Prije otprilike 26 500 – 20 000 godina je bio vrhunac posljednjeg ledenog doba (tzv. “Last glacial maximum”) te je svijet izgledao bitno drugačije nego danas.
Razina Mediterana je bila nekih 120 metara niža od sadašnje pa su tako od svih hrvatskih otoka tada postojali samo Jabuka, Sušac i Palagruža. Čitavo područje Jadrana sjeverno od šibenskog arhipelaga je u to doba bila hladna stepa kroz koju je tekla rijeka Po sa ušćem južno od Kornata.
Na ovom zanimljivom grafičkom prikazu vidimo da je Cetina (gornja plava linija) od današnjeg ušća u Omišu tekla u smjeru jugoistoka paralelno sa Omiškom Dinarom i Biokovom. Nakon toga mijenja smjer prema zapadu prolazeći između Brača i Hvara te se ulijeva u more južno od Šolte i Drvenika na području Jabučke kotline. Imala je otprilike 154 kilometra dužeg toka od sadašnjeg.
Neretva (donja plava linija) je nastavila teći zapadno, prolazeći između Hvara i Pelješca te tvorila ušće južno od Korčule prema otoku Sušcu sa oko 136 kilometara dužeg toka.
Priroda i klima su se kroz povijest mijenjale, a te su promjene (većinom) bile spore dajući dovoljno vremena živom svijetu da se na njih evolucijski prilagodi.
Danas na njih najveći utjecaj imaju ljudske aktivnosti, a promjene su toliko izražene i brze da ovaj planet dovodimo u stanje manje gostoljubljivosti za Život.
Zbog toga znanstvenici trenutno geološko razdoblje nazivaju antropocen – razdoblje plastike, velikog krčenja šuma, masovnog izumiranja vrsta, povećanja stakleničkih plinova te drugih autodestruktivnih aktivnosti koje drastično mijenjaju krajobraz Zemlje.
Ali taj trend možemo preokrenuti te minimalizirati naš negativni utjecaj.
Neka cvate u našem odnosu prema ovoj predivnoj Planeti, drugim ljudima te svim živim bićima kreacija, sklad i davanje umjesto destrukcije, ega i eksploatacije.
Tekst: Marko Cvrlje
Izvor karte: ?????? ??????, ?????? ??ℎ??????́, ????? ???????́ – “?????-????????? ?? ??? ??????? ??????? ???????? ???, ??? ?????-???????? ?? ??? ?????? ??? ??????? ?????? ?????? ??? ???? ??????? ???????”, ???? ?????????, 2014.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije