Shadow

Potapanjem brodova i stvaranjem umjetnih grebena do bolje turističke ponude?

Posljednjih godina smo svjedoci brzih promjena u turističkoj ponudi, gosti žele svoje vrijeme na odmoru maksimalno moguće iskoristiti, traže se novi sadržaji. Turisti ne dolaze kako bi se kupali u moru, oni istražuju obalu, traže aktivan odmor, pohode događanja, odlaze u zaleđe, traže adrenalinske sportove, nešto novo, nešto posebno. U posljednja dva desetljeća dosta se toga promijenilo u shvaćanju i razvoju turističke ponude, te je masovni turizam u stagnaciji, dok snažan razvoj doživljavaju destinacije s ponudom selektivnih oblika turizma i aktivnog odmora.

Ronilački turizam je jedna od važnih grana pustolovnog, aktivnog turizma i kao takav bilježi značajan rast proteklih godina. Jadransko more zbog svojih osobina (bistrine, temperature, mnoštva zanimljivih lokacija, životinjskog svijeta) izuzetno je zanimljivo ronilačkoj populaciji. Štoviše, sva ova nesretna događanja posljednjih godina idu nam u prilog jer gosti cijene destinacije koje su relativno blizu i do kojih je moguće doći automobilom.

Prednost ronilačkog turizma je u tome da on nije nužno okrenut sezoni, dapače, većina ronioca preferira pred i posezonu. Također, ova populacija gostiju su obično i dobri potrošači koji su uz sve one uobičajene troškove smještaja, hrane, trgovina troše i na najam ronilačke opreme, na usluge vođenja do atraktivne ronilačke lokacije, kao i sve ostale troškove koji proizlaze iz ronilačke aktivnosti. Također, atraktivni prizori podmorja koji oduzimaju dah ostaju trajna uspomena, a kako su često ronioci dobri fotografi te prisutni na društvenim mrežama, portalima i sl. postaju odlični individualni besplatni promotori našeg turizma.

Jedna od najatraktivnijih stvari u ronilačkom svijetu je ronjenje na olupinama tzv. wreckovima. Upravo su ronilačke destinacije u kojima postoje olupine među najomiljenijim destinacijama zbog svoje atraktivnosti i jedinstvenosti. Turisti danas traže osjećaj jedinstvenog doživljaja, osobni pristup u spoju s aktivnim odmorom.

Nažalost, problem s olupinama koje su nastale “prirodnim putem” uslijed nasukavanja, kvarova, ratnih događanja je taj što su potopljeni ili na velikim dubinama ili na otvorenom moru pa posjet takvim olupinama zahtjeva i visoku razinu znanja, iskustva i obučenosti za takve zarone, zbog čega takve destinacije ostaju nedostupne prosječni turistu. Inače, znanje tehničkog ronjenja, ronjenje s plinskim mješavinama predstavlja veliki trošak za ronilačke centre u smislu putovanja, ovisnost o vremenskim uvjetima na otvorenom moru i sl. te nije izgledno kako bi se komercijalna ronilačka ponuda mogla proširiti koristeći postojeće olupine.

Rijetke su olupine koju su se potopile na idealnom mjestu za ronjenje (primjer takve je olupina parobroda Teti koji je 1930. potonuo kraj otočića Mali Barjak, na zapadnom rtu komiške uvale na dubini od 10-34 metra).

 

Iskustva drugih zemalja

SAD je prva država koja je masovno krenula s takvom praksom, pa je ta aktivnost dobila i poseban naziv – „scutling“. Uz obale zapadne Floride, Amerikanci su potopili više od 300 brodova, među kojima je i jedan nosač aviona.

Malta je primjer države koja je određeni broj starih brodova pretvorila u ronilačke lokacije, i sada su četvrta država u Europi po zaradi od ronilačkog turizma.

Brodove potapaju i Australiji, Južnoj Koreji, Novom Zelandu, Turskoj, Portulaglu, Egiptu (samo jedan brod – Thistelegorm godišnje donese ogroman prihod).

