U Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu 12. 12. 2024. godine otvorena je 10. po redu izložba ‘Brodolom Mijoka – probuđena tajna Murterskog mora’. Za posjetitelje izložba je otvorena do 16. rujna 2025. godine. Glavni organizatori izložbe su Muzej grada Šibenika i Hrvatski restauratorski zavod, autorice izložbe su Vesna Zmaić (Hrvatski restauratorski zavod) i Marina Lambaša (Muzej grada Šibenika), a autor likovnog postava i grafičke opreme Ante Filipović Grčić iz 2FG studija. Projekt je 2022. godine zaokružen i tiskanom publikacijom naziva ‘Mijoka’ autorice Vesne Zmaić, a ovog mjeseca izašlo je i drugo izdanje knjige, također predstavljene u okviru otvorenja izložbe u Splitu.
Otvorenje izložbe u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu (foto: Sunčana Žaknić)
Publikacija je zamišljena kao katalog izložbe i monografija te kroz dvojezični tekst (hrvatski/engleski), brojne ilustracije, fotografije i kataloški obrađene nalaze objedinjuje rezultate arheoloških istraživanja podmorskog nalazišta kod pličine Mijoka, analizu pokretnih nalaza prikupljenih tijekom istraživanja, ako i interpretaciju cjelokupnog nalazišta.
Publikacija ‘Mijoka’ autorica: Vesna Zmaić, urednica: Marina Lambaša, dizajn: Ante Filipović Grčić
Početkom 17. stoljeća na pličini Mijoka potopljen je brod s izuzetno zanimljivim, nesvakidašnjim teretom, koji se pokazao vrjednijim nego što je itko mogao pretpostaviti. Nalazište je otkriveno 1970ih godina i godinama sustavno devastirano sve do prijave arheolozima 2002. godine. Iako je velika količina možda i najvrjednijih nalaza tijekom tog vremena za nas izgubljena, a ostaci brodske konstrukcije temeljito uništeni, pet kampanja podvodnih arheoloških istraživanja provedenih u razdoblju od 2006. do 2012. godine u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda i financiranih sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, iznjedrilo je dragocjen i raznovrstan materijal te dalo brojne podatke o materijalnoj kulturi i životnom stilu na prijelazu iz 16. na 17. stoljeće.
Teret broda (foto: Ivana Grgić)
Brod je bio nakrcan mahom luksuznom i dragocjenom robom, od pribora za jelo, svijećnjaka, ogledala i naočala; britvi za brijanje, češljeva, ukrasnim predmetima: prstenjem s poludragim kamenjem, perlama za krunice od koralja, gagata i stakla, zlatarskom opremom za vaganje novca i zlata te sofisticiranim instrumentima u obliku preklopnih sunčanih satova od slonovače u pozlaćenim kućištima, tehničkim olovkama i mjedenim lokotima sa šifriranim mehanizmom, zagonetnim staklenim prizmama te neobično velikom količinom raznovrsnog srebrnog i zlatnog novca.
Teret broda (foto: Ivana Grgić)
Koštani češljevi (foto: Ivana Grgić)
Na trgovačkim predmetima izrađenima od mjedi i slonovače otkriveni su radionički žigovi brojnih obrtnika grada Nürnberga, najvećeg znanstvenog i trgovačkog središta tadašnje Europe, dok predmeti od stakla ukazuju na proizvodnju poznatih staklarskih radionica iz okolice Venecije, poput Murana. Nasuprot ovako sofisticiranoj i luksuznoj robi u teretu broda, rasprostiranje ostataka brodske konstrukcije i analiza brodske opreme uklapaju se u sliku manjih jedrenjaka za obalnu plovidbu – ormanica s pogonom na vesla sa skromnom opremom i eventualno jednim latinskim jedrom, kakve su bile u upotrebi kod domaćih pomoraca, a između ostalog i kod čuvenih pomorskih heroja i razbojnika – uskoka.
Utezi za precizne vage iz tereta broda (foto: Ivana Grgić)
Imajući u vidu vrlo dragocjen i raznovrstan teret na relativno malom brodu bez ozbiljne artiljerije i opreme u skladu sa strogim pravilima pomorske trgovine tog doba, malo je vjerojatno da je riječ o trgovačkom brodu, već o ostacima lokalnog piratskog, po svoj prilici uskočkog jedrenjaka, potonuloga s bogatim plijenom prikupljenim pljačkom trgovačkih brodova i tezauriranim tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Staklene perle iz tereta broda (foto: Ivana Grgić)
Osim znanstvene analize pojedinih grupa predmeta, u poglavlju o konzervaciji i restauraciji predstavljen je proces zaštite i obrade pokretnih nalaza od samog vađenja s morskog dna, desalinizacije u slatkoj vodi do analize raznovrsnih materijala te metoda konsolidacije i restauracije teško oštećenih artefakata.
Podnevni top, dio sunčanog sata (foto: Ivana Grgić)
Cjelokupnim istraživanjima dobili smo širu sliku ne samo o ovom brodolomu, već o raznovrsnoj materijalnoj kulturi 16. i 17. stoljeća, obrtničkoj proizvodnji i trgovini između velikih središta renesansne Europe, poput grada Nürnberga i Republike Venecije, glavnog pomorskog trgovačkog posrednika između kontinentalne Europe i Sredozemlja. Također smo dobili uvid u pomorstvo i teške prilike za pomorsku trgovinu na istočnom Jadranu, ali i promjenjive političke situacije između velikih vladarskih sila, koje su uskoke učinile najpoznatijim piratima ovog podneblja.
Zlatni novac s brodoloma (foto: Ivana Grgić)
U zaključnim poglavljima naglasak je stavljen na probleme očuvanja i zaštite naše podvodne kulturne baštine. Predstavila se kompleksnost tehničko-istraživačkih metoda koje su se prilikom podvodnih arheoloških radova morale primijeniti zbog teške devastacija nalazišta i nalaza. Stoga je i glavni cilj izložbe i publikacije ‘Mijoka’ razviti svijest o očuvanju naših podmorskih arheoloških nalazišta te ukazati da je svako pojedino nalazište, i kad je naizgled potpuno devastirano, zaslužilo pozornost struke, jer ako je primjereno valorizirano, može postati neiscrpan izvor vrijednih podataka. U realizaciji publikacije sudjelovali sa stručnim tekstovima dr. sc. Katarina Batur (UNIZD), Marina Lambaša i Bruno Brakus (MGŠ), Anita Jelić i Antonija Jozić (MCPA – Zadar), Ines Šelendić Taras (AM Zadar), Luka Štefan (Muzej novca HNB) i Franka Trcera.
Inventar brodske kuhinje i teret broda (foto: Ivana Grgić)
Vesna Zmaić, mag. arheo (HRZ)