Nedavno sam bio prehlađen što nije ni čudo s obzirom na nagli prelazak iz ljetnih temperatura u zimske. I išao sam nakon tog zadnjih tjedan dana na more i ronio par puta. Zadnji puta zaronio sam prvi zaron u danu na 21m i treći zaron na 26m i to zbog kirnje. Čim sam izronio rekao sam polazniku Peteru da točno osjećam kako ovo s obzirom na moju trenutnu kondiciju nije dubina na kojoj se ugodno osjećam. Vrijeme urona je bilo 1.15min, kirnja ulovljena. Ali osjećaj je bio kao da sam potrošen. Ok-trebao sam postepeno povećavat dubinu i napravit par zarona više da zagrijem tijelo i bio bi lakši zaron. Nakon tog smo odradili još nekoliko čeki na 17-18m i poslije se prebacili na ruparenje na dubinama od 10-15m.
I to zaista frustrira-ljeto nisam uspio gotovo ništa roniti zbog posla s turistima i onda sam počeo ronit i lagano trenirat na suhom i polako sam počeo osjećat se dobro na većoj dubini i znatno mi je poraslo vrijeme na čeki na umjerenoj dubini od 15-17m i onda me prehlada vratila unazad.
I zato sam obećao samom sebi da ću ovaj put pokušat bit discipliniran i redovno radit paralelno kratke treninge snage, aerobni trening i ono što obično eskiviram-trening suhe apnee. Odlučio sam se da se ovaj puta baziram na apnea walk trening a ne toliko na statiku i klasične CO2 i O2 tablice.
Neki dan sam počeo i nikako prebacit minutu i deset. Jučer i jutros 1.15min najbolji rezultat. I onda sam odlučio napravit makar 1.20min i u tom pokušaju napravio 1.37 min što mi je i rekord.
Sutra nastavljam dalje a vi ako imate volje probajte koji vam je najbolji rezultat iz 5-6 pokušaja pa javite jer baš me zanima.
Dakle…pripremite se s nekoliko dubokih udaha i izdaha. Zadnji udah skoro do maksimuma i lagano pješačite i mjerite vrijeme.
Ako se netko uhvati ovakvog načina treninga računajte da je dovoljno napravit 4 do 6 apnea hodanja u danu. Nebi vam preporučio više od 3 dana zaredom nakon čega treba napravit makar jedan dan pauze. U dane kada ronite nemojte radit ovaj trening. Idealno je da prije apnea hodanja budete na prazan želudac ili makar ne pun i praznih crijeva.
Tekst i foto: Danijel Babin