Poštovani,
S malo većim vremenskim odmakom ovim ću priopćenjem odgovoriti na navode iz očitovanja bivšeg nelegitimnog predsjednika Sportske komisije (SK) Hrvatskog ronilačkog saveza (HRS) g. Dražena Đurića od 13. lipnja 22.
Naime, sve do sad nisam želio komentirati njegovo očitovanje te ukazati na neke nove okolnosti u problematici sporta u HRS-u kako ne bih putem negativnih objava odvlačio medijsku pozornost od novih velikih međunarodnih uspjeha naših reprezentativaca u ronjenju na dah. Oni su tada zaslužili samo slavljeničko raspoloženje i pozitivističko okružje usmjereno na društveno priznanje za njihov uloženi trud. No sada, nakon toga, više nema razloga za šutnju o depresivnoj realnosti koja ih i dalje trajno opterećuje.
Gospodine Đuriću, vaša gesta davanja ostavke zbog navodne negativne loše atmosfere koju ja po vašoj procjeni stvaram u HRS-u je u ovomu trenutku neuvjerljiva. Činjenice su da ste sve do izdavanja službenog dokumenta od strane Ureda za opću upravu cijelo vrijeme odbijali dati ostavku na mjesto predsjednika SK iako ste sami znali i bili upozoravani da nikada niste ni izabrani na tu poziciju regularnim demokratskim putem. Stoga pravno i moralno gledano ne možete dati ostavku na dužnost na koju nikada niste ni birani. Sada, kada je to razotkriveno i postalo javno poznato, pokušavate se što elegantnije izvući skretanjem pozornosti od svega u čemu ste sudjelovali. Dakle, dužnost predsjednika SK ste obnašali protustatutarno, znajući da ste imenovani protuzakonitim putem temeljem odluka ljudi koji su krivotvorili dokumente u proceduri izbornog inženjeringa kojim oni umjetno, već dugi niz godina održavaju vlast u HRS-u. Od petnaestak sportskih klubova jedino je vaš klub dao glasačku vjerodajnicu g. Čuljku na zadnjoj, sada i službeno poništenoj nelegitimnoj izvještajnoj skupštini Saveza, za što ste kao protuuslugu na istoj skupštini dobili poziciju predsjednika SK. Naravno, od vas se tim imenovanjem očekivalo da nastavite vjerno služiti čelnicima HRS-a, što ste vi revnosno radili, koristeći istovremeno svoju poziciju za guranje osobnih interesa. Sam predsjednik vašeg kluba je poslije održane nevalidne skupštine (Sabora) u Metkoviću u čuđenju izjavio da nije ni znao za davanje vjerodajnice, što vjerujem da je istina jer se radi o časnoj osobi, a što će reći da ste sve to vi kao tajnik kluba proračunato odradili vlastitom odlukom bez njegovog znanja.
U svojem priopćenju koje vas je toliko uzrujalo nisam naveo niti jednu neistinu. Ako ipak inzistirate na suprotnom, kao u vašoj objavi i osjećate se povrijeđeni mojim javnim iznošenjem činjenica tada me vi i svatko drugi koji se našao lažno optuženim možete tužiti za klevetu. Istovremeno vas upozoravam da biste i vi trebali pripaziti što izjavljujete kada javno istupate jer već imam elemenata za podizanje tužbe za iznesene neistine s vaše strane, koje su vam očito prethodno podastrle osobe s kojima surađujete.
Nadalje, zašto mislite da bih ja trebao objašnjavati zašto g. Goran Čolak nije dulje vrijeme nastupao na domaćim i međunarodnim natjecanjima? Ako zaista mislite da bi to interesiralo javnost tada ste to mogli i objasniti u svojoj objavi. Ta vi ste glumili predsjednika SK, pa bi to onda po tome bilo u vašoj nadležnosti, a ne u mojoj. Zapravo želite impliciranjem nekakve neartikulirane krivnje g. Čolaka koju se ne usudite javno izreći skrenuti pozornost sa svoje krivice što ste ga nepravedno zakinuli za nastup na svjetskom prvenstvu te pri tom istovremeno sugestivno aludirati i na nekakvu moju odgovornost. Ili možda želite reći da ste isključili g. Čolaka iz reprezentacije kako bi ga za nešto kaznili? Ako je to tako, tada ste bili dužni objasniti takvu svoju odluku.
Zatim, govorite da ja od vas tražim da kršite „odluku institucije kako bi se pogodovalo određenim sportašima“ koji nisu odradili obavezan nastup na državnim prvenstvima. Istina je obrnuta. Ja ne tražim nikakva pogodovanja, a vi ste taj koji ih je proveo. Da stvar bude gora, između ostaloga, pogodovali ste i vlastitom sinu. Već sam u prošlom dopisu objasnio, a sad još jednom ukratko.
Isključili ste možda i potencijalne osvajače medalja sa svjetskog prvenstva gosp. Aljinović i g. Čolaka jer uz valjane razloge nisu sudjelovali na vašom krivnjom nevalidnom državnom prvenstvu. To ste učinili iako su oni ostvarili potrebne norme na regularnom natjecanju koje je bilo u službenom kalendaru natjecanja HRS-a, za koje su od strane istoga izdane propozicije, a koje ste opet vi poslušno po nalogu g. Rajkovića bezrazložno proglasili nevažećim. Zatim ste na sastanku s plivačima perajama i pred predsjednikom g. Čuljkom i tzv. izbornikom g. Rajkovićem izjavili da vi osobno na svjetska prvenstva nećete pustiti nikoga s „B“ normom. Činjenica je da ste neke natjecatelje u ronjenju na dah i plivanju perajama s ostvarenom B normom zajedno s tzv. izbornikom Rajkovićem isključili iz reprezentacije, a istovremeno ste uključili juniore koji po svojim rezultatima nemaju nikakve šanse za osvajanje medalje na svjetskom prvenstvu. Osim toga, jedna je natjecateljica nastupila na svjetskom prvenstvu, a da se uopće nije ni natjecala na tzv. državnom prvenstvu??? Da ne govorimo o uvrštavanju vašega sina u reprezentaciju, iako su njegovi rezultati utrke na 200 m na državnom prvenstvu za više od pet sekundi slabiji od rezultata drugoplasirane ženske natjecateljice??? Ja li to „A“ norma koju je propisala SK??? Ovakav njegov rezultat objašnjavate time što ga je boljelo rame za što imate valjanu liječničku potvrdu??? Ili nekim pravilnicima koje nitko nikada nije vidio zajedno sa svim drugim dokumentima HRS-a koji bi trebali biti javno dostupni??? S velikim nestrpljenjem svi očekujemo vidjeti plasman vašega sina na predstojećem svjetskom prvenstvu. Po njegovom rezultatu će se i vidjeti opravdanost vaših odluka. U HRS-u je već godinama poznata praksa pozivanja na nedostupne dokumente koji su podložni promjenama s obzirom na manipulativne potrebe ostvarivanja osobnih interesa čelnika. Namjernim ne postojanjem obaveznih općih i provednenih pravilnika o sudjelovanju na domaćim i međunarodnim natjecanjima u skladu s uputama Hrvatskog olimpijskog odbora i Zakonom o sportu u HRS-u je omogućeno osobama poput vas diskrecijsko pravo tumačenja tko se ima pravo natjecati te kako, kada i kome će se dodjeljivati domaćinstva za natjecanja. Sve s ciljem pogodovanja poslušnim klubovima i pojedincima.
Đuriću, vi bi se morali odlučiti, pa priznati da to sve ne razumijete zbog svoje nestručnosti ili ste u gorem i vjerojatnijem slučaju koristili poziciju odlučivanja za vlastite interese u namjerno zakonski neuređenom sustavu upravljanja u HRS-u.
Nadalje, stvar je elementarne pismenosti koja omogućuje razumjeti svakome koji je čitao moju objavu da niti jednom riječju nikada nisam izrekao da vaš sin putuje na svjetsko prvenstvo o trošku Saveza te da zbog toga neće nastupiti g. Čolak, što vi lažno implicirate. Ako je takva „kombinacija“ ipak bila u planu to znate samo vi i oni s kojima ste to u takvom slučaju eventualno zajedno planirali.
U pogledu vašeg objašnjenja da ste svoju nestručnost za obnašanje dužnosti predsjednika SK kompenzirali znanjem drugih osoba u SK, mogu samo komentirati da se onda po istoj logici oslanjanja na znanje suradnika možete kandidirati i za npr. ravnatelja neke bolnice ili nuklearne elektrane.
Govorite kako u Svezu radite volonterski, što se za mene ne može reći, pa me još prozivate da javno iznesem koliko sam dobio raznih honorara, nagrada i plaća u ronjenju te na koji su mi način isplaćeni, aludirajući da je to činjeno na neki nezakonit način.
Dakle, dok sam radio kao kvalitetni trener reprezentacije (najviši rang koji odobrava HOO za neolimpijske sportove), sve do moje ostavke primao sam naknade na ugovore o djelu koje su neto mjesečno iznosile oko 6 000 kn. Pri tom je u državni proračun baš svaki put uplaćivana gotovo ista takva svota za poreze i doprinose. Oni koji su vam rekli da sam utajivao porez i izbjegavao zakonsku obavezu plaćanja doprinosa kao što su to činili oni, su vam huškački lagali. Mislim da plaća koju sam tada primao i nije bila neka primamljiva cifra za jednog doktora znanosti koji je ujedno i najtrofejniji svjetski trener u ronjenju na dah. Za usporedbu, instruktor ronjenja može zaraditi isto toliko ili čak i više za samo jedan vikend. Pri tom treba imati na umu da sam nerijetko imao mnogo veće troškove od visine plaće na putovanja i boravak u gradovima gdje sam odlazio trenirati naše reprezentativce. Nisam nikada dobivao povrat takvih putnih troškova, za razliku od predsjednika g. Čuljka koji je često naplaćivao svoj dolazak u Zagreb zbog samo nekoliko potpisa. Pri tom bi on još krivotvorio razne račune kako bi izvukao što više novca. Svojim sam novcem financirao odlazak nekih naših reprezentativaca na svjetsko prvenstvo, pa bi mi taj novac bio vraćan tek ako bi oni osvojili zlatnu medalju. Pri tom se ponekad radilo o ciframa većim od 30 000 kn. Uglavnom svojim sredstvima (više od 20 000 eura) sam razvijao uređaje za poboljšanje sigurnosti ronjenja. Pretprošle godine sam donirao 12 000 kn za dubinske pripreme natjecatelja. Svake godine sam snosim troškove svojeg odlaska i boravka na dubinskim pripremama naših reprezentativaca. Već četiri godine potpuno besplatno volontiram svakodnevnim radom s našim natjecateljima i reprezentativcima. Samo me mjesečni troškovi goriva odlazaka na treninge u Zagreb (u oba pravca zajedno oko 50 km) koštaju oko 2 000 kn., da ne govorim o troškovima odlaska u Split itd. Nikada nikome u životu nisam naplatio niti jedan trening… Ukratko, moje redovno poslovanje s ronjenjem samo donosi veče ili manje nepokrivene troškove. Istina je da se ti gubitci djelomično kompenziraju u slučaju da natjecatelji koje treniram osvoje zlatnu medalju na svjetskom ili europskom prvenstvu. Tada dobivam državnu nagradu za posebna postignuća u sportu u visini od 10 000 do 60 000 kn, bez obzira osvoje li moji sportaši jednu ili više zlatnih medalja. Pri tom, za moj rad budu nagrađivani i fiktivni dužnosnici HRS-a jednakim visinama nagrada, a ne znaju ni nabrojati sve reprezentativce.
Đuriću, sportaši koje besplatno treniram upravo su s najjačeg bazenskog svjetskog prvenstva donijeli tri zlatne, dvije srebrne i brončanu medalju te dva svjetska rekorda, a vi me prozivate da se konačno posvetim sportu te radi mojeg eventualnog nagrađivanja. Da niste onemogućili g. Čolaku i gosp. Aljinović sudjelovanje na istom možda bi bilo još odličja za RH od strane sportaša koje ja treniram. Sada će vjerojatno vaši kolege čelnici HRS-a tražiti nagradu od Ministarstva turizma i sporta i za vas, koji ste samo odmogli, kao opet i za fiktivnog tzv. izbornika i tzv. sportskog voditelja. Sve na račun samo moga rada i truda sportaša. Vi ste mišljenja kako ja stvaram negativnu klimu oko ronjenja, a istovremeno ne vidite da su baš svi sportaši (jedino za vašega sina ne znam) jedinstveni u mišljenju da treba smijeniti nesposobne i štetne čelnike HRS-a kojima ste služili.
Ne znam zašto mi u svojem odgovoru imate potrebu objašnjavati da ste svoju mirovinu pošteno stekli, kada ja to u mojem priopćenju nisam ni jednom riječju doveo u pitanje. Osobno se nisam bavio time kako ste došli do svoje mirovine i stana. Možda vas brine što sam u nekom od prošlih priopćenja napomenuo da bi trebalo preispitati kako su dobro situirani čelnici HRS-a došli do svojih statusa. To tada nisam napisao bez razloga s obzirom na to da znam da su neki od njih došli do svojih stanova, invalidnosti i mirovina u najmanju ruku sumnjivim načinom.
Uz odlične vijesti o novim impresivnim rezultatima naših reprezentativaca, na žalost ide i vijest da su fiktivni trener i formalni tzv. izbornik reprezentacije ponovno nagrađeni novom državnom nagradom za posebna sportska postignuća temeljem lažno prikazivanih zasluga za prošlogodišnje rezultate naših reprezentativaca. Tako je g. Franjo Pinjuh dobio novih 20 000 kn za lažno prikazivanje treniranja dubinskog ronioca g. Petra Klovara unatoč tome što isti nema ni blagi pojam predodžbe kako bi trebao izgledati jedan trening takvog ronioca. Da stvar bude gora, novo nagrađivanje se dogodilo nakon što je Revizijom HOO-a utvrđeno da g. Pinjuh nikada nije radio taj posao i radi čega mu je bilo naređeno da vrati protuzakonito stečeni novac za plaće. Taj novac ipak nije vratio on, nego je povrat izvršen nenamjenski iz blagajne HRS-a koju puni isti taj HOO (što ukazuje na novo kazneno djelo). Ukupno g. Pinjuh je do sada nezasluženo prisvojio 156 000 kn.
Već deset godina „privremeno“, bez natječaja izabrani nekompetentni tzv. izbornik svih sportova g. Rajković je bez razloga dobio novih 50 000 kn za zlatnu medalju podvodnog fotografa g. Damira Zuruba te je sada ukupna cifra za nagrade fiktivnom izborniku prešla 400 000 kn. Istovremeno, osvajač zlatne medalje na nedavno završenom svjetskom prvenstvu g. Budimir Šobat si je sam plaćao sve troškove putovanja i kotizacije na istom. Nedavno su jednom mediju javno objavljene fotografije g. Rajkovića sa štopericom na treningu ili natjecanju juniora plivača perajama. To je očita nova priprema za pravdanje privida njegovog rada na mjestu izbornika u stilu istog „modus operandi“ kako se pravdaju sredstva dobivena iz državnog proračuna za tzv. ekološke akcije. Nakon objava takvih fotografija bit će neupućenim osobama teže ustanoviti da g. Rajković ne radi posao za koji ga stalno nagrađuju. Usput rečeno, u istoj objavi se lažno navode i zasluge tzv. trenera juniora koji to nije, nego se radi o osobi iz kluba u kojem je g. Đurić tajnik, a koja se po nepoznatim kriterijima zapošljava u HRS-u i već drugi put upućuje na svjetska prvenstva kao voditelj puta iako bi bilo puno logičnije da je ta dužnost bila povjerena nekom od stvarnih trenera sportaša. No, da se zaključno vratim i konstatiram da je dvojac g. Rajković i g. Pinjuh, uz potporu predsjednika HRS-a g. Kamila Čuljka, a sada i ignorantskog stava „slijepog i gluhog“ Ministarstva turizma i sporta oštetio državni proračun za više od pola milijuna kuna. Kako se sada čini građani RH će i dalje nastaviti financirati luksuzne automobile ovih otimača njihovog novca jer će opet biti tražene nove nagrade za njihove fiktivne zasluge temeljem ovogodišnjih novih vrhunskih postignuća naših sportaša i mene osobno.
Sada je već teško negirati da čelnici HRS-a uživaju političku zaštitu nekoga iz vlasti jer su sve nadležne institucije već dulje vrijeme obaviještene o svemu. Kako drugačije objasniti novo nagrađivanje osoba koje nekažnjeno, uz pomoć sustava ponavljaju protuzakonita djela.
Tijekom ispitivanja u policiji na ovu tematiku morao sam potpisati izjavu da u interesu istrage neću nikome iznositi podatke o sadržaju toga razgovora. Tada policijski službenik nije želio zaprimiti moju novu prijavu o sumnji u krađu nekoliko milijuna kuna od strane predsjednika HRS-a g. Kamila Čuljka, nego me je savjetovao da sve, kao novi „slučaj“ kojim se on trenutno ne bavi, prijavim prema nadležnosti po mjestu stanovanja istoga. Kako ja nisam pravno osposobljena osoba da bih toliko poznavao sustav nadležnosti i time uputio prijavu na najkompetentniju adresu, a neuspješno sam pokušao ispuniti svoju građansku dužnost prijave potencijalnog kaznenog djela, tako ću biti prisiljen sve javno objaviti u svojem sljedećem javnom priopćenju. Nadam se da će me tada netko od službenih osoba htjeti saslušati.
Ponovno napominjem, postoje neosporne naznake u sumnju na nova kaznena djela čelnika HRS-a, koja nitko ne sprječava, iako su svi obaviješteni o svemu.
Gospodo novinari, na Vama je da postavite određene upite prema odgovornim institucijama vlasti i meni osobno. Poslije ovakvih teških optužbi koje javno iznosim na račun ljudi koji upravljaju velikim svotama novca poreznih obveznika netko mora odgovarati. Ili ja za klevete ili se moraju pokrenuti određeni sudski procesi. Ignoriranje ove moje objave, odnosno nekakav „neriješeni rezultat“ prvenstveno bi bio poraz istražiteljskog novinarstva, a samo kontinuitet jadnog pravosuđa u RH koje oćito selektivno i različito primjenjuje kriterije za pokretanje određenih postupaka.
S poštovanjem, srdačan pozdrav!
Dr. sc. Ivan Drviš