Oplivani su 30. i 31 Dalmatinac u projektu ‘104 Dalmatinca’ Dine Levačić, otočić Gubeša i Ošjak.
Otočić Gubeša se nalazi u uvali Gradina kod Korčule i idealno je mjesto ako želite pobjeći od svakodnevice i gradske vreve.
Maleni otok, skoro okruglog oblika i promjera tek nešto većeg od stotinjak metara.
Ime otoka sugerira da su se na njemu liječili i umirali gubavci, a istina je potpuno drugačija: Gubeša je bio ljetnikovac bogatih Rimljana!
Otok je obrastao gustim mediteranskim aromatskim, medonosnim i ljekovitim raslinjem te maslinama koje na otoku uspijevaju još od doba Rimljana. Upravo su Rimljani prepoznali iznimnu slikovitost i ljepotu položaja i na njemu u vremenu neposredno nakon Kristovog rođenja sagradili raskošno ladanjsko zdanje, villu rusticu, od kojeg su danas vidljivi temelji zidova, cisterna i brojni ulomci različite keramike, posebno amfora. Na Gubeši se i danas mogu vidjeti dijelovi sustava za centralno grijanje ili kockice mozaičnih podnica razbacane po okolnim suhozidima i terasama što svjedoči o kvaliteti njihovog ladanjskog života.
U prošlom je stoljeću čitav otočić bio obrađivan i zasađen vinovom lozom, a danas je istinska robinzonska oaza s ukupno tri povremeno naseljene ribarsko-seljačke kućice, uređene za prihvat suvremenih nomada koji netaknutoj prirodi daju prednost nad gužvom mnogih turističkih destinacija. Vrijednost ovog otočića znaju i Danijela, Dominik i Andreas Grden, koji imaju ovaj otočić u svom “vlasništvu”.
Ošjak je 31. Dalmatinac , je simbol je ljubavi, inspiracija za mnoge umjetnike, opjevan u pjesmama, mjesto sa prekrasnim romantičnim stazama, skrivenim plažama i kristalno čistim morem.
Sve to znali su Brankica i Toni Radovanović i sa nestrpljenjem čekali oplivavanje “njihovog” Ošjaka.
“Kad ću opet doć da te vidin ja
Kad ću opet doć da te jubin ja
Tek sad vidin šta mi znači, Vela Luka, more, ti
Uspomene će mi samo ostati
Za Mrkinte i zale, za nas Osjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi
Doć ću opet draga, budi sa mnom sretna ti
Znaj da će nas naša prošla ljubav čekati
Kad ja vidin modro more i zelene borove
Zakantat ću ovu pismu za tebe
Za Mrkinte i zale, za nas Osjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi”.
Ojdana Koharević