Shadow

SHVAĆANJE MORSKOG SVIJETA I RIBOLOVA U ANTICI (Drugi dio)

Počeci ribanja i ribarskog prigovaranja

Pročitajte prvi dio ovog članka ovdje.

U prapovijesti,  osim hrane koji je priskrbljivao na kopnu, čovjek je sakupljao morske plodove i lovio ribu. Koristio je primitivne tehnike i alate od kojih jedne možemo vidjeti u uporabi i danas, dok su druge zajedno s tehnologijom napredovale munjevitom brzinom. Nije bitno radi li se o Njemačkoj, Japanu, Francuskoj ili u Hrvatskoj, ljudi tog vremena su bili primorani koristiti primitivne alate koji nisu nužno međusobno isti (svak ima svoj đir, neko je malo napredniji, neko je malo nazadniji) – ali su ti alati tu, takvi kakvi jesu i služe istoj svrsi.

Nadovezat ću se na prošli članak  i spomenut još oslića i raka, barem za ovaj članak, nakon čega ću se prebaciti na ribolovni alat i tehnike ribolova.

Riba oslić ili mol – Aelian za nju kaže da se po vanjštini ne razlikuje mnogo od ostalih riba, ali evo ipak u srcu i duši to je jedan otusider među ribama. Ima svoj đir i navike i ne trpi baš druge ribe. Srce mu se nalazi u trbušnoj šupljini, a mozak mu je nalik na mlinski kamen. Ne znam je li Aelian secirao mola, ali eto to su njegova zapažanja. Još kaže da se voli skrivati u svojoj jazbini, dok druge ribe to čine isključivo u najhladnijim razdobljima. Očekivala sam više o molu moram priznat. Šteta što nisam našla nikakvu konkretnu fotku mozaika s oslićem.

Rakovi – u vezi njih spominje da postoje razne skupine rakova, a razlikuje ih po staništima. Ima onih koji žive na stijenama ili nekih drugih koji borave po morskom dnu i rovare po algama i blatu, a postoje i rakovi koji se kreću di god žele. Pa tako spominje da su rođeni na plažama i da od tud kreću dalje u svijet  i da „baš kao ljudska bića vole putovanja“. Kaže da želja za njihovim lutanjem proizlazi za novom vrstom hrane i iznosi zanimljivo zapažanje: Kada dolaze do stijene imaju problem s prilaskom zbog jakih morskih struja i valova – svjesni su da će ih odnijeti ili unazaditi. Zbog toga se svaki rak zaustavi na nekom mjestu nalik na zaljev i čeka ostale. Kada se svi skupe na jednom mjestu krenu u attack na kopno i penju se na litice. Tako pješke prolaze pored onih dijelova gdje je morska struja najjača, tada prolaze rt i spuštaju se nazad u more – dakle rade zaobilazak. Onda zanimljiva opservacija opet: ribari ih poštede jer su rakovi imali hrabrosti i volje boriti se protiv svega samo da ispužu na kopno, a isto tako ljudi ne žele bit okrutniji od valova.

Mozaik s prikazom raka
https://www.pinterest.com/pin/289848926015692168/

Evo još jedno totalno ludilo: lov na rakove „na glazbu“? Da, da… I tome se našlo načina. Lovili su ih pomoću instrumenta koji se zove Plagiaulos (jedna antička vrsta flaute).  Po Aelianu, navodno rakovi koji su se sakrili u svoje buže izlaze vanka čim čuju flautu da svira, citiram…“sada su rakovi sišli u svoja skrovišta, a ljudi se počinju igrati. Na taj zvuk kao čarolijom rakovi bivaju natjerani da napuste svoju jazbinu, a zatim opčinjeni oduševljenjem čak izranjaju iz mora. Frulaši se povlače unatrag, a rakovi ih slijede i onda na suhom bivaju uhvaćeni“…. Još jedna stvar koju moram probat osim onoga s kozom iz prošlog teksta .

