LOKACIJE

Proteklih dana ronili smo u akvatoriju otoka Visa, Biševa, Sv.Andrije ( Svetca) i Brusnika. Ovaj put ne na šekama, zidovima, špiljama ili olupinama brodova i aviona kojih je ovaj akvatorij pun, već onako “ajmo ovdje”- možda je zanimljivo. I bilo je jako zanimljivo, naročito na onom najmanjem otoku za kojeg velika većina ljudi nije ni čula, na Brusniku. Hvala ekipi diving centra B-24 sa Komiže i mom frendu Veljanu Zanki . On vam je jedan od dva boga slobodnog ronjenja u Hrvata- to vam je ono kad zaroniš na 107 metara sa perajama i maskom bez ikakve pomoći sa strane za zaron i izron. Inače poželjno je da broj izrona bude jednak broju zarona da bi se stvar bodovala, e to vam je taj i takav barba (ti ćeš meni govorit....) Ipak ću o malom otočiću Brusnik, najkraće moguće. Smješten zapadno od

Ovo je sasvim drugačije ronjenje, ako se nađete u blizini, obvezno morate roniti na ovoj lokaciji. Hodnici sa strujnim kablovima i žaruljama po zidovima ludo izgledaju, razni alati su još uvijek unutra, dizalica za podizanje i spuštanje tereta i, naravno, nekoliko boca Drehera. Kobanya je naziv za 10. okrug Budimpešte i ujedno za kamenolom vapnenca koji se ondje nekad nalazio, a sada je potopljen i služi kao ronilačka atrakcija, iako ne u potpunosti istražena. I sama riječ „kobanya“ na mađarskom znači kamenolom. U prošlosti tj. od 17. do 18. stoljeća, iz kamenoloma se vadio vapnenac za izgradnju građevina u Budimpešti (na primjer palača Mađarske akademije znanosti, Sveučilišna knjižnica, dio Lančanog mosta) i sjeverno-zapadnoj Mađarskoj, a poslužio je i u mnoge druge svrhe. Ka

Zašto ronimo na olupinama? Za neke je to samo još jedna pozicija, neki uživaju u životinjama koje je teško pronaći na prirodnim pozicijama, neki ih vole gledati iz daljine, ali postoji skupina ovisnika o ruzini koji uživaju u olupinama zbog njihove povijesti. Za njih olupine imaju magični učinak na svakodnevne predmete pretvarajući ih iz smeća u artefakte. Napuknut tanjur koji je zakopan u pijesku uzrokuje isto uzbuđenje kao i morski pas kod “normalnih” ronioca. Oni ne vide razbijeno željezo nego stotine ljudskih priča utkanih u taj dio morskog dna. Ursus je za tu vrstu ronioca. Talijanska tegljac Ursus nacionaliziran je u “Regia Marina” tijekom lipnja 1940. i preimenovan je u "F-94". Prve ratne misije obavljao je u sigurnosti sjevernog Jadrana, tada već iskusna posada s 18 mornar

Jedna od ronilačkih lokacija do kojih se može doći s automobilom je  ona uz plažu Punta rata u Brelima. Ova plaža je jedna od najljepših na ovom dijelu Jadrana a nagrađena je i plavom zastavom kao izuzetno čista plaža. Automobilom se može doći desetak metara od plaže s koje započinjemo zaron tako da je transport opreme lagan. Naravno, ljeti je pristup otežan zbog velikih gužvi, pa bi preporučili kasnu jesen i rano proljeće kao najbolje vrijeme za zaron. Lokaciju karakterizira hridinasti teren s dvije špilje i zanimljivim zidom. Zbor relativno male maksimalne dubine, a ona je oko 25 metara, lokacija je pogodna za sve ronilačke kategorije, a mi smo odmah napravili dva zarona, dnevni i noćni kako bi vidjeli različitosti u životinjskom svijetu. Početak zarona je s plaže, uz ma

U maloj uvali Jelinak koja pripada općini Marina, oko dvije milje od trogirske ACI marine nalazi se jedinstveni „Križni put pod morem“.            Na dubini od četiri do osam metara postavljena su 52 kipa raspoređena na 14 postaja Križnog puta. Kraj svake postaje nalazi se i kamena ploča s rednim brojem i tekstom na engleskom jeziku. Na dubini od deset metara nalazi se impozantan kip Isusa Krista veličine osam metara koji simbolizira Uskrsnuće. S obzirom na malu dubinu, lokacija je pogodna za sve ronitelje, od onih na dah do svih scuba kategorija. Projekt su pokrenuli dva entuzijasta: Joško Kandija, vlasnik ronilačkog centra Blue Nautica iz Trogira, te Valentin Valenta, vlasnik Lončarske (keramike) Val Obrtni iz Petrinje. Umjetnost prepoznaje mnogobrojne i razne oblike

Možda nisam najkompetentnija osoba za opisivanje ove lokacije jer nisam njezin najbolji poznavatelj, prije bi to bili svi ronioci iz viških centara za ronjenje. Na nagovor urednika ovog portala odlučila sam pisati baš o ronjenju na Biševu radi moga prošlogodišnjeg oduševljenja onim što sam tamo vidjela koje mi se urezalo u pamćenje. Na moje veliko zadovoljstvo sudjelovala sam u ronilačkim aktivnostima oko pripreme organizacije Kupa u podvodnoj fotografiji Antun Gavranić 2017. na Biševu zahvaljujući J.U. More i krš. Premda sam već i ranije na ronila na Biševu ponovno sam ostala zatečena doživljajem, ljepotom i bogatstvom ovog podmorja. Da bi došli na bilo koju lokaciju na Biševu potrebno se obratiti nekom od ronilačkih centara u Komiži. Nama je od velike podrške i spreman za

Na sjevernoj obali otoka Hvara nalazi se uvala Pokrivenik, gdje se nalaze zanimljive plaže, malo pristanište za brodove, a u neposrednoj blizini je i zanimljiva mala špilja, točnije na području Tanki rat. Špilja nije zahtjevna, duga je tridesetak metara, ali se iz svakog kuta špilje vidi veliki ulaz. S obzirom da je špilja poluotvorena, može se u svakom trenutku izroniti u nadvodni dio koji krije bogate špiljske ukrase. Ulaz u špilju počinje na tri metra dubine i nakon obilaska špilje možete se spustiti do pješčanog podnožja koje je na nekih 14 metara. Uobičajena je i posjeta zidu koji se nalazi u neposrednoj blizini, desno od ulaza u špilju. Maksimalna dubina ronjenja je nekih tridesetak metara pa je pogodna za sve ronilačke kategorije. Što se tiče riba,

Iako se u prvi mah činila kao neatraktivna lokacija, podmorje uz splitsku plažu Kašuni pokazalo se kao vrlo zanimljivim i poprilično gusto naseljenim raznolikim morskim svijetom. Zaista ugodno iznenađenje! Uz, već poznato genijalnu ekipu UPA Rostrum-a, doživljaj je bio potpun. Već sam dolazak na lokaciju je lagan i jednostavan, pristup automobilom je dozvoljen gotovo do samog mora, pa se ronjenje da odraditi i kao uvod u večernji izlazak. Nema nošenja teške opreme, samo je navučeš na sebe i spreman si za zaron. Ulaz u more je s plaže, samo mahneš gostima beach bara i unutra si. A tada, jedan sasvim novi svijet. Uz dobru lampu i ponešto iskustva u zapažanju i traženju većih i manjih stvorenja gotovo na svakom kvadratnom centimetru proviri poneko oko, peraja ili kliješta. A voditelj

Imotska krajina obiluju jezerima i vrtačama. Međutim, dok su Modro i Crveno svjetski poznata jezera, mnoga druga do kojih nema ni prometnica, iako jednako atraktivna, gotovo su nepoznata. U općini Lokvičići, koju čini pet sela, nalaze se čak tri takva jezerska pastorka – Lokvičićko (ili Mamića jezero), Knezovića jezero i Galipovac. Ljepote tih jezera jedva su poznate i stanovnicima obližnjega Imotskog. Ta tri jezera, zajedno s Prološkim, koje im je nasuprot, i Imotskim poljem koje je na tom području veći dio godine pod vodom, zbog čega se i zove Blato, tvore jedinstvenu cjelinu. Najveće jezero, Galipovac, smješteno je uz najsjeverniju točku Imotskog polja. Stijene su mu izuzetno strme. Do vode se lakše može doći najnižim prijevojem sedla uz samo polje. Dimenzije jezera su

Ova lokacija je jako dobra za prvo noćno ronjenje prilikom polaganja za viša ronilačka zvanja, ali i oni iskusniji biti će zadovoljni. Prije svega, opremamo se na plaži pa se na taj način izbjegava gužva i potraga za opremom po brodu u uvjetima loše vidljivosti, a i sam zaron s maksimalnom dubinom od 20 metara osigurava ronjenje od četrdesetak minuta bez prevelike potrošnje zraka i ulaska u režim dekompresije. Sama lokacija je ispred skulpture Uzorita koja se nalazi na  kamenu ispred hotela, vrlo omiljeno turistima za poziranje za svoju fotografiju sjećanja na Podgoru. Zaron je ispred skulpture pa se nakon nekih 80 metara dolazi do zida koji se ruši do 20 metara dubine i pješčanog dna. Zid ide prema obali pa se smanjuje dubina pa se onda vraća malo prema dubljem i tu počinje