Ove godine je sezona, iznimno invazivnog Plavog raka (Callinectes sapidus), ranije počela i već je u vrhuncu. Ranijih godina je to bilo u prvoj polovini 9-og mjeseca kad im je i mrijest. Tada dolaze u kraj tražiti proteinsku hranu kako bi se jajašca mogla razviti. Budu u obalnom pojasu do metar – dva dubine. Često ih se sad u ovom periodu može naći i desetak u par metara kvadratnih.
Tamane sve vrste školjkaša i načelno sve čega se mogu dočepati. Prirodnih neprijatelja skoro da i nemaju osim hobotnica koje su na ovim mjestima prelovljene, i naravno mene. Supruga ih obožava pa ne propuštam priliku za lov. Kako ih tamo gdje ja lovim nema cijelu godinu u kraju, imam vrlo kratak vremenski okvir u kojem ih lovim.
Iako se mogu loviti i da ostanu živi, ja to ne preferiram jer mi oduzima više vremena i napora. Ako i ostanu jedan dan na ledu mrtvi ništa im ne bude. Jednostavno ih nabodem većim nožem (u mom slučaju Mares Snake koji se pokazao vrhunski za ovo) i stavim na nisku.
Tako izbjegnem i štipanje koje zna bit neugodno. Kad ih nabodem ako nisu odmah mrtvi od noža, probodem ih niskom s gornje strane po sredini i tada trenutno uginu i samo ih nanižem. Lovim ih u šulji i tehnikom prikradanja jer znaju biti vrlo oprezni pogotovo dok se hrane na otvorenome.Budu i ispod kamenja i u procjepima i tada je lov nešto lakši. A i vrhunski su plivači pa znaju jednostavno otplivati van vidokruga.
Ukoliko ih želite uloviti žive, svakako preporučam debele kožne rukavice ili štipalicu i mrežicu (špurtil). Meso im je vrlo ukusno i nalazi se u klještima i kod nogu. Kod pripreme jednostavno ih kratko prokuham dok ne pocrvene i onda kad se malo ohlade s drobilicom za orahe i drugim krajem čajne žličice krećem u akciju čišćenja.
Ostatke bacim kokama pa i one dobiju vrhunsku dopunu prehrani i budu extra jaja. I oklope pojedu zbog kalcija, ne ostane ništa. Eto nadam se da sam bar malo pomogao oko ove delicije.
Tekst i foto: Teo Maksimović – facebook.com/spearfishing croatia