
Nema lignje dok ruke ne ozebu
Spomenuta uzrečica vrijedila je dugi niz godina duž cijele istočne obale Jadrana, sve do prije dva desetljeća. Prvo se pokazalo da se lignja uspješno lovi u toplijim mjesecima i dobrano je uzdrmala, zatim je došla zima poput ove za nama, topla i meka, tako da ruke nemaju priliku ozebst i zadala uzrečici posljednji udarac. Ipak, ostao je spomen na narodnu mudrost iz nekih drugih vremena, kao i na godišnje doba kojem je u naziv utisnuta hladnoća, vjetar, snijeg i led, jednom riječju, zima. Nekad bilo, sad se spominjalo!
Razmislimo još malo što su to naši stari znali ili možda što nisu, da su se držali svojih životnih uzrečica, i njima određivali svoje ponašanje. Jedan od mogućih razloga zašto se na lignje odlazilo tek zimi je taj što su ljudi u priobalju pratili ritam Sunca, koji im je ...