Ribolovni alat i tehnike na likovnim prikazima

Da se u prapovijesti jela riba, ukazuju nalazi ribljih kostiju na nekim lokalitetima koji datiraju i do 38.000 god. pr. Kr.). To nije ništa iznenađujuće, ljudi su trebali jesti. Ipak, najstariji zabilježeni dokaz ribolovnog alata datira u 23.000 god. pr. Kr. Riječ je o primitivnoj udici iz Japana koja je napravljena od kućice morskog puža (Slika 1). Pogledajte i ostale udice iz različitih vremenskih perioda.

 

 Slika 1 – Udice izražene od puževe kućice, Japan;  23.000 god. pr. Kr.
https://www.bbc.com/news/world-asia-37402183

 

Slika 2 – Udice od jeljenjeg roga; srednji mezolitik, 8300 – 6300 pr.Kr.
https://exarc.net/issue-2020-3/ea/roe-deer-mesolithic-fishhooks


Slika 3 – Hrvatski lokalitet: Koštane udic, lokalitetu Kargadur kod Ližnjana; neolitik; 5.710 – 5.630 god. pr. Kr.
http://www.ami-pula.hr/fileadmin/user_upload/Katalozi/Izlo%C5%BEbe/LETAK_DARKO_WEB.pdf

Slika 4 – Koštana udica s lokaliteta Crno vrilo; 6500 -5600 god. pr. Kr.
ROMANOVIĆ D. 2019 – Ribarski alat i pribor iz slojeva antičke luke u Zatonu  kod Nina https://core.ac.uk/download/pdf/322933637.pdf
Vujević, D. 2009 – Predmeti od kosti i roga, u: Marjanović, B. (ur.) Crno vrilo 2, Zadar
https://www.academia.edu/1021979/Predmeti_od_kosti_i_roga

 

Slika 5 – Udice iz vremena kasne antike
https://www.dumus.hr/hr/arheoloski-muzej/izlozbe/covjek-i-more—ribolov-u-antici-kroz-fundus-arheoloskog-muzeja-zadar/

Osim udica došlo je do razvoja i raznih oblika harpuna. Svrha harpuna? Na primjer, mezolitik je razdoblje kada, osim sakupljanja, čovjek pretežito lovi ribu i sitnije kopnene životinjice – zbog toga neki arheolozi smatraju da harpun nije služio isključivo kao alat za ribolov, već se koristio za obje vrste lova. U Norveškoj na nalazištu Jortveit pronađene su kosti isključivo plavorepe rune i ribolovni alat od kojih su  većina harpuni šta oće reć da je ovaj tip alata jako jako „zahvalan“ za ribolov.

Slika 6 – Harpuni koji datiraju od 11.000 do 4.000 god. pr. Kr.
https://www.cam.ac.uk/research/features/sharpening-our-knowledge-of-prehistory-on-east-africas-bone-harpoons

 

Slika 7 – Još malo harpuna
https://www.degruyter.com/document/doi/10.1515/opar-2022-0284/html

Nije samo pronalazak alata dokaz za njegovo postojanje. Tome u prilog ide činjenica da su pronađeni mnogobrojni umjetnički prikazi ribolova (freske, mozaici, reljefi), gdje se jasno vide načini lova i korišteni alati. Na ovom primjeru reljefa iz Egipta vidljivo je kako čovjek sidi i uživa na brodu dok peca; vide se i konopci, udice, ribe u siću koje su ulovljene i ribe u moru koje će uskoro završit u siću s ostalima.

Slika 8 – Reljef iz Egipta; prikaz ribolova s udicom
https://www.alimentarium.org/en/fact-sheet/history-fishing

Ne kaže se bez razloga da jedna slika vrijedi tisuću riječi. Informacije o postojanju alata u određeno vrijeme (dakle, potvrda postojanja i autentičnosti)  kao i način njihove upotrebe, ali i cjelokupnog prikaza lova nama su jako vrijedne. Uzmimo na primjer rimske prikaze mozaika gdje vidimo skoro pa sve alate tada dostupne; koji alat, tko ga koristi u koju svrhu i na koji način, vrste morskih životinja, brodice itd…Odličan primjer vidimo na slici dolje: korištenje ribolovnog štapa (naglasak na štap), špurtele, mreža potegača. Vidimo prikaz ribolova na obalama Nila. Jedan ribar ima posudicu s ješkom i vidljivo je da upravo na štap s udicom kači istu, drugi ribar na svom ribarskom štapu već ima ulov kojeg će pomoću špurtele prebacit na obalu, dok ostali koriste mreže. Izvori kažu da ješka nije postavljana direkt na udicu nego malo iznad na konopcu – ribar bi bacio hranu u more, potom i golu udicu s ješkom iznad sebe, a riba bi valjda u gomili te hrane zabunom zagrizla i golu udicu.

Mozaik iz Ville Nil smještene u gradu Leptis Magna u blizini današnjeg Tripolija
https://en.m.wikipedia.org/wiki/File:Villa_of_the_Nile_Mosaic_fishermen.jpg

Da ne bi sve ostalo na prikazima i reljefima, ispod teksta stavljam slike arheoloških nalaza. Datiraju u antiku, a dolaze s područja Maroka. Kada su u pitanju ribički štapovi vidimo da je riječ o jednostavnim drvenim štapovima na koje je konopcem napravljenim od lanenih niti prikačena udica. Na slici su vidljivi ostaci i maloprije spomenutih mreža potegača – koje su se u ovom slučaju izrađivale od lana. Oko kod mreže na slici dolje ima promjer od 35 mm što znači da se koristila za lov na veću ribu. Postoje i mreže za bacanje koju koristi jedan ribar: kada je baci ona se raširi i težinom utega lagano tone i obavija jato riba. Nakon toga ribar poteže jedan konopac koji se nalazi u sredini i vuče mrežu van iz mora.

Aelian spominje suradnju ne samo dupina i ribara, već vukova i ribara. Ajde, nije baš suradnja nego ucjena, ali evo jedan  primjer s područja jezera i slatkih voda i to baš na primjeru mreža. Vukovi bi vjerno pratili ribolovce u nadi da dobiju malo ribe. S druge strane ribolovci su jako dobro (iz iskustva) znali da šale nema jer bi ih u protivnom sve mreže koje su ostavili na obali dočekale rastrgane. Shvatili  onu „dok je vuk sit, sve ovce, ovaj put mreže su na broju i čitave“ pa su za njih ostavljali dio ulova, da budu dobri i ne diraju mreže.

Ostaci ribičkih štapova i mreža potegača korištena za lov većih vrsta riba – s okom od 35mm, Maroko
https://www.academia.edu/3705826/Fishing_equipment_from_Myos_Hormos_and_fishing_techniques_on_the_Red_Sea_in_the_Roman_period_2010_

 

Mreža na bacanje
https://core.ac.uk/download/pdf/322933637.pdf
D.ROMANOVIĆ, 2019, Ribarski alat i pribor iz slojeva antičke luke u Zatonu kod Nina

Postojale su i košare (nazovimo ih vršve) koje su bile izrađene od šiblja i pruća i kao takve (ili jako slične) se dan danas proizvode u još nekim dijelovima svijeta. U košare se stavi mamac, potom se polegnu na dno dubine 4-12 m, a  pozicija se označi plovkom koji je vezan konopcem za samu košaru – dakle isto kao i danas.

Prikaz erota (antički bogovi ljubavi); jedan upravlja brodom, drugi iz mora vadi vršve za rakove
https://www.theoi.com/Gallery/Z31.15.html

Košara/vršva izrađena od pruća
http://bertan.gipuzkoakultura.net/img/17/grandes/NASA.jpg
https://www.alamy.com/close-up-detail-picture-of-the-roman-mosaics-of-the-room-of-fishing-cupids-depicting-cupids-fishing-from-boats-using-a-fishing-trap-and-a-rod-and-line-image243492703.html

Postojale su i tzv. vrećaste mreže koje su se u ovom slučaju izrađivale od lana.  Spomenute vrećaste mreže mogle su biti korištene na više načina: slično kao vršva, potom na način da se prikače za brod koji ih vuče za sobom, a  znale su i poslužiti i za čuvanje žive ulovljene ribe (ribu stave u mrežu nakon čega je sa bande broda potope u more). Ipak, neki tvrde da to nisu uopće mreže za lov, već za prijenos ribe.

