero, članovi RK Crveno jezero obilježili su početak nove ronilačke sezone. Ovog puta ronila su tri člana kluba, a još petorica članova pomagala su oko transporta opreme. Obilne oborine koje su padale tijekom siječnja podigle su vodostaj Modrog jezera na više od 90 metara, ali i dodatno zamutile vodu. Premda ronjenje u Modrom jezeru nikada nije krasila neka velika vidljivost, ove godine je ona nešto lošija od uobičajene. Temperatura vode na površini iznosila je 10o C, do 7-8 metara dubine temperatura vode bila je 9o C, a dublje od toga temperatura je iznosila hladnih 8o C. Obzirom da se ronilo u mokrim pet milimetarskim ronilačkim odijelima, ukupno vrijeme ronjenja skratili smo na dvadesetak minuta. Tekst: Luka Kolovrat ...

Kada smo po prvi puta zaronili u predivno bistro more pokraj pličine Pupak, našli smo se usred posve nestvarnog i očaravajućeg podmorskog pejzaža koji nas je sve ostavio bez daha. Roneći sa strahopoštovanjem oko prijetećih nazubljenih stijena koje se iz dubine od nekih četrdesetak metara strmo uzdižu do samo pola metra ispod površine mora, shvatio sam zbog čega je ova pličina uzela danak tolikom broju brodova. Sam vrh grebena dimenzija je oko 50 x 80 m, nekoliko vrlo oštrih stijena nalazi se tik ispod površine, a na njemu nema nikakve vanjske oznake. Nije ni čudo, jer su ovdje zabilježeni najveći valovi na Jadranu, koji su dosegnuli visinu od gotovo 9 m! Njima ne bi mogla odoljeti nikakva umjetna građevina niti oznaka pličine. Kobna „zamka za brodove“ nedaleko otočića Galijule djelovala...

27 nautičkih milja od Komiže prema Italiji nalazi se otok Jabuka. Vulkanski otok koji svojom pojavom i strmim uzdignutim liticama koje “izranjaju” nasred pučine, fascinira pomorce već tisućama godina. Otok je eruptivnog podrijetla i u njegovom vulkanskom stijenju nalazi se magnetit pa se znalo dogoditi da brodski kompasi “polude” kad se približe otoku.  Jabuka je surovi vulkanski otok piramidskog oblika usred pučine u smjeru sjever-sjeverozapad gledano iz Komiže. Gotovo je nemoguće pristati ako vremenski uvjeti nisu savršeni, a postoji samo jedno mjesto gdje se može sidriti I privezati za obalu. Domaći ribari su pripremili par privezišta uz samu obalu otoka, naravno rijetko tko se tu uopće može vezati ako ima iti malo vjetra! Otok je visok 96 metara i potpuno nepristupačan, priča se  da se...

Lokacija se nalazi ispred rta Komoljača (ili kako je zovu domaći stanovnici – Komejača), u neposrednoj blizini naselja Drašnice. Odmah iza rta nalazi se mala uvala s plažom koja je pogodna za sidrenje plovila. Možemo zaroniti odmah ispod broda i lagano plivati prema rtu. Ostaci salbunjera nalaze se na dubini od 12 do 21 metar. Na 21 metar započinje ravnomjerno pjeskovito dno. S obzirom da je od potonuća prošlo više od pedeset godina, drvo je odavno istrunulo, a vidljivi su još metalni ostaci opreme, jarbola, ograde i motora. Na dijelovima olupine zapeli su mnogi ribolovni alati. Od riba mogu se vidjeti jata crneja, knez, pirke, smokve, a od drugih morskih organizama razne spužve, žarnjaci i Jakovljeve kapice. Spužvama se hrani puž golać Peltodoris atromaculata kojeg ima dosta n...

Ljeto je već odavno stiglo u grad. Kao i popratne vrućine na usijanom kamenu i asfaltu. Kupanje u znoju odbili smo kao opciju, pa jedino logično za ronilačku populaciju je, naravno, potražiti spas pod morem. Gdje otići, gdje zaroniti.. Opcije su beskonačne. Ali iz Splita, uz ograničeno vrijeme, obzirom da su neki od nas vezani poslom ili privatnim obavezama, nameće se bliska nam lokacija, a itekako vrijedna spomena.. Otok Čiovo. Obzirom da smo imali sreću pa smo na raspolaganju imali i brod, već za petnaestak minuta ekipe UPA Rostrum-a,  RK Roniti se mora i UPA Marsonia iz lučice Zenta našla se kod punte Čiovo, kod prekrasnih litica koje se  spajaju s površinom mora. Na središnjem dijelu njegove južne strane otok je okomito odsječen, a gore, među strmim stijenama iznad samog mora, pr...

Ispred gradske plaže u Omišu nalazi se potopljena Njemačka maona (teglenica)  iz II. svjetskog rata na dubini od 3-5 metara. Dijelovi palube tek su pola metra ispod morske površine, a dobar dio maone nalazi se ispod pijeska. Maona je bila dimenzija 30*15 metara, a u drugom svjetskom ratu na ovoj maoni  nalazila se protuavionska bitnica koja je kontrolirala pomorsko-zračne aktivnosti  u području bračkog  kanala i bila je  usidrena ispred Lokve Rogoznice. Nakon kapitulacije Italije, maona je trebala biti otegljena prema Splitu, no tijekom plovidbe  uslijedio je napad britanskih zračnih snaga. Maona je pogođena, na njoj je buknuo požar, odvezana je od teglja i prepuštena sudbini. Prema pričama starijih stanovnika Omiša, na noj se nalazilo deset mornara od kojih je pet poginulo. S...