 

Implementacija

Kako bi proširili našu turističku i ronilačku ponudu, vjerujemo da bi bilo nužno odrediti određeni broj lokacija za kontrolirano potapanje brodova i njihovo pretvaranje u zanimljive ronilačke lokacije. Islužene brodove najbolje je potapati na male dubine primjerene roniocima svih razina znanja i kategorija, na lokacijama blizu turističkih destinacija, i ronilačkih centara čime bi se proširila turistička ponuda, a naročito povećala mogućnost produljena sezone. Izbor lokacija bi se detaljno obradio prikladnom studijskom dokumentacijom, te uskladio sa smjernicama nadležnih službi za kontrolu pomorskog prometa. Naravno, potapanju brodova prethodi potpuno uklanjanje svih kemikalija, goriva, maziva, štetnih materijala, zatvaranje svih potencijalno opasnih otvora i sl.

Bez obzira na razlog potonuća, brodom ubrzo zavlada morska flora i fauna, s velikim brojem raznih spužvi, cjevaša, algi. S obzirom da se stvori umjetni podmorski greben, olupina služi kao sklonište jatima malih i velikih riba. Na već spomenutoj olupini “Teti” stanište su pronašli i ogromni ugori koji su se toliko navikli na ronioce te ih se može hraniti iz ruke čime su postali dodatna atrakcija, skoro koliko i sama olupina.

Osim potapanja brodova,  moguće je početi širiti horizonte i na izradu umjetnih podmorskih grebena, izradu podmorskih muzeja, izradu ronilačkih tematskih staza, kao i na ostale sadržaje koji bi pratili djelatnost. Potapaju se i avioni, tenkovi i sl. Tematske ronilačke staze i skulpture mogu se potopiti i na manjoj dubini koja je pogodna za ronjenje na dah, čime bi znatno povećali ciljanu grupu gostiju.

Izradom umjetnih podmorskih grebena potiče se bioraznolikost područja, isti naseljavaju razne riblje i biljne vrte, a promišljenim oblikovanjem i odabirom lokacije se omogućava uvid turista u podmorski svijet. Umjetne podvodne grebene je moguće napraviti i koristeći betonske elemente, koje je moguće oblikovati u poželjan oblik (npr. oblik broda). Već su sad na svijetu zabilježeni slučajevi podmorskih galerija, izložbi, postavljenih betonskih figura u raznim oblicima, čija atraktivnost ponekad bude presudna za odabir turističke destinacije. Ulaganjem u ovaj vid ponude se produljuje sezona, zahvati ne da nisu opasani za okoliš, već su čak i poželjni, ne narušavaju se vizure obale, a donosi se razvoju turizma, bioraznolikosti Jadrana, te se otvaraju radna mjesta direktno vezana za oblik turističke djelatnosti, tako i sekundarna radna mjesta koja prate potrebe i nude prateće sadržaje i usluge.

Najveći iskorak je do sada napravila Primorsko-goranska županija koja je u svoj prostorni plan unijela zone unutar kojih je dozvoljeno potapanje brodova, a općine i gradovi su predložili mikrolokacije unutar tih zona. Sve ovo rezultiralo je potapanjem broda Vis na Premanturi.

Što je potrebno

Temeljem ove inicijative smatramo da je potrebno napraviti slijedeće:

  • Izraditi studiju (unaprijed) s lokacijama na kojima je moguće dopušteno potapati brodove, a koja će u obzir zaštićena područja, plovne putove, postojeća i planirana sidrišta, blizinu turističkih centara i ostale turističke ponude.
  • Temeljem postojećeg Pravilnika potrebno je dobiti dopuštenje za potapanje brodova (ili umjetnih grebena) od strane Ministarstva zaštite okoliša uz studiju utjecaja na okoliš, studiju biocenoze dna, potvrdu Hrvatskih voda da se ne radi o hidroarheološkoj zoni.
  • Općine i gradovi predložili bi mikrolokacije unutar zone, a lokacija potapanja i olupina morala bi biti ucrtana u hidrografske karte.
  • Županija bi po traženju investitora za neku pojedinu lokaciju raspisala natječaj i odobrila investitoru dugogodišnju koncesiju.
  • Mogla bi se odrediti namjenska sredstva za ove aktivnosti (županijski i lokalni proračuni, sustav TZ, Ministarstvo turizma), slično Fondu za potporu inovativnih projekata u turizmu.

Realizacijom ove inicijative, pametnim određivanjem lokacija i potapanjem brodova i stvaranjem umjetnih grebena ali i „no-take“ zona, postali bi „diver friendly“ država, povećali bi broj zainteresiranih ronioca, samim tim i veći broj dolazaka/noćenja pogotovo van sezone, došlo bi do otvaranja novih ronilačkih centara i novog zapošljavanja

Tekst: Luka Kolovrat

Fotografije: Danijel Frka, Luka Kolovrat