Naselje Duba Pelješka smještena je na sjeverozapadnom dijelu Pelješca s druge, nasuprotne strane poluotoka, u odnosu na naselje i općinu Orebić. Između ova dva mjesta uzdiže se najviša antiklinala Pelješca, na kojoj kulminira najviši pelješki vrh Sv. Ilija (961 m), a koji se na sjevernu obalu poluotoka postupno spušta preko cijelog niza njžih vrhova: Veliki (770 m) i Mali Sopaj (745 m), Gališevica (726 m), Jarišća (614 m), Prisoje (337 m) te konačno do malog uzvišenja Rudina (106 m), koje se uzdiže neposredno iznad uvale Blace.
Oborinske vode, koje se slijevaju na površinu ovog složenog i okršenog planinskog masiva poniru u kršku vapnenačku podlogu te precipitiraju podzemno u pravcu uvale Blace. U podnožju Rudine one izviru kao krški izvori, gotovo u razini mora, te formiraju plitko jezero Blace, doslovno u zaobalju barijere šljunčane plaže. Iz jezera za jačih oborina kreće snažan vodotok, koji se probija kroz ovo šljunčano uzdignuće te nakon 20-tak metara utječe u more. Naravno, u ljetno doba godine, kad se dotok vode smanji, od jezera preostane tek blatni, močvarnom vegetacijom obrasli ostatak vodene akumulacije, ispunjen toplom stajaćom vodom, na što jasno ukazuje i toponim – Blace (blato, blatište).
Uz 90 m duljine i 45 m širine, jezero se proteže u pravcu sjeverozapad-jugoistok, klasičnom dinarskom smjeru pružanja. Na dan istraživanja, u prosincu 2020. godine, temperatura vode iznosila je 13,6°C, značajno više od izmjerene temperature zraka od 9,8°C, što ukazuje na relativno kratak površinski vodotok te da voda, kad ima snažan tok, zadržava podzemnu temperaturu. Iako nismo imali instrument za mjerenje slanosti vode, organoleptička proba pokazala je kako je jezero blago bočato, usprkos intenzivnom dotoku slatke vode.
Slatkovodna oaza na mediteranskoj plaži
Već kratki istraživački posjet Jezeru Blace rezultirao je otkrićem njegove iznimne bioraznolikosti. Cijelo jezero obraslo je močvarnom vegetacijom, u kojoj se ističu vodoljubne vrste, trska (Phragmites australis (Cav.) Steud.) i šaš (Juncus sp.), kao i više vrsta iz porodice šiljeva (Cyperaceae), dok su uz rub jezera, na šljunčanoj priobalnoj barijeri prema moru proširena stabalca metlike (Tamarix sp.), i to, vjerojatno, endemična dalmatinska metlika (Tamarix dalmatica B. R. Baum), koja cijelom području daje pomalo afrički štih.
Na području južne Europe sredozemna prirodna slatkovodna i bočata staništa s močvarnim biljnim zajednicama i pripadnom galerijskom drvenastom vegetacijom izrazito su ugrožena i svedena na malobrojne preostale oaze, odnosno refugije. Takva staništa od prvorazredne su važnosti za očuvanje cjelokupne bioraznolikosti, vrsta biljaka, gljiva, životinja i mikroorganizama. Od gljiva, na starim stablima metlike nađene su Hymenoscyphus tamaricis R. Galán, Baral & A. Ortega i Mollisia ligni (Desm.) P. Karst, a na trulim listovima šaša i šilja, neposredno iznad razine vodnog lica vrsta Cistella spp.
Od faune, u jezeru pužu endemični puževi Eupaludestrina dalmatica Radoman, 1974 te plivaju rakušci (Echinogammarus sp.) i jednakonožni minijaturni račić Eurydice sp. Na jednoj biljci šaša, nađen je i kornjaš iz roda kozaka (Dytiscus sp.). Posebno su atraktivni rakušci iz roda Orchestia, koje nismo našli u jezeru, već pod kamenjem nedaleko ruba jezera, pri čemu se skačući razbježe u svega par sekundi. Iako nismo utvrdili vodozemce, gmazove, ni močvarne ptice, gotovo je sigurno da su i oni prisutni u neko drugo doba godine.
Tako smo pomalo slučajnim istraživanjem, utvrdili izniman otočni slatkovodni ekosustav s više staništa, od kojih su dva ugrožena Natura 2000 staništa. Prvo je Mediteranske sitine (Juncetalia maritimi) (1410), kojeg čine halofilne mediteranske zajednice reda Juncetalia maritimi, koje se razvijaju na vlažnim staništima različite slanosti, naročito uz bočate vode, pri čemu je tlo najčešće muljevito, a katkad i skeletoidno. Drugo, još rjeđe Natura 2000 stanište, je Mediteranske galerije i šikare (Nerio-Tamaricetea) (92D0), šikaraste zajednice metlike i oleandra, stalnih ili povremenih vodenih tokova i močvara termomediteranske (stenomediteranske) zone. One su rasprostranjene i uz obale Afrike, gdje također zauzimaju najvlažnija staništa. U Hrvatskoj nema potpuno razvijene vegetacije razreda Nerio-Tamaricetea zbog nestanka higromorfnih staništa u termo-mediteranskoj zoni, tako da je ovo jedan od rjeđih slučaja kod nas.
Zašto nestaju obalne močvare
Zašto su ova staništa nestala? Budući da se većina ovakvih slatkovodnih mediteranskih staništa s vodotokovima nalazi uz morsku obalu i dugogodišnjim nanošenjem pješčanog i šljunčanog supstrata, ona često čine potencijalne plaže. Stoga su izloženi prijetnjama nasipavanja dodatnog materijala za povećanje plaža, ili uništenjem zbog pretvaranje u građevinsko zemljište ili izgradnje marina i drugih popratnih sadržaja uz privlačne plaže.
Močvarna staništa se postupno u potpunosti isušuju i/li nasipavaju, kroz povijest zbog ljetne populacije napasnih komaraca i pojave malarije, onda postupno i zbog dobivanja slobodnog zemljišta za izgradnju kuća i vikendica. Za one močvare koje su preostale, promjena vodnog režima, odnosno nedostatak vode, što se u kršu uvijek može dogoditi, a naročito pri ekstremnim sušama kroz danas uznapredovale klimatske promjene, dovode do daljnje degradacije, pa i nestanka ovih staništa.
Kako ekološki uvjeti ovih staništa dosad nisu istraživani, a primarno nas zanima učestalost mokre i suhe faze, potrebno je istražiti geomorfološke i hidrološke karakteristike, što uključuje i ronilačka istraživanja, zatim sadašnje uvjete vodnog režima kao i cjelokupnu bioraznolikost, odnosno vegetacijsko-mikološko-faunističku inventarizaciju, kako bi se temeljem tog nultog stanja mogle pratiti eventualne promjene. Stoga je jedan od primarnih ciljeva, nastavak sustavnih multidisciplinarnih istraživanja iznimnog ekosustava Jezera Blace na Pelješcu te njegovo uvrštavanje u Natura 2000 mrežu.
Autor: Roman Ozimec, mag. sc. biol. et oecol.
ADIPA Društvo za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske; kontakt: roman.ozimec@adipa.hr
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije