Prije otprilike 26 500 – 20 000 godina je bio vrhunac posljednjeg ledenog doba (tzv. “Last glacial maximum”) te je svijet izgledao bitno drugačije nego danas.
Razina Mediterana je bila nekih 120 metara niža od sadašnje pa su tako od svih hrvatskih otoka tada postojali samo Jabuka, Sušac i Palagruža. Čitavo područje Jadrana sjeverno od šibenskog arhipelaga je u to doba bila hladna stepa kroz koju je tekla rijeka Po sa ušćem južno od Kornata.
Na ovom zanimljivom grafičkom prikazu vidimo da je Cetina (gornja plava linija) od današnjeg ušća u Omišu tekla u smjeru jugoistoka paralelno sa Omiškom Dinarom i Biokovom. Nakon toga mijenja smjer prema zapadu prolazeći između Brača i Hvara te se ulijeva u more južno od Šolte i Drvenika na području Jabučke kotline. Imala je otprilike 154 kilometra dužeg toka od sadašnjeg.
Neretva (donja plava linija) je nastavila teći zapadno, prolazeći između Hvara i Pelješca te tvorila ušće južno od Korčule prema otoku Sušcu sa oko 136 kilometara dužeg toka.
Priroda i klima su se kroz povijest mijenjale, a te su promjene (većinom) bile spore dajući dovoljno vremena živom svijetu da se na njih evolucijski prilagodi.
Danas na njih najveći utjecaj imaju ljudske aktivnosti, a promjene su toliko izražene i brze da ovaj planet dovodimo u stanje manje gostoljubljivosti za Život.
Zbog toga znanstvenici trenutno geološko razdoblje nazivaju antropocen – razdoblje plastike, velikog krčenja šuma, masovnog izumiranja vrsta, povećanja stakleničkih plinova te drugih autodestruktivnih aktivnosti koje drastično mijenjaju krajobraz Zemlje.
Ali taj trend možemo preokrenuti te minimalizirati naš negativni utjecaj.
Neka cvate u našem odnosu prema ovoj predivnoj Planeti, drugim ljudima te svim živim bićima kreacija, sklad i davanje umjesto destrukcije, ega i eksploatacije.
Tekst: Marko Cvrlje
Izvor karte: 𝑀𝑎𝑟𝑗𝑎𝑛 𝑆𝑖𝑘𝑜𝑟𝑎, 𝐻𝑟𝑣𝑜𝑗𝑒 𝑀𝑖ℎ𝑎𝑛𝑜𝑣𝑖𝑐́, 𝐼𝑣𝑖𝑐𝑎 𝑉𝑖𝑙𝑖𝑏𝑖𝑐́ – “𝘗𝘢𝘭𝘦𝘰-𝘤𝘰𝘢𝘴𝘵𝘭𝘪𝘯𝘦 𝘰𝘧 𝘵𝘩𝘦 𝘊𝘦𝘯𝘵𝘳𝘢𝘭 𝘌𝘢𝘴𝘵𝘦𝘳𝘯 𝘈𝘥𝘳𝘪𝘢𝘵𝘪𝘤 𝘚𝘦𝘢, 𝘢𝘯𝘥 𝘗𝘢𝘭𝘦𝘰-𝘊𝘩𝘢𝘯𝘯𝘦𝘭𝘴 𝘰𝘧 𝘵𝘩𝘦 𝘊𝘦𝘵𝘪𝘯𝘢 𝘢𝘯𝘥 𝘕𝘦𝘳𝘦𝘵𝘷𝘢 𝘳𝘪𝘷𝘦𝘳𝘴 𝘥𝘶𝘳𝘪𝘯𝘨 𝘵𝘩𝘦 𝘭𝘢𝘴𝘵 𝘨𝘭𝘢𝘤𝘪𝘢𝘭 𝘮𝘢𝘹𝘪𝘮𝘶𝘮”, 𝘈𝘤𝘵𝘢 𝘈𝘥𝘳𝘪𝘢𝘵𝘪𝘤𝘢, 2014.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije