Da li ste pomislili da bi se mogao analizirati DNK amfore ili sloja zemlje?! E, pa u 21. stoljeću i to je moguće! DNK ili Deoksiribonukleinska kiselina ili engleski DNA je tanka dvostruka spiralna nit sa svim zapisima života organizama pohranjena u stanicama. Svaki organizam ostavlja svoj trag u prirodi. Današnjom tehnologijom moguće je izolirati DNK organske tvari iz okoliša. Iz nje se osim genetskog koda organizma i organske tvari mogu analizirati ekosustavi, međusobni odnosi organizama i njihova kretanja, odnosno funkcioniranje ljudske zajednice, kretanje i trgovanje ljudi. Te se analize koriste i u arheološkim istraživanjima. Nedavno su na Grenlandu iz sloja zamrznute zemlje znanstvenici izdvojili najstariji DNK na svijetu star dva milijuna godina. Otvorila se, kako sami kažu, Pandorina kutija iz koje se može iščitati kako je Arktički krajolik tad izgledao. Temperature su bile više i za 17 stupnjeva Celzijusa. Grenland je bio prekriven šumama sa sto dvije različite vrste biljaka u kojima su obitavali mastodonti, sobovi i zečevi. I u Hrvatskoj su započela istraživanja DNK iz kulturnih slojeva na arheološkim lokalitetima, kao i DNK analize keramičkih posuda u kojima su se prevozili, skladištili ili kuhali organski proizvodi. Prve takve analize su se provele na tragovima organske tvari iz keramičkih amfora iz Grčke iz 4. stoljeća prije Krista s otoka Chiosa. Smatralo se da se u tim amforama uglavnom prevozile vino, a ponekad i ulje. Analizirani prikupljeni DNK uzorci otkrili su da su se u transportnim amforama s Chiosa prevozile i različite kombinacije maslina, vinove loze, metvica, ružmarin, majčina dušica, origano, kadulja, borovice, jedna vrsta pistacija, mahunarke i orasi. Rezultati istraživanja pokazali su koje vrste biljaka su rasle, što je čovjek konzumirao, s čim se i gdje trgovalo u to vrijeme.
Najnovije tehnike analize DNK iz okoliša pomoći će i u utvrđivanju mogućih posmrtnih ostataka poginulih vojnika u blizini potpuno oštećenih aviona čije razasute dijelove nalazimo na morskom dnu, o čemu smo pisali u prethodnom članku.
Uzimanje keramičkog uzorka za extrakciju DNK iz unutrašnjosti amfore iz 4. stoljeća prije Krista s grčkog otoka Chios; Izvor: https://www.whoi.edu/oceanus/feature/dna-in-shipwrecked-jars-reveals-clues-to-ancient-world/
I dok nestrpljivo čekamo rezultate DNK analize zuba najstarijeg pronađenog moreplovca i brodolomca, o kojem smo pisali u prvom članku ovog serijala, upoznati ćemo se sa zadnjim korakom potrage i identifikacije stradalih pilota iz Drugog svjetskog rata oko otoka Visa. Nakon lociranja mjesta olupine aviona, pronalaskom identifikacijskih oznaka doznaje se njegovo ime. Uvidom u dosjee nestalih u akciji doznaju se i imena posade. Zadnji korak u potvrdi identiteta nastradalih je pronalaženje posmrtnih ostataka i njihova DNK analiza. Obitelji unesrećenih vojnika nakon svih godina čekanja s olakšanjem iščekuju trenutak kada se nakon identifikacije mogu oprostiti sa svojim najbližima. Tako je i nećak navigatora Russel C. Landrya aviona B-24 Tulsamerican uporno pokušavao organizirati potragu za olupinom aviona u kojem je poginuo njegov stric u dubinama oko otoka Visa. Olupina se otkrila sasvim slučajno 2009. godine i to na dan kad se u SAD-u obilježavao Dan sjećanja na poginule američke vojnike. Istraživanje aviona 2010. godine proveo je Hrvatski restauratorski zavod. U timu je bio i naš poznati podvodni fotograf i istraživač novijih brodoloma i olupina aviona Danijel Frka. On je pronašao pločicu sa serijskim brojem aviona 42-51430 čime je potvrđeno da je pronađen Tulsamerican.
Bombarder B-24 Liberator Tulsamerican; Izvor https://www.warhistoryonline.com/war-articles/nearly-70-years-fatal-crash.html?chrome=1&Exc_D_LessThanPoint002_p1=1
Američko vojno zrakoplovstvo od 1939. do 1944. godine proizvelo je 18.442 teška bombardera B-24 Liberatora, oslobodilaca, velike snage i nosivosti. Posljednji B-24 J Liberator koji je proizveden u Douglasovoj tvornici u gradu Tulsi u Oklahomi nazvan je Tulsamerican. Napravljen je od dijelova motora dopremljenih iz tvornice “Ford Motor” iz Michigana. Njegovu proizvodnju financirali su građani i radnici tvornice ratnim obveznicama pa je Tulsamerican postao ikona zajednice. Stoga su se svi radnici potpisali i ispisali dobre želje za posadu po cijelom avionu prije nego što je napustio tvornicu i poletio prema savezničkoj vojnoj bazi u južnoj Italiji.
Nacrtani amblem, potpisi radnika i ispisane dobre želje za posadu na nosu B-24 Tulsamericana; Izvor https://www.nationalww2museum.org/about-us/notes-museum/nova-dives-story-tulsamerican
Tulsamerican je bio u sastavu 765. eskadrile 461. bombarderske grupe 15. američkih zračnih snaga. Na svoj posljednji zadatak poletio je skupa s dvjesto trideset i jednim Liberatorom i preko petsto lovaca prema postrojenjima u Odertalu na njemačko-poljskoj granici 17. prosinca 1944. godine. Savezničku formaciju presreli su njemački lovci i žestoko je napali. Teško su oštetili jedan motor i hidraulični sustav Tulsamericana. Bombarder je pokušao sletjeti na aerodrom na Visu koji je bio osposobljen za prihvat oštećenih savezničkih aviona. U bezuspješnim pokušajima slijetanja na otok, prilikom ručnog izvlačenja prednjeg kotača, Tulsamericanu su prestali raditi svi motori pa je silovito udario o more, prepolovio se i potonuo. Sedam članova posade koji su se prije pada povukli u stražnji najsigurniji dio aviona su preživjeli, dok su pilot Eugen P. Ford, navigator Russel C. Landry i mehaničar Priest izgubili živote. Potragu za posmrtnim ostatcima nastradalih vojnika provela je 2017. godine The Defense POW/MIA Accounting Agency (DPAA) Ministarstva obrane SADa, u suradnji s Ministarstvom obrane, Ministarstvom branitelja i Ministarstvom kulture R Hrvatske i Sveučilištem u Zadru. U istraživanju su sudjelovali znanstvenici arheolozi, tehnički ronioci s rebriderima, stručnjaci za robotiku i pripadnici hrvatske mornarice. Istraživanje je trajalo tri tjedna. Provedeno je najsuvremenijim znanstvenim metodama arheološkog podvodnog istraživanja. Radna dubina bila je na 41 metar. Zadržavanje na dnu trajalo je 50 minuta, a sam zaron s dekompresijskim zastancima do dva i po sata. Sveukupno je napravljeno 180 sati ronjenja. Ispred pilotske kabine, gdje su se unesrećeni zatekli prilikom pada Tulsamericana, postavljeno je kvadratno mrežište unutar kojeg se vršilo iskopavanje vodenim pumpama. Nalazi su se precizno pozicionirali uz pomoć geografskog informacijskog sustava GIS.
Fotografija istraživanja 2017. godine, pored propelera vide se kvadranti arheološkog mrežišta unutar koji se vršilo iskopavanje.; Izvor https://www.jutarnji.hr/life/znanost/foto-grobnica-znamenitog-saveznickog-aviona-amerikanci-i-zadrani-rasvjetljavaju-tajne-tulsamericana-6401525
Sav iskopani sediment spremao se u velike vreće i izvlačio na brod Hrvatske mornarice gdje se prosijavao. Prosijani nalazi su dodatno pregledavani posebnim uređajem s kamerama i UV (ultravioletnim) svjetlima koji raspoznaje različite materijale, kako niti jedan nalaz ne bi promakao.
Prosijavanje nalaza; Izvor https://www.24sata.hr/news/amerikanci-pokrenuli-potragu-na-visu-gdje-su-nestali-piloti-531223
Pronađeni su različiti ostaci komunikacijskih uređaja, potplati grijanih čizama, dugmad s uniforme, prsluk, padobran te nekoliko dužih i kraćih kostiju i zubi uz vjenčani prsten.
Osobni predmeti posade i ostali predmeti pronađeni prilikom istraživanja Tulsamericana 2017. godine; Izvor https://www.nationalww2museum.org/about-us/notes-museum/nova-dives-story-tulsamerican
Vjenčani prsten uz pronađene kosti ukazivao je da posmrtni ostatci pripadaju jedinom oženjenom nestalom pilotu Eugenu P. Fordu. Provedene DNK analize kostiju potvrdile su tu pretpostavku. Znanstveno istraživanje uz primjenu najsuvremenijih tehnika detekcije omogućilo je da se nakon sedamdeset i tri godine posmrtni ostatci Eugena P. Forda vrate kući. Pokopani su na nacionalnom groblju Arlington u Texasu među brojnim vojnim i nacionalnim američkim herojima.
Tulsamerican bio je najpoznatiji vojni američki avion svog vremena. Mediji su pratili njegov nastanak, borbene operacije, kao i nestanak u Jadranu. U Tulsi je napravljen i muzej posvećen baš njemu. I danas je Tulsamerican jedna od najatraktivnijih ronilačkih lokacija otoka Visa poznata u cijelom svijetu. Zaron je pogodan za iskusne rekreativne i tehničke ronioce. Avion leži na leđima s dramatično izvučenim kotačem na dubini od 41 metar, a rep i jedan propeler na 51 metara dubine.
Tekst napisala: Tea Katunarić Kirjakov
Ovaj tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama, programa poticanja novinarske izvrsnosti.