Shadow

TROGIRANI NA EGEJSKOM MORU (2. dio)

Druga polovica 15 stoljeća kao i prva desetljeća 16. stoljeća izuzetno su teška razdoblja u dalmatinskoj povijesti. Osmanska prijetnja iz godine  u godinu postojala je sve realnija i prisutnija. Upravo je takva, potpuno nova i sve opasnija situacija, nagnala brojne pojedince da započnu s gradnjom utvrda kako bi zaštitili svoje posjede i prihode s njih. Tako je u tom vremenu uz obalu između Splita i Trogira, pa i šire, nastalo 20-ak različitih utvrda čiju gradnju financira crkva (splitski nadbiskup, trogirski biskup, pojedini samostani) te većinom pripadnici splitskog i trogirskog plemstva. Među njima se ističe trogirski plemić Koriolan Ćipiko. Koriolan je jedan od protagonista 15. stoljeća u Dalmaciji. Rođen je u znamenitoj trogirskoj obitelji Ćipiko (Cippico, Cepio, Cippicus) 1425. godine. Već u petnaestoj godini života odlazi na školovanje u Veneciju, a vrlo brzo i na poznato sveučilište u Padovu gdje će – u skladu s tadašnjim poimanjem obrazovanja viših klasa – izučavati humanističke nauke, pravo, latinski jezik ali i nautiku i strategiju. Vrativši se u Trogir obavljao je različite funkcije za trogirsku komunu. Bio je zastupnik Trogira u Veneciji, ali i na dvoru kralja Matijaša Korvina. Kao operarius (skrbnik) katedrale sv. Lovre surađivao je sa svim majstorima koji su tijekom 15. stoljeća radili na toj crkvi – Andrijom Alešijem, Nikolom Firentincem i Ivanom Dukovnićem. Bavio se znanstvenim i posebno  književnim radom te prijateljevao s uglednim humanistima toga doba.  Spomenuti događaj iz 1470. godine kada Mehmed II zauzima mletački Negropont duboko će utjecati na njegov život. Venecija, koje je već godinama u ratu s Osmanlijama, odgovorila je brzo i u Egejsko more poslala flotu pod zapovjedništvom budućeg dužda Petra Moceniga.

U toj floti našle su se i dvije trogirske galije pod zapovjedništvom Jakova Andreisa i Koriolana Ćipika. Oduševljen svojim zapovjednikom P. Mocenigom i kao uspomenu na četverogodišnje ratovanje na istoku u najboljoj maniri svestrane humanističke erudicije  napisao je i djelo Petri Mocenici imperatoris gesta (Djela vrhovnog zapovjednika Petra Moceniga) ili kako će kasnije biti prozvano De bello Asiatico – O azijskom ratu. Tijekom toga rata Mocenigo mu povjerava delikatan zadatak osiguranja udovice ciparskog kralja, inače mletačke plemkinje, Katarine Cornaro – preko koje će Mlečani na gotovo 100 godina zavladati tim važnim sredozemnim otokom. Odmah nakon toga rata, svjestan osmanske prijetnje, zatražio je od trogirskog kneza Troila Malipiera dozvolu da na svoj trošak i na svojoj zemlji u plićacima uz more u današnjem Kaštel Starom sagradi „palaču ili zidani zaklon jarcima opasan“ što je i napravio do 1481. godine.

Od onda je kaštel pretrpio brojne izmjene (neke još i za Koriolanova života), ali unatoč njima, a rekli bismo unatoč nebrizi i zapuštenosti, još uvijek možemo „čitati“ život ovog sklopa u posljednjih 500-tinjkak godina. (Slika 2 i 3) Iznad glavnog ulaza Koriolan je dao postaviti natpis koji je sačuvan do danas.

CORIOLANUS CEPIO P(ETRI) F(ILIUS) SUB FELICISSIMO IM(PERATORE) P(ETRO) MOCENIGO PRAEFECTUS TRIREMIS A MANIBUS ASIATICIS HANC VILLAM AEDIFICAVIT MCCCCLXXXI – Koriolan Ćipiko, Petrov sin, zapovjednik galije pod najsretnijim vojskovođom Petrom Mocenigom, od azijskog plijena sagradio je ovu zgradu 1481.

Dakle, naš Koriolan je svoj imetak stečen u ratovanju u Aziji tj. na Egejskom moru uložio, između ostalog, i u gradnju utvrde koja će njemu i stanovništvu njegovih posjeda donijeti kakvu-takvu sigurnost. Naime, uskoro će se na obali ispred utvrde formirati naselje koje će 1507. godine dobiti svoje bedeme. A „azijski plijen“ s ulaznog natpisa nije bio malen. Naime, jedan od taktika tadašnjeg pomorskog ratovanja bila je vrlo slična gusarenju. U spomenutom djelu sam Koriolan nam donosi opis kako dolazilo do plijena i kako ga se dijelilo tijekom četverogodišnjeg ratovanja. Nakon jednog od brojnih pohoda na maloazijsku obalu pod osmanskom vlašću, flota se usidrila pokraj pustog otočića sv. Panagija (pridjev Bogorodice – Svesveta/Presveta) između Hija i kopna.

Danas je to vjerojatno grči otok Pasas. Na obalu se iskrcao sav plijen i odabrali bi se kvestori (blagajnici) koji bi dijelili plijen – dva Mlečenina i jedan Dalmatinac. Desetinu od svega dobio bi vrhovni zapovjednik, a onda bi krenula prilično složena procedura podjele ostatka u što su ulazili i zarobljenici koji su se prodavali u roblje. Veliki dio svega išao je konjanicima kojih je bilo na svakoj galiji i koji su velikim dijelom bili s otoka Krete. Dio plijena i novca pokrio bi troškove zapovjednika galija (što je bio i Koriolan) koje su imali za održavanje konjanika na brodu. Ostatak bi se podijelio zapovjednicima galija koji su za sebe zadržavali trećinu, a ostatak dijelili posadi većinom pomorskoj pješadiji prema njihovom položaju. Iako ne spominje od čega se sve mogao sastojati plijen, vrlo često govori o prodaji turskih zarobljenika kao jednom od glavnih izvora novca. Poneka se spominju šareni sagovi, svila, ženski nakit, mjedeno posuđe iz Damaska ukrašeno zlatom i srebrom…

Plijen je nakon opsade i paleži Smirne, velikog grada na maloazijskoj obali, u rujnu 1472. godine, što Koriolan opisuje u svom djelu, morao biti ogroman. Koriolanov kaštel stradao je u požaru oko 1490. godine. U tom požaru poginula mu je i supruga. Međutim, ubrzo je potpuno obnovio utvrdu ali davši joj sada izgled utvrđene palače s trijemom na stupovima u dvorištu. Iako na natpisu postavljenom u znak te obnove 1493. godine spominje i svoje troškove, ipak je financiranje ovaj put morala pomoći i mletačka vlast, točnije Senat koji je očito odobrio sredstva za popravak i gradnju. Nedugo nakon obnove,  te iste 1493. godine, Koriolan Ćipiko je umro.

Teško da je današnji Trogir (ili bilo koji drugo grad u Dalmaciji) u stanju dati ovakve ljude i priče, posebno ne one koje bi stvarali i nastavljali  ovakvu pomorsku tradiciju.

Ivan Alduk

(Korištena literatura i izvori: V. Omašić, Opremanje galije soprakomita jakova Andreisa, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 22/1, 1980, 86-106; John Julius Norwich, A History of venice, London 1983; K. Cipiko, O Azijskom ratu, Split 1977)

Ovaj tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.