Tijekom prošle sezone na stranicama Gorgonije obrađivali smo brojne i raznovrsne teme iz prošlosti hrvatske obale Jadrana. Obradili smo desetak priča, uz brojne napomene i digresije, i dotakli se jednog sitnog dijela naše pomorske baštine. Našlo se tu svega – od luke antičke Salone ili pak one omiške čiji spomen odvukli u mitska vremena Homerove Odiseje, preko bitke za Trogir u 14. stoljeću i priče o trogirskim pustolovima na Egejskom moru u 15. stoljeću, do nekih „prizemnijih“ tema kao što je ona o ribarima koji su stvarali jedan poseban dio hrvatske kulturne baštine. Završili smo s radom o sadašnjosti i budućnosti naše pomorske prošlosti. Taj posljednji rad je izašao na Badnjak prošle godine. Iako je od te objave prošlo manje od osam mjeseci, ipak je to dovoljno vremena da se upitamo – da li se i koliko se toga promijenilo na prezentaciji naše pomorske prošlosti? Naravno, ne umišljamo na ovom mjestu kako članci na ovim i sličnim stranicama mogu u tolikoj mjeri i tolikom brzinom mijenjati stvari i činiti ih boljima. Ali naravno da uvijek postoji mali tračak nade da je bilo čije pisanje o određenoj temi potaklo neke druge ljude na djelovanje. Jer ipak, prisjetimo li se, u početku svega je riječ. I iz riječi kreće mnogo toga, zapravo sve.
U vremenu do kraja ove godine nastojat ćemo Vam prezentirati dobre i loše primjere prezentacije naše izuzetno bogate i raznovrsne pomorske prošlosti. Naime, ako objektivno razmislite i pri tome se ne vodite nikakvim nacionalističkim konotacijama ili pretenzijama – Hrvati su gotovo jedini Slaveni na Sredozemlju. Točnije, jedini koji su na njemu opstali i stvorili vlastito pomorsko naslijeđe. Baštineći pri tom tradicije, znanja i vještine znatno starije od vremena njihovog dolaska na Jadran. Ta činjenica, uz ono bogatstvo, slojevitost i raznovrsnost, definitivno je zaslužila da se o njoj razmisli i djeluje. Negdje su to već i napravili (davno prije naših i tuđih članaka i radova ovakve tematike). Zanimljivo je da su trenutačno najljepše priče o povezanosti čovjeka i mora prezentirane i ispičane u malim sredinama gdje ih možda i ne biste očekivali. Naime, naši pogledi su prilično često zamagljeni stavovima o “provinciji” ili “pasivnim malim sredinama”. I onda nas priče iz murterske Betine ili s Komiže itekako ugodno iznenade pa su definitivno zaslužile puno veću promociju od ove ovdje. Ali, zrno po zrno – pogača.
Neke druge priče s pomorskom tematikom, kao što je ona koja se trenutačno odvija na polutoku Prevlaci i tvrđavi na Punti Oštro, mogu se gledati dvojako i krajnji sud će biti teško donijeti. Ali ovdje nismo da sudimo već da o stvarima pišemo objektivno i jasno.
Ipak pojedine primjere, kao što je onaj današnjih “Omiških gusara” nije teško osuditi upravo radi (ne)objektivnosti priče. Kako i zašto se dogodi toliki raskorak između povijesti i sadašnjosti, nadamo se objasniti Vam u jednoj od slijedećih priča.
Kako bismo ostali aktualni pričat ćemo Vam i o velikim arheološkim senzacijama u podmorskoj arheologiji Sredozemlja općenit. I to iz dva vremenska perioda, prapovijesti i ranog novog vijeka, i s dva različita mjesta , orčulanskog podmorja i Pašmanskog kanala tj. otočića Gnalića. Možda vam se priča oko Gnalića trenutačno ne čini aktualnom – ali vjerujte nam – iako za taj brodolom znamo već desetljećima on još uvijek razbuktava znatiželju znanstvenika i maštu promatrača. Kad bi barem tako bilo i s voljom da napokon dobije mjesto dostojno svoje priče.
Isto je zaslužila i pomorska tradicija doline Neretve. Nažalost, taj se prostor posljednjih desteljeća pomalo pretvara u more (ako se to tako može reći) s obzirom da se more polako uvlači Neretvom gotovo do Metkovića. Bez obzira na to, Neretvani su najveći dio svoje povijesti bili povezano s morem koliko i s rijekom. Nedavna arheološka istraživanja na mjestu nove brane koja će pokušati spriječiti “zasoljavanje” Neretve nisu rezultirala željenim nalazima, ali su otvorila nova pitanja. Dio odgovora ćemo pokušati dati u tekstovima koji slijede.
U svakom slučaju, kroz slijedećih nekoliko mjeseci nastojat ćemo opravdati očekivanja čitatelja pišući o svim izazovima, prednostima ali i opasnostima koji se javljaju u promociji i prezentaciji hrvatske pomorske baštine. Iskreno se nadamo da ćemo u tome i uspjeti, stoga nas pratite na stranicama Gorgonije.
Tekst i foto: Ivan Alduk
Ovaj tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama, programa poticanja novinarske izvrsnosti.