U prošlom članku pisali smo o mitskim grešnim gradovima koji su srdžbom bogova potopljeni i kažnjeni. Sada ćemo čitatelje upoznati s povijesnim najopakijim i najgrešnijim gradovima svijeta koje su zaista potopile prirodne katastrofe. O raskalašenosti i opačinama njihovih žitelja kruže razne istinite i izmišljene sočne priče. Ti gradovi leže na dnu plitkog mora i kontinuirano se arheološki istražuju pa uglavnom znamo što je od tih priča istina, a što od njih treba još ispitati.
Ovaj pregled započet ćemo s modenim odmaralištem antičkog Rima, Baiom. Baia se smjestila nedaleko Pompeja, u Pozzouliu zapadno od Napulja, na području vrlo aktivnog super vulkana Campi Flegrei – Flegrejskim poljima, uz samo more. Regija je poznata po fenomenu bradiseizma, odnosno pomicanju tla uslijed tektonskih pritiska na tlo. Prije nekoliko mjeseci vulkansko područje je bilo iznimno aktivno što je izazvalo preko tisuću manjih potresa te izdizanje i spuštanje tla za oko 20 milimetara. Zadnja super erupcija se dogodila prije nekih 38.000 godina i uzrokovala je nestajanje neandertalaca s lica Zemlje. Tada se formirala i velika kaldera promjera 15 kilometara s dvadeset i četiri manja vulkana. Posljednja veća erupcija dogodila se 1538. godine kada je stvoreno novo kopno, odnosno zaljev. Stari Rimljani su vjerovali da u Flegrejskim poljima obitava Vulkan bog vatre koji održava vulkan aktivnim i izaziva česte potrese, otjecanje magme i erupcije. Blaga klima, termalni izvori, plodno tlo i bujna vegetacija učinila su područje s gradovima Pompeima, Herculanum i Baiom omiljenim odmaralištima bogatih Rimljana. U Baii su raskošne vile imali i car Neron i Julije Cezar. U Cezarovoj vili je kasnije preminuo sam car Hadrijan. Flegrejska polja bila su dovoljno udaljena od užurbanog milijunskog Rima, kao i od očiju moralnih čistunaca. Pjesnik Sextus Propertius iz 1. stoljeća prije Krista opisao je Baiu kao luku poroka i vrtlog luksuza. Sačuvan je i zapis u kojem se navodi da je patricijka Klodija osuđena kao bludnica, zavodnica i pijanica u prepunom ljetovalištu Baie. Baia je, ustvari, bila Las Vegas starog rimskog svijeta. Zbog izdizanja i spuštanja tla za čak šest metara sve građevine uz more poput velikih kupališta, kockarnica s podovima od mozaika su potopljene. U 8. stoljeću grad su opustošili Arapi, da bi ga stanovnici u potpunosti napustili zbog malarije u 16. stoljeću. Od 2002. godine područje je pretvoreno u atraktivni podvodni park koje se može posjetit roneći i samo s maskom i perajama.
Potopljeni antički grad Baia, Izvor https://www.freetheocean.com/journal/diving-into-history-the-lost-roman-city-of-baiae/
Potpoljeni antički grad Baia, Izvor https://expertoitaly.com/down-in-depth-experience-the-sunken-city-of-baia/
Na drugoj strani svijeta 1494. godine Španjolci su se pod vodstvom Kristofera Kolumba iskrcali i zauzeli Jamajku. Otok preuzimaju Englezi 1655. godine i osnivaju utvrđeni grad Port Royal sa sigurnom lukom za velike brodove. Zahvaljujući trgovini robljem, šećernom, sirovinama i zlatom te pljački, gusarenju i odvažnim pomorskim osvajanjima grad naglo raste te postaje najveći grad Kariba s 10.000 stanovnika i najvažnije trgovačko središte Novog svijeta. Napadi i pljačka na španjolske, nizozemske i francuske brodove bili su službeno odobreni od engleske krune koja je uzimala dio plijena, a ostatak je pripadao razvratnim gusarima i stanovnicima grada. Uskoro se više od pola raskalašenog stanovništva bavilo gusarenjem. Gotovo nitko nije više htio raditi na plantažama. U gradu je sve vrvjelo od vojnika, mornara, robova, prostitutki i gusara. To je bilo zlatno doba piratstva. Među poznatim gusarima kao što je Henry Morgan piratstvom su se bavile i piratkinje. Najpoznatije su bile Mary Read i Anne Bonny. Port Royal postao je poznat kao najizopačeniji, ali i najzabavniji grad na Zemlji, Sodoma Novog svijeta. Nije ni čudo da je postao inspiracija za brojne nastavke popularnog filma Pirati s Kariba, kao i brojnih knjiga i video igara.
Iako je guverner Jamajke 1687. godine ukinuo piratstvo jer je trgovina robljem postala unosnija od gusarenja, to nije spriječilo nebo da kazni Port Royala za sve njegove grijehe. Na vrhuncu svog blještavog bogatstva, 7. lipnja 1692. godine u 11.40 sati Port Royal je progutao potres magnitude 7,5 Richtera. Dvije trećine grada potonulo je u more. Nastradalo je više od 5.000 stanovnika koje je progutala zemlja ili su umrli od posljedica potresa. Grad je donekle nastavio sa životom sve do 9. siječnja 1703. godine kada je veliki požar samo u jednoj noći spalio cijeli Port Royal, osim dvorca. Uslijedio je niz uragana i poplava pa gradu nikada nije vraćen stari sjaj. Tijekom 18. stoljeće Port Royal postaje britanska pomorska postaja. Danas je Port Royal malo ribarsko mjesto. A pod morem je još uvijek savršeno očuvan grad iz 17. stoljeća kakav je bio na dan potresa. Nijedan potonuli grad na Zemlji nije tako cjelovito sačuvan. Podvodna arheološka istraživanja provode se od 1956. godine. Istražene su riblja i mesna tržnica, dvije konobe i tri broda, kuće bogatih i siromašnijih stanovnika, trgovačko središte grada s manufakturom za proizvodnju lula i cipela, krčma sa šezdesetak tamnih staklenih boca alkoholnih pića, vrčeva i bačava. Mnoštvo drugih predmeta uz pisane dokumente oživljavaju intenzivan, ali kratak život Prot Royala.
Lokalitet se danas može posjetiti roneći.
Izvor https://disappointedtourist.org/port-royal/
Potopljeno groblje Prot Royala, izvor https://www.newsbytesapp.com/news/lifestyle/unveiling-port-royals-sunken-secrets-jamaica/story
Potopljeni grad Prot Royal, izvor https://www.pinterest.com/pin/sunken-pirate-city-of-port-royal-jamaica-is-finally-coming-back-to-life-jobbiecrewcom-jobbiecrewcom–212161832431106044/
Tekst napisala: Tea Katunarić Kirjakov
Ovaj tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama, programa poticanja novinarske izvrsnosti.