Vrećaste mreže  zakačene na brod
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Sousse_mosaic_fishing_scene.JPG

 

Nalaz vrećaste mreže (bag nets/ fishing pots), Maroko
https://www.academia.edu/3705826/Fishing_equipment_from_Myos_Hormos_and_fishing_techniques_on_the_Red_Sea_in_the_Roman_period_2010_

Linijski olovni utezi za mrežu i keramički kuglasti utezi za mrežu
https://core.ac.uk/download/pdf/322933637.pdf
D.ROMANOVIĆ, 2019, Ribarski alat i pribor iz slojeva antičke luke u Zatonu kod Nina

Kad se već spominju mreže trebalo bi spomenuti utege. Osim navedenih postoje i kameni utezi koji i nisu toliko čest nalaz

Kameni uteg – https://biofreear.live/product_details/59726320.html

 

Igla za krpanje mreže – https://core.ac.uk/download/pdf/322933637.pdf
D.ROMANOVIĆ, 2019, Ribarski alat i pribor iz slojeva antičke luke u Zatonu kod Nina

Feničani, Grci, pa i Rimljani koristili su tehniku lova ribe pod svićom, no valja napomenuti da ova tehnika postoji još od prapovijesi. Vratimo se na antiku: na vrh broda postojala je namontirana željezna košara u kojoj bi se ložila vatra. Ona je služila kao svjetlo koje privlači ribe, a lov bi se vrši mrežama potegačama ili ostima.

Ribolov „pod svićom“ – kasni bizant
https://www.researchgate.net/publication/287413649_Ancient_fishing_gear_and_associated_artifacts_from_underwater_explorations_in_Israel_-_A_comparative_study

OSTI I HARPUN

Sastoje se od dugačke drške i trozupca na dnu. Ovo je lagana vrsta lova, izgledala je više manje kao i danas: osoba hoda obalom, plićakom ili čak s broda i gađa metu – naravno u plićem moru. Aelian spominje da je onaj tko je koristio osti trebao imati jaku snagu, top u ramenu. Ostima su se lovile hobotnice, ježevi, lignje i srednje ribe.

Osti – ribolovac probada hobotnicu ostima
https://photographer.paulewilliams.com/image/I0000KyvAWRRebxU

Osti – u početku alat za ribolov, a poslije gladijatorsko oružje, Zaton kod Nina
https://www.morski.hr/covjek-i-more-ribolov-u-antici-kroz-fundus-arheoloskog-muzeja-zadar/

Harpun postoji još od prapovijesti. U početku je vjerojatno imao jedan zub, a poslije sve više. Lov harpunom je ipak potrebno nešto više preciznosti i vještine nego li za lov s ostima. Ako je za osti čovjek mora imat top u ramenu, onda za harpun treba imati torpedo. Koristi se za lov na veću ribu i to na sljedeći način: ribolovac baca harpun na lovinu, šiljak harpuna se zabije u ribu i automatski se otkači s drveta. Dok riba i dalje pliva, vrh harpuna zadire sve dublje u njeno meso, što na kraju umara ribu – u jednom trenu ona više ne može dalje, nema snage i tad nastupa ribolovac koji svojim strpljenjem odnosi pobjedu.

Harpun
D.ROMANOVIĆ, 2016 -Čovjek i more/ Ribolov u antici kroz fundus arheološkog muzeja u Zadru
https://www.academia.edu/38785957/%C4%8Covjek_i_more_Ribolov_u_antici_kroz_fundus_Arheolo%C5%A1kog_muzeja_Zadar_Man_and_the_Sea_Fishing_in_Antiquity_through_the_Holdings_of_the_Archaeological_Museum_of_Zadar_

Uskoro nam dolazi na red treći dio, a tema će bit antički big game fishing i sve što ide uz to. Također, donosim vam originalni recept iz antičkog Rima. Pazila sam na to da se svi sastojci mogu nabavit danas, tako da ga svi moremo napravit doma!

Do čitanja!

Tekst: Jelena Glamać

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije