Morski otpad predstavlja relativno nov globalni problem, ne samo kao negativan pritisak na okoliš, nego i kao rizik za zdravlje ljudi uz značajne ekonomske posljedice, a nastavi li se zagađenje mora ovim tempom, predviđa se da će u oceanima do 2025. godine biti gotovo 250 milijuna tona plastike, odnosno 1 tona plastike na 3 tone ribe, a do 2050. plastike će biti više nego ribe.
-Najveći udio morskog otpada čine razne vrste plastikâ, čija se globalna proizvodnja svake godine povećava s trendom od 5 posto, što će dovesti do dodatnih 33 milijarde tona plastičnih masa širom svijeta do 2050. godine.-navodi dr.sc.Pero Tutman, stručnjak s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu koji ovu problematiku istražuje dugi niz godina.
Možda će se nekome ovakve crne slutnje činiti pretjeranima, no znanstvenici su procijenili da svake godine oko 8 milijuna tona plastike dospijeva u morski okoliš, a da se tamo već nalazi oko 150 milijuna tona otpada, od čega se oko 80 posto odnosi na različite oblike plastike. Također je procijenjeno da na površini mora pluta između 7 tisuća do 250 tisuća tona otpada, a nije poznato koliko završava na morskom dnu.
Više kolektivne, ekološke svijesti svih nas jedan je od načina da se ove brojke smanje, a među hvalevrijednim projektima su ekološke akcije čišćenja podmorja, jedna od takvih organizirana je nedavno kod Mljeta. U akciji ‘Čistim Mljet za bolji svijet’ prikupljeno je više od tonu morskog otpada, točnije 1.100 kilograma različite vrste otpada. Sudjelovali su ronioci DPS Zagreb, a zanimljivo je što su po prvi put sortirali otpad – pod morem.
Ronioci su pod vodstvom Matka Pojatine, uz sudjelovanje dr.sc. Pere Tutmana iz mora u NP Mljet izvukli više od 3 tisuće komada različitog otpada, od čega je gotovo polovica bilo staklo i plastika. Od stakla su prevladavale staklene boce i staklenke, a od plastike plastične boce od 0,5 i 1 litru, a bilo je i limenki pića. Većina otpada prikupljenog u čišćenju podmorja je lokalnog porijekla i nastao na tom području, a dio otpada nanijele su i morske struje. Podmorje Nacionalnog parka Mljet – uvala Polače, uvala Križice kod mjesta Kozarica i uvala Kulijer, čistilo je 25 ronilaca.
Važnost ovakvih akcija ističe dr.sc.Pero Tutman:
– Zbog značajnog broja ronilačkih klubova i centara na Jadranu, te broja rekreacijskih ronilaca koje okupljaju, provođenje ronilačkih ekoloških akcija čišćenja podmorja ima izuzetno veliki potencijal za smanjivanje količina otpada u moru. Ovaj je potencijal izražen kako u odnosu na podizanje razine ekološke osviještenosti među sudionicima a i šire, tako i po količinama prikupljenog morskog otpada, što može značajno doprinijeti ukupnom smanjivanju morskog otpada koji se nalazi u podmorju. Primjenom odgovarajućih protokola, metodologije i obuke, ronioci mogu također značajno doprinijeti i u prikupljanju podataka o morskom otpadu. Obzirom na društvene koristi od angažmana zajednice, ovo bi moglo biti vrlo vrijedno ulaganje u zaštitu okoliša između državne uprave, zainteresirane javnosti i znanstvenih institucija.-naglašava dr.sc.Tutman.
Zanimljivo je što je na Mljetu po prvi put prikupljen morski otpad prema različitim kategorijama, u odvojenim vrećama – direktno pod morem. -Ovakva je metoda prikupljanja otpada po prvi put provedena u Hrvatskoj kao inicijativa Matka Pojatine što ujedno predstavlja novi pristup provođenja ovakvih akcija. Tako se otpad prikupljao u odvojenim vrećama, direktno pod morem, te sa staklenim i plastičnim otpadom okrenutim vrhom prema dolje kako bi se ispraznile od mora, što se pokazalo jako uspješnom jer se na kopnu na taj način ono vrlo jednostavno i efikasno razdvojilo i izvagalo. – kaže dr.sc.Tutman.
Na taj je način moguće dobiti podatke o masi prikupljenog morskog otpada odvojeno prema pojedinim kategorijama. Ranije prikupljanje morskog otpada I njegovo smještanje u iste vreće bez razdvajanja se pokazalo vrlo neefikasnim prilikom njegove obrade na kopnu obzirom da je tada potrebno odvajati otpad i posebno ga vagati čime se značajno usporava i produljuje vrijeme njegove obrade. Na taj je način u potpunosti ispunjena svrha pilot aktivnosti jer je pokazalo jednostavan način na koje je moguće efikasno provoditi ovakve akcije sa prikupljanjem što preciznijih podataka o količinama i sastavu prikupljenog morskog otpada.
Nakon ovakve prve akcije prikupljanja i odvajanja otpada u moru, očekuje se da će ovakav način zaživjeti na cijelom Jadranu.
Ponovimo procjenu stručnjaka da će, u slučaju da se nastavi zagađenje mora ovim tempom, do 2025. godine u moru biti gotovo 250 milijuna tona plastike, odnosno 1 tona plastike na 3 tone ribe, a do 2050. plastike će biti više nego ribe.
Želimo li to ovoj planeti, svome okolišu? Promislimo na to svaki put kad putujući brodom vidimo plastičnu vrećicu, bocu u moru ili ugledamo omiljenu plažu ‘ukrašenu’ otpadom. Nadajmo se da se ove crne slutnje o zagađenju mora ipak neće ostvariti.
Tekst: Ojdana Koharević
Foto: Matko Pojatina / DPS Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije