Iako bi naslov teksta dao naslutiti, u njemu nije riječ o moreplovcu Magellanu niti Mati svjetskom, niti o čovjeku uopće, već o jednom gmazu, svjetskom putniku, koji za svoga života prepliva više milja od najvećeg kruzera. Srodnici te vrste češće su viđeni stanovnici kopna, mnogi ih imaju i u vlastitom vrtu, a ponekad ljudi niti znaju da se takva bića može naći i u moru. Zato ovaj tekst posvećujemo glavatoj želvi, jednoj od sedam morskih kornjača na svijetu.
U Jadranskom moru ona je najčešće viđena vrsta morske kornjače iako se iznimno mogu zapaziti još dvije vrste, zelena kornjača (Chelonia mydas) i sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea). Sedmopruga usminjača najveća je od svih živućih kornjača i jedan od najvećih gmazova na svijetu! To je jedina morska kornjača koja ima mekani oklop poput kože. Ima sedam izraženih pruga po kojima je vrsta dobila hrvatsko nazivlje. Susreti ove vrste u Jadranu su iznimno rijetki. Zelena kornjača se za razliku od sedmopruge usminjače gnijezdi u Mediteranu, i to na Cipru, u Turskoj, Libanonu, Izraelu i Egiptu. Glavata želva i zelena kornjača su slične, imaju obje čvrsti oklop, međutim moguće ih je razlikovati po nekoliko osobina.
Dorsalni (leđni) dio oklopa, vidljiv na površini mora kada kornjača izroni udahnuti zraka, kod glavate želve ima pet dok kod druge ima četiri bočne koštane ploče. Na glavi, također vidljivoj prilikom izrona, glavata želva ima dva para frontalnih ploča za razliku od zelene kornjače koja ima jedan par. Još jedna je razlika bitna, odrasle zelene kornjače vidjet ćete kako se hrane biljem dok je glavata želva mesojed. Kod nas ni jedna ni druga ne gnijezde ali Jadran ima bitnu ulogu u životnom ciklusu glavate želve. Naime naše more smatra se jednim od dva najvažnija područja (drugo je Zaljev Gabes) za prehranu ove vrste u Sredozemnom moru te je mjesto odrastanja mladih jedinki. Nakon okota na obalama Grčke, glavate želve svoje djetinjstvo i mladost provode dalje od svog rodnog kraja.
U mladosti i kao zrele jedinke (nakon okota) dolaze u Jadran gdje pronalaze hranu naročito u sjevernom i srednjem Jadranu. Noviji podaci ukazuju na značaj istočnih voda srednjeg Jadrana kao staništa zimovanja glavate želve. Naime, zimi morske kornjače ulaze u stanje slično zimskom snu. U to vrijeme miruju na muljevitom morskom dnu i u rijetkim periodima izlaze na površinu kako bi udahnule zraka. Tada su naročito ranjive. Znaju stradavati slučajnim ulovom u ribolovne alate. Također ih iznenade snažne oluje i bure koje ih mogu izbaciti iz stanja hibernacije. Zbog velikog prometa plovila, naročito u turističkoj sezoni, sudari s plovilima i ozljede od propela brodskog motora su česti. Sve veće količine plastičnih vrećica u moru znaju biti kobne za morsku kornjaču koja ih zamijeni za svoj plijen, meduzu. Studije ukazuju na stradavanja od desetak tisuća morskih kornjača godišnje! Stoga je izrazito bitna suradnja s ribarima koji su ključ izbavljanja morskih kornjača iz ribolovnog alata, dok primjenom suvremenih tehnologija mogu spriječiti njihovo stradavanje.
Mnoge ozlijeđene morske kornjače završe nasukane, pa građani diljem naše obale također mogu pomoći pri njihovom zbrinjavanju i kasnijem oporavku tako da nazovu županijski centar 112. Naime zahvaljujući Protokolu za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja (morski sisavci, morska kornjače i hrskavične ribe) aktiviraju se službe koje će stradalu morsku kornjaču adekvatno dopremiti u Centar za oporavak morskih kornjača koji djeluje u okviru Aquarium Pula.
Nakon mjeseci pa i godina oporavka sretnice će ponovno zaplivati vodama Jadranskog mora u potrazi za plažama svoga djetinjstva. Neumornim putnicima želimo mirno more i dug život!
Autor teksta: Jelena Kurtović Mrčelić
Autori fotografija: Aquarium Pula, Ali Badreddine
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije