U prošlom članku smo pisali kako prirodni geološki fenomeni potiču ljudsku maštu na stvaranje suvremenih legendi kao što je priča o jadranskoj Atlantidi. U ovom članku ćemo pisati kako su kroz mitove i legende koje se prepričavaju od pamtivijeka ljudi pokušali objasniti neobične geološke formacije nastale uz more ili pod morem. Među njima najzlokobnija i najupečatljivija je starozavjetna biblijska priča o gradovima Sodomi i Gomori koji su se razvili u blizini Mrtvog mora, gdje su nastali i prvi gradovi zapadne civilizacije. Iza utvrđenih zidina Sodome i Gomore živjelo se grešnim, izopačenim životom. Stanovnici su bili bogati, oholi i bez suosjećanja za slabije. Prema strancima nisu bili gostoljubivi, što je u biblijsko vrijeme bio veliki grijeh jer je većina ljudi u to doba još uvijek živjela polunomadskim životom na otovrenom prepuštena nemiloj čudi prirode. Stoga se njegovala filoksenija, gostoprimstvo prema strancu, putniku koja mu je osiguravala sigurno utočište od raznih nepogoda. Svi stanovnici Sodome i Gomore, osim Lota i njegove obitelji uživali su u zemaljskim grijesima i spolnoj izopačenosti koju danas nazivamo sodomijom. To je izazvalo veliku srdžbu boga Jahve koji je odlučio sumporom i ognjem uništiti oba grada. Na molbu Abrahama da ipak poštedi grad, ako se u gradu pronađe makar deset poštenih ljudi, Jahve je poslao svoja dva anđela prerušena u strance putnike da potraže utočište u gradu. Lot ih je ugostio, ali je pomahnitala rulja tražila od Lota da im preda strance. Lot im je umjesto stranaca ponudio dvije svoje neudate kćeri, na što svjetina nije pristala. S božanskom zaštitom, anđeli su izveli Lota i njegovu obitelj iz grada naredivši im da se u bijegu ne osvrću na strašno razaranje plamenim ognjem i sumporom s neba.
To nije poslušala Lotova žena koja se okrenula i pogledala prema gradu, a bog ju je pretvorio u stup soli koji još i danas stoji na obalama Mrtvog mora. Pored brda Sodoma koji se sastoji većinom od soli nalaze se geološke formacije koje podsjećaju na Lotu pretvorenu u stup soli. Sam grad Sodoma još uvijek nije pronađena pored brda. Ali, prije dvadeset godina arheolozi su pronašli grad na mjestu Tell el-Hammam s druge strane Mrtvog mora koji je razoren polovicom 17. stoljeća prije Krista pod utjecajem temperature više od 2.000 stupnjeva Celzijusa. Sav materijal od kojeg je grad bio sagrađen ili se koristio u svakodnevnoj upotrebi poput keramike, metala pa čak i kvarca, najtvrđeg minerala u prirodi, se rastalio. Napravljene su i brojne analize koje su potvrdile utjecaj iznimno visoke temperature na raznovrsne materijale i ljudske kosti. Zabilježene je i visoka koncentracija soli u tlu. Sve upućuje na to da je meteor probio atmosferu i pretvorio se u vatrenu kuglu iznad Mrtvog mora u blizini grada kojeg je spalio i razorio do temelja. Događaj je bio sličan onome zabilježenom početkom 20. stoljeća u Sibiru. Teško je reći da li je Tell el-Hammam ustvari jedan od gradova Sodome i Gomore. Možda to nikad nećemo doznati, ali sigurno je da su podijelili sličnu sudbinu. Sodoma i Gomora su mogle nestati i u velikom potresu koji je otvorio ležišta zemnog plina i katrana čime su izazvane vatrene razarajuće eksplozije. Sodoma i Gomora postale su sinonim za grijeh i božju kaznu, kao i za upozorenje da se treba živjeti časnim životom pomažući bližnjima.
Obale Mrtvog mora s nasalgama soli
Stijena koja predstavlja Lotu pretvorenu u stup soli pored brdoa Sodoma. Izvor: https://brucegerencser.net/2024/11/why-did-god-kill-lots-wife-and-turn-her-into-a-pillar-of-salt/
I u Jadranu je božji gnjev kaznio gradove čiji su stanovnici živjeli grešno i kao da nisu čuli ili nisu ozbiljno shvatili biblijsku priču o božjoj kazni koja će ih uslijediti. Legenda kaže da se nekoć u Vruji, pored današnjih Brela, nalazio grad Pelegrin blagoslovljen obiljem. Neki pričaju da je bio toliko velik da se protezao sve do polovice bračkog kanala i do današnje Baške Vode. Stanovnici grada postali su grešni, a Pelegrin uklet pa je u velikom i strašnom potresu potopljen u tamne morske dubine. Na kopnu od grada niti njegove plodne okolice nije ostalo ništa, osim surovog krševitog grotla Vruje koje se strmo obrušava u more.
Vruja
Jedini spomen na njega i dan danas u imenu čuva rt Pelegrin. Nitko ni pod morem nije vidio njegove zidine i kuće. Jedino što ronioci vide na jednoj od najatraktivnijih ronilačkih jadranskih lokacija je tamni bezdan iz kojeg se diže kameni stup poput kampanela i snažni gogolj bezimene podzemne rijeke čiji je izvor u špilji Zmajevači u njedrima Biokova. Možda je taj kameni stup ustvari zvonik crkve s kojeg se noću u žalobnoj huci bure koja se sudara sa snažnim gogoljem kovitlajući ga u stupove morske pjene ponekad čuju zvona drevnog grada Pelegrina.
Gogolj podzemne rijeke na morskoj površini, izvor: Wikimedia Commons, the free media repository
Gogolj podzemne rijeke, Izvor fotografije: Ronjenje u Hrvatskoj
Kampanel u Vruji, Izvor: Ana Vučković
Nesretni stanovnici potonulog grada čekaju trenutak kada će Pelegrin ponovo izroniti iz mora. A da bi se to dogodilo, po jednoj verziji priče, netko odvažan bi trebao, za Božić točno u ponoć, kada iz mora u punom galopu izađe kočija s kraljevnom i kraljevićem koju vuku dva bijela konja, uskočiti u kočiju i kraljeviću dodati uzde. Po drugoj verziji priče netko bi trebao za Božić pomoći junaku da dođe do gogolja gdje će čekati da iz njega izađe djevojka na bijelom konju koju će odvesti do Čerovice zavjetnog svetišta potonulog grada. Međutim to nije nimalo lak zadatak jer će ga podivljala rijeka, što silovito suklja iz gogolja, cijelim putem pratiti i pokušati progutati. Iako legenda o Pelegrinu daje nadu u ponovo spasenje grada još uvijek se nije našao netko dovoljno odvažan i častan da baš za Božić prkosi buri vrujanki i zaroni do gogolja kako bi pomogao njegovim stanovnicima.
Tekst napisala: Tea Katunarić Kirjakov
Ovaj tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama, programa poticanja novinarske izvrsnosti.