JEDRENJE

Hoće li nas globalno zagađenje i klimatske promjene proizašle iz njega natjerati na korištenje rješenja iz prošlosti? Sigurno da u potpunosti izbaciti fosilna goriva u svjetskom transportu je za sada nemoguće dok tehnološki napredak ne donese adekvatnu zamjenu, ali za ekskluzivni transport evo jednog pokušaja koraka u prošlost. Tvrtka Sailcargo odlučila je sagraditi teretni jedrenjak. Radi se dakle o nečem što vjerojatno nije napravljeno u zadnjih stotinjak godina. Kobilica je položena s prvim danima ljeta 2018. i očekuje se da će jedrenjak biti porinut u roku od tri i pol do četiri godine, što će ponajprije ovisiti o interesu ulagača Klima se mijenja, htjeli mi to prihvatiti ili ne. Možda se može raspravljati o tome koliko čovjek utječe na to, ali čim se suočimo s brojkama i milijuni

Genova je jedro koje prvo dolazi u kontakt s strujanjem vjetra i njen oblik određuje način upravljanja jedrilicom. Zbog toga genova treba omogućavati značajnije promjene dubine i položaja najveće dubine u odnosu na glavno jedro. Za razliku od glavnog jedra kojeg ne možemo mijenjati tijekom regate, genovâ može biti više, a mijenjaju se ovisno o uvjetima na moru. Aerodinamička sila genove Isto kao kod glavnog jedra i kod genove postoje tri osnovna faktora kojima se kontrolira aerodinamička sila. Ti faktori su: upadni kut vjetra, oblik zadnjeg ruba i forma genove.   Upadni kut vjetra Najvažnija komponenta u generiranju aerodinamičke sile genove, kao što je slučaj i kod glavnog jedra, je upadni kut vjetra. Upadni kut vjetra u genovu prvenstveno ovisi o kursu kojim se je

Zahuktavaju se posljednje pripreme za avanturu šibenskog liječnika Dražena Grgića koji će na blagdan sv. Mihovila istoimenom jedrilicom sam isploviti iz kanala sv. Ante i neće se zaustaviti sve do brazilskog otočja Fernando de Noronha udaljenog deset tisuća nautičkih milja, a sve kako bi upozorio i podigao svijest o onečišćenju mora plastikom. Grgić će od Kornata do Brazila ploviti desetmetarskom jedrilicom nazvanom po šibenskom zaštitniku sv. Mihovilu. Nije to luksuzan brod, kaže šibenski oftalmolog, čak nema ni unutarnji WC, a ovih je dana očišćen, servisiran i ukrašen naljepnicama Grada Šibenika i šibenske Turističke zajednice. - Kad bi neki turist zakoračio u brod, momentalno bi izašao. Nema unutra ni spavaće sobe ni WC-a, a umjesto kuhinje koristit ću plinsko kuhalo za čaj, kavu i

Pravilno natrimano glavno jedro omogućava postizanje maksimalne brzine i visine jedrilice za vrijeme jedrenja uz vjetar. Za pravilno trimanje, potrebno je poznavati sve kontrole koje mijenjaju formu glavnog jedra. U ovom poglavlju vidjet ćemo koje su to kontrole i kako utječu na promjenu aerodinamičke sile glavnog jedra. Škota Škota je osnovna kontrola za trimanje glavnog jedra. Pritezanjem i popuštanjem škote djeluje se na upadni kut vjetra (znači i aerodinamičku silu u jedru), dubinu, izvijenost i zatvorenost zadnjeg ruba jedra. Upadni kut vjetra. Pritezanjem škote povećava se upadni kut vjetra i aerodinamička sila glavnog jedra. Popuštanjem škote smanjuje se upadni kut i aerodinamička sila jedra postaje manja. Dubina. Pritezanjem škote smanjuje se dubina glavnog jedra. Popuš

Svojim prednjim rubom glavno jedro je pričvršćeno uz jarbol, a svojim donjim rubom za bum. Može se reći kako je glavno jedro “motor” svake jedrilice Jedreći uz vjetar, glavno jedro se ponaša kao aerodinamička površina jer čestice zraka struje od njegovog prednjeg ruba prema njegovom zadnjem rubu. U takvim uvjetima, forma glavnog jedra je izuzetno važna za pravilno strujanje i brzinu jedrilice. No, kada se jedri niz vjetar, forma glavnog jedra više nije toliko važna jer se ono više ne ponaša kao aerodinamička površina; sada samo “skuplja” vjetar poput padobrana i zato projicirana površina glavnog jedra postaje značajnija. Na početku poglavlja vidjet ćemo o čemu ovisi i kako se kontrolira aerodinamička sila glavnog jedra . Postoje brojne kontrole za trimanje glavnog jedra. Zahvaljuj

Nova jedra dizajniraju se pomoću kompjutorskih programa, no to je tek početak stvaranja jedra. Tek nakon što ploteri odrežu potrebne dijelove ili panele, počinje proces u kojem jedro dobiva svoju formu; lijepljenje i šivanje. Sigurno ste primijetili kako postoje različiti načini (krojevi) spajanja dijelova modernih jedara. Različite vrste krojeva postoje zato što je materijal najotporniji na rastezanje kada se nosiva vlakna nalaze u istom smjeru u kojem djeluje opterećenje na jedro. Zbog različitog smjera djelovanja opterećenja na različitim dijelovima jedra, paneli se smještaju tako da snažnija vlakna uvijek budu u smjeru gdje je opterećenje najveće. To se naročito odnosi na rubove jedara gdje se pojavljuju najveća opterećenja. Kod manjih jedara koja imaju i manja opterećenja, odab

Za razliku od ostalih jedara spinakeri se i dalje izrađuju od najlonskih i polie¬sterskih materijala. Razlog je prvenstveno taj što su opterećenja u spinakeru nejednolika, a najlonski materijali su dovoljno elastični da ta opterećenja izdrže bez trajne deformacije. Evo nekih od najlonskih materijala koji se danas najčešće koriste u izradi spinakera: Airex. To je jedan od novijih materijala kojeg je tvrtka North Sails razvila tije¬kom America’s Cupa 2003. Postoje različite težine Airexa koje se kreću od 0.4oz (17 g/m) pa sve do 1,5oz (64 g/m). Airexu se dodaje silikonska finitura kako bi spinaker upijao što manje vode te kako bi se olakšalo manevriranje i dizanje jedra. Superlite. Vrlo lagani materijal težine 0,5oz (21 g/m) koji se koristi za “all around” spinakere. Superkote. Ova

Prije nego počnemo mijenjati krivulju, jarbol treba postaviti u određeni uzdužni (lateralni) položaj. Potrebno je odrediti nagib (“rake”) jarbola. Nagib jarbola djeluje na promjenu položaja težišta jedara (CE) u odnosu na položaj uzdužnog težišta sustava (CLR). Kako bi se osigurao utjecaj privjetrinskog kormila, položaj težišta jedara (CE) treba biti iza uzdužnog težišta sustava (CLR); postoje određeni izračuni koji govore kako udaljenost između tih točaka treba biti oko 12% duljine vodene linije jedrilice. Ako privjetrinskog kormila uopće nema ili je jako slabo izraženo, vrh jarbola se može pomaknuti prema natrag. Vrh jarbola se pomiče prema natrag popuštanjem prednjeg leta i pomicanjem pete jarbola prema naprijed. Petu jarbola treba pomicati jer, ako se samo popusti prednje leto, jarb

Jarbol je potporna struktura koja jedrima omogućava održavanje određene forme u različitim uvjetima na moru. U ovom poglavlju pojasnit ćemo na koje detalje je potrebno obratiti pozornost kako bi se postigao pravilan trim jarbo­la. Na početku ćemo reći nešto o vrstama jarbola. Ovisno o tome kako su opremljeni, jarboli mogu imati hvatište leta na vrhu ili mogu biti frakcionalni, mogu imati otvorene ili zatvorene križeve, kontrol­na leta itd. Danas se gotovo svi jarboli za regatne jedrilice izrađuju od karbona. Koje su prednosti karbona u odnosu na aluminij, vidjet ćemo u dijelu koji govori o materijalima za izradu jarbola. Također, pogle­dat ćemo koje pripone su se pokazale učinkoviti­jim od običnih čeličnih sajli. U posljednjem, jedriličarski važnijem dijelu pogla­vlja, pojasnit će

Deplasmanska brzina i brzina glisiranja Prema drugom Newtonovom zakonu F=m×a (a=F/m) može se primijetiti kako je akceleracija veća što je masa manja. Drugim riječima, što je jedrilica lakša, njena akceleracija, uz istu vrijednost sile, bit će veća. Što se tiče brzine, tu je situacija malo složenija. Maksimalna deplasmanska (potencijalna) brzina jedrilice ne ovisi o težini, već o njenoj duljini i dodatnim faktorima koji se pojavljuju u različitim vremenskim uvjetima. Brzina jedrilice može se podijeliti u dvije kategorije: deplasmanska brzina i brzina glisiranja. Deplasmanska brzina ima upravo ovakav naziv jer jedrilica, krećući se pre­ma naprijed, istiskuje (displasira) vodu ispred sebe. Dok se jedrilica kreće deplasmanskom brzinom njena maksimalna brzina ovisit će o valnom su­sta