Ovaj pučinski otok, smješten 25 km zapadno od Visa, danas je bez stalnih stanovnika.
Arheološka nalazišta svjedoče da je Svetac bio naseljen u prapovijesno doba, a na njemu se nalaze i ostaci utvrde koja je po legendi pripadala ilirskoj kraljici Teuti gdje je skončala svoj život bacivši se sa zidina.
Od 11. do 15. stoljeća na Svecu su živjeli Benediktinci, a danas ga krasi crkvica Sv. Andrije. U 18. stoljeću se organizira proizvodnja borove smole (pakline), korištena za venecijanska brodogradilišta. Tada se na njega naseljava iz Italije obitelj Zanchi te je čitav otok danas u njihovom privatnom vlasništvu. Najveći broj stanovnika koje je Svetac imao su 73 osobe (po popisu iz 1952. godine), od kojih su skoro svi Zankijevi.
Nema sigurnog pristaništa te je bio poprište mnogih tragičnih nesreća.
Njegovi susjedi, Brusnik i Jabuka, su jedini otoci vulkanskog podrijetla u Jadranu te jedan od razloga zašto je Viški arhipelag proglašen geoparkom od strane UNESCO-a.
Osamdesetmetarske litice Sveca se strmo spuštaju u jednako toliku dubinu mora u čijem je plavetnilu nekoć obitavala sredozemna medvjedica. Ovaj predivni tuljan, jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu, se sada tek povremeno pojavljuje u Jadranu. Ribari su ga doživljavali kao neprijatelja budući da im je trgao mreže pa su ih ubijali, koristeći njihovu mast te kožu za opanke. Nama najbliža kolonija medvjedice je u Grčkoj, a njezina globalna populacija je otprilike tek 700 jedinki. Radi se o geografski izoliranim populacijama što otežava oporavak njihove brojnosti.
Na Svecu se gnijezde kaukal i gregula, morske ptica koje na kljunu imaju cjevčice pomoću kojih izbacuju morsku sol iz organizma. To ih obilježje svrstava u red cjevonosnica, zajedno s albatrosima. Vitina špila, nazvana po djevojčici (Viktoriji Zanki) koju je otac konopom spuštao 60 metara s brijega u špilju da lovi gregule i kaukale, nam govori o prehrani tamošnjeg stanovništva.
Vidjeli smo i Eleonorinog sokola, jednu od najrjeđih hrvatskih grabljivica koja se gnijezdi na liticama pučinskih otoka, a zimuje u Africi (Madagaskar, Mauricijus…).
Geografska izoliranost dovodi do nastanka endema pa je tako Svetac jedino poznato stanište Visianijeve lazarkinje (Asperula visianii) dok sušački kupus (Brassica cazzae), gotovo ugroženu i strogo zaštićenu stenoendemsku vrstu, osim na Svecu pronalazimo i na obližnjoj hridi Kamik te Sušcu i Visu.
Ovaj fascinantni kutak je bio surovo, teško i opasno mjesto za život.
Ali iz sadašnje perspektive, s obzirom na bogatu povijest, prirodna bogatstva i ljepotu, iskonstvo, mir, tišinu i čistoću koje sve teže pronalazimo u našoj civilizaciji, Svetac sa ponosom nosi svoje ime.
Tekst i fotografije: Marko Cvrlje