JEDNA GLAVA A STO LICA
Dok ljetne ptice ispijaju svoje tople napitke i love vitamin sunce na burom okupanoj Makarskoj rivi, torba se pakira, prati se zub plime, lovi se prava promjena vremena i krećemo.
U ne baš ugodnih 13°c mora danas tažimo morsko stvorenje koje se razvijalo zasebno od svih ostalih bića na našem planetu, i razvilo nešto što fascinira mnoge znanstvenike a podvodnom ribolovcu zadaje glavobolje… bar dok ne shvati što zapravo lovi.
A lovi majstora kamuflaže, inteligentnog lovca, i životinju koja se provuče kroz baš svaku rupu, mislim da već znate da se radi o njoj..
Rijetka i za ljude nemoguća sposobnost regeneracije, osam krakova od kojih svaki može razmišljati za sebe, tri srca, plava krv, i profinjen ukus u sakupljanju kolekcije svjetlucavih predmeta, da pričamo baš o HOBOTNICI, zimskoj lovini na meti podvodnog ribolovca.
Meni misterija jer moje oko nije bilo trenirano za majstora iluzije kao ona ali odustati nije opcija, naravno punim znanje od starijih kolega koji su svoj kontakt s mojom omiljenom lovinom doveli do savršenstva i akcija kreće.
Do tada sam lovio veće primjerke ali sve uglavnom je bila sreća, onaj gore je baš htio da se nađemo oči u oči ali od toga dana sreća postaje samo jedan od faktora u zajedničkom nizu.
Ona koja je odala sve postaje baš junakom moje današnje priče.
Poznati teren već frustriran od pustih kamenja koja sam pregledao ne daje rezultat misli lete na savjete ekipe kako je ciljano tražiti, kad na moju desnu stranu ugledam pojedenu ljušturu raka na kojoj još ima ponešto mesa.
U glavi odmah alarm, to mora da je ona, tu je, adrenalin odrađuje lagano svoje, vrtim se u krug ali kao bespomoćan nema je vrtim se po kamenjima ali rezultat izostaje.
Vraćam se do raka i stanem, sam sebi kažem razmisli malo gdje bi otišao ti, okrenem se lijevo prema plićaku i na padini od kamenja ugledam drugi vrlo bitan trag, jednu od mojih najdražih riba, hobinog Judu izdajicu, pirku i to dvije uporne pirke koje ne bježe kao sitna riba nego su fokusirane u kamenje.
Drugi očiti trag je tu već smo jako blizu, osjećam da je tu, mora biti tu i da odjednom na onom suncu baš ispod jednog grebena na umjetnički poslaganim kamenjima u polukrug zastakli se mali srebreni svjetlucavi čep kao treći trag.
Tog trena oko je posložilo sliku i razbilo iluziju majstora kamuflaže, a jedna od najljepših rupa do sada pokazala tajnu koja je nedostajala u lancu lova na kraljicu.
Baš u toj rupi pod svijetlom lampadine su se ocrtale crvene note na krakovima koje prekrivaju glavu i između kojih viri oko koje promatra moj svaki korak dok se vrtim tražeći je..
Brzo obavljam onaj dio koji ni ne želim spominjati s obzirom na ovu životinju, odrađujem ostatak lova s istom i ona postaje lovina..
Do kraja dana lovim još dvije u vrlo kratkom vremenu i već osjećam kako sam zakoračio na slijedeću stepenicu lova na hobotnicu.
Dolazim doma s pomiješanim osjećajima. Tugom što sam ugasio život tako fascinantnog bića ali ponosom što su trud i upornost dale ukusan i jedinstveni obrok kojima ću iznenaditi i razveseliti svoje ukućane koji je vole.
A evo razveseliti ću i vas mojim malim trikovima iz kuhinje kojima se služim da dobijem najfiniju i najmekšu hobotnicu na tanjuru bilo pod pekom, na gradele ili na salatu..
Hobotnica na gradela (2 osobe)
0,800 kg HOBOTNICE
0,050kg ČEŠNJAKA
0,1l MASLINOVOG ULJA
0,2l BIJELOG VINA
PAPAR
SOL
LOVOR LIST
Hobotnicu očistiti i zalediti, nakon nekih 36 sati u ledu istu odmrznuti te je posušiti.
U plitkoj teći dobro zagrijati maslinovo ulje, na ulje polako spustiti hobotnicu da se krakovi prilikom dodira s uljem krenu uvijati, u to dodati češnjak izrezan na pola, sol, papar u urnu i lovor list.
Podliti s 2dl bijelog vina i poklopiti da kuha 40tak minuta ali opet ovisno o veličini hobotnice.
Bitna stavka je da hobotnicu ne prekuhamo jer tada ista postane suha bez obzira na mekoću mesa..
Hobotnica je gotova kad joj viljuškom možemo probiti krakove uz srednji otpor.
Tako kuhanu, ohladiti, narezati i začiniti uljem i dodatnim marinadama za gradela.
Peći je kratko samo da se vanjska opna na krakovima lagano karamelizira.
Ukoliko vam ostane hobotnice “za reciklirati od ručka” svakako i salata dolazi u obzir.
Gore navedeni recept ja inače u profesionalnoj kuhinji radim malo drugačije zbog alata kojeg imam, a radi se o preciznom kuhalu koji kuha hobotnicu u vakumu.
Za dodatne informacije o toj vrsti pripreme svakako je možete javiti na društvenim mrežama pa ću dodatno pojasniti sastav mesa hobotnice i kako se ponaša na kojim temperaturama.
Dobar tek!
Tekst i foto: Jadran Grančić