Cromwelov “Act of Navigation”
Nizozemska je priznata 1648. godine kao samostalna država, sastavljena od sedam provincija. Holandija, kao jedna od provincija, imala je najrazvijenije brodarstvo i njezini brodovi sačinjavali su većinu trgovačke i ratne mornarice Nizozemske, pa se njena flota u literaturi često i spominje kao holandska flota. Sredinom XVII stoljeća Holandija postaje središte pomorskog prometa s oko polovicom ukupnog europskog brodskog pretovara, a Nizozemska prva pomorska sila svijeta. Razvija velike kolonije širom svijeta, a naročito one na atlantskim obalama Sjeverne Amerike, gdje osnivaju grad New York, tada zvan Nieuw Amsterdam. Dolaskom Olivera Cromvela na vlast u Engleskoj 1651. godine, započinje njena agresivna ekspanzija, naročito izražena na vladanje morima. Donosi Navigacijski akt (Act of Navigation) kojim se određuje da svu robu iz Engleske mogu prevoziti isključivo domaći brodovi, a onu koja se uvozi, osim Engleza, samo brodovi zemalja iz kojih se uvozi. Tim mjerama namjeravao je ojačati englesku pomorsku privredu, međutim, drugi dio akta bio je posebno uvredljiv pomorcima ostalih zemalja, a naročito Holanđanima. Aktom se Englezima daje za pravo da zaustavljaju i pregledavaju strane brodove na otvorenom moru, a onima u vodama oko Engleske obavezu pozdravljanja engleske zastave. Svi strani brodovi, pa čak i flote, bili su dužni pozdraviti svaki engleski brod. Nedugo zatim, već sljedeće godine, došlo je do prvog englesko-holandskog rata na moru.
Otvori za topove
Uvođenjem topova na brodove polako se mijenja i strategija ratovanja. Brodovi već plove isključivo na jedra, a na bokove umjesto vesala uvode se topovi. Forsiralo se da brod ponese što više topova, te su već u XVI stoljeću topovi bili poredani u nekoliko redova, a postavljanje topova na niže palube bilo je potrebno i radi stabiliteta broda. Međutim, to je bio i razlog razrade nove taktike. Kako je uvedena formacija brazde kao osnovni borbeni oblik flote s primjenom bokova kao glavnog pravca borbe, smjer vjetra bio je od presudnog značaja. Flota koja je pucala iz topova u zavjetrini imala je znatnu prednost. Oni u privjetrini morali su zatvarati otvore na donjim palubama jer su bili na udaru valovima i punili bi se morem. Time bi broj topova bio smanjen, a vatrena moć slabija. Poznat je primjer iz 1759. godine u borbi kod Quiberona kada je uporni komandant broda “Thesee” nastavio borbu sa 74 topa, premda mu je bok bio izložen vjetru i valovima. Kroz donje otvore za topove brod se punio morem i na kraju i potonuo.
Tvorac Don Quijota na Lepantu
Bitka kod Lepanta, 7. listopada 1571. godine, jedna je od najvećih i najpoznatijih pomorskih bitaka svih vremena. Bila je to prekretnica ratovanja na moru, a ujedno i posljednja velika pomorska bitka brodova na vesla. Kako je poznato, tu su se sukobile flota Svete Lige s turskom flotom. Ishod bitke, odnosno poraz Turaka, prekinuo je njihovo daljnje napredovanje i isključio Tursku u borbama za prevlast na Mediteranu. Savez Svete Lige činili su brodovi Papinske države, Venecije, Genove, Španjolske, Savoje i niza malih državica Italije, ukupno više od 300 brodova sa preko 80.000 ljudi. Na jednom od španjolskih brodova kao vojnik nalazio se, kasnije slavni književnik, najveći španjolski pripovjedač, Miguel de Cervantes Saaverda (1547.-1616.). Tijekom borbe izgubio je ruku.
Mlečani razaraju Partenon
Nakon što su postigli dominaciju na južnom Jadranu, Mlečani su se, pod komandom admirala Francesca Morosinija, uputili prema jugu i osvajajući poluotok Peloponez stigli pred Atenu. Atenom su tada vladali Turci i pružali su vrlo jak otpor. Venecijanski topovi bombardirali su Atenu i tom se prilikom zbio krupan gubitak za kulturu čovječanstva. Prilikom bombardiranja Atene 27. rujna 1687. godine jedna je granata pala na Partenon, na atenskoj Akropoli. U Partenonu se nalazilo skladište municije i došlo je eksplozije koja je razorila veliki dio te veličanstvene građevine. Dvije tisuće godina to je remek-djelo antičkog graditeljstva stajalo netaknuto. Venecija je ovim napadom zauzela Atenu.
Napad na Cadiz
Otkrićem Amerike i izgradnjom čvršćih brodova težište svjetskog pomorskog prometa pomaklo se iz Mediterana na Atlantik. U tome je najviše profitirala Španjolska s obalama obaju mora. Prva se uključila u osvajanje prekomorskih zemalja, a obogaćena zlatom i srebrom Inka i Maja, vrlo brzo je postala najmoćnija zemlja u Europi s najvećom flotom. U to doba Englezi još nisu krenuli prema Americi, ali su presretali španjolske brodove na povratku i otimali bogat plijen. Legendarne eskadre Johna Hawkinsa i Francisa Drakea u skupini od tri do pet manjih brodova napadale su španjolske brodove u povratku, a vremenom većim flotama i španjolske prekomorske luke i pljačkali ih. Godine 1586. Španjolska se odlučuje za rat protiv Engleske, ali iako raspolaže znatno brojnijom flotom, njena ratna mornarica još nije dovoljno jaka za rat. Započinje opremanjem velike ratne flote čija se glavnina nalazila u luci Cadiz. Englezi, kako bi dobili na vremenu za svoje pripreme, odlučili su poremetiti pripreme Španjolcima. Pred luku Cadiz, pod zapovjedništvom Francisa Drakea, stigla je u srijedu 24. travnja 1587, godine eskadra od 24 broda. Iznenađenje je bilo veliko. Nitko nije očekivao slabu englesku flotu pred glavnom lukom španjolske ratne mornarice, a još manje ono što se kasnije zbilo. Oko četiri sata poslije podne, punim jedrima s povoljnim vjetrom, uplovila je engleska flota u luku i zapucala iz svih topova. Pucnjava je trajala cijelu noć i naredni dan. Već u prvom naletu iznenađena španjolska flota bila je onesposobljena, a daljnja paljba uništavala je objekte i opremu na obali. Kada su uništili sve što se moglo uništiti, napustili su Cadiz i nestali na pučini. Taj napad, jedinstven u povijesti pomorskih bitaka, iza sebe je ostavio olupine, ruševine i požar. Uništeno je 37 novih, tek opremljenih španjolskih brodova. Ovi gubici odgodili su španjolski pohod na Englesku, što je i bio cilj ove akcije.
Kamikaze – božanski vihor
U Aziji je razvoj pomorstva tekao polagano, a pomorskih bitaka sve do XIII stoljeća nije ni bilo. Mongoli su stvorivši veliku državu, od Kine do Crvenog mora, za osvajanje Japana trebali vojsku prebaciti brodovima, međutim, Japan su mogli napasti samo s onoliko vojnika koliko su ih malobrojnim brodovima mogli prebaciti. Dva puta, 1273. i 1279. godine, to su i pokušali, ali oba puta bili su poraženi odmah nakon iskrcavanja. Za treći pohod, 1281. godine, okupili su sve raspoložive brodove i ukrcavši na njih mnogobrojnu vojsku zaputili su se prema Japanu. Prizor pred japanskom obalom bio je sablasan. Bezbroj brodova prekrio je horizont i na obali je zavladala panika. Međutim, sudbina se poigrala s Mongolima, vjetar je potpuno prestao i brodovi su stali. Mongoli su čekali novi vjetar, a na obali se agonija produljila, nitko nije ni slutio što slijedi. Nastala bonaca bila je u stvari zatišje pred oluju. Upravo prema ovim obalama velikom brzinom se približavao tajfun. Oluja je trajala nekoliko sati i potopila većinu mongolskih snaga. Oni brodovi koji su preživjeli katastrofu, u prvom povoljnom trenutku zaputili su se natrag prema svojim lukama. Nakon ovoga Mongoli nisu više pokušavali osvojiti Japan. Ovakav spas Japanci pripisuju bogovima koji su im u obranu poslali kamikaze, božanski vihor koji je uništio neprijatelja. Stoljećima je vladalo uvjerenje da će kamikaza uvijek spasiti Japan, sve do drugog svjetskog rata.
Yi Sunsinove kornjače
Korejsko brodarstvo razvijano je od XI stoljeća. U nekoliko stoljeća razvili su dobre brodove i iskusne pomorce, a 1591. godine admiral Yi Sunsin gradi poseban tip ratnog broda, takozvane kornjače. Prema osobnoj zamisli konstruirao je niske plosnate brodove, a iznad palube postavljen je oklop od tankog lima. Prvi poznati oklopljeni brodovi štitili su posadu na palubi, a zapaljene strijele neprijatelja samo bi se odbijale od oklopa u more. Kroz zmajevu glavu na pramcu, plamenom i zapaljivim strijelama gađani su neprijateljski brodovi prije nego li bi se uspjeli približiti i njihovi vojnici uopće započeti borbu. Budući da brodovi svih ostalih azijskih zemalja nisu imali vesla već velika jedra i barem po dva jarbola, uglavnom bi planuli na pristojnoj udaljenosti, a kornjača bi se okomila na drugi brod. U kasnijoj fazi razvoja naoružavane su lakim topovima i postaju još ubojitije. Uz malo pomoćno jedro, glavni pogon kornjačama bila su vesla. Na taj način su manje bile izložene požaru i sa znatno boljim manevarskim sposobnostima od protivnika. Kolika je bila moć korejske kornjače najbolje pokazuje podatak da je admiral Yi Sunsun u borbama s Japancima samo u prvoj polovici 1592. godine potopio preko 250 japanskih brodova, bez gubitka ijednog svog broda. U kolovozu iste godine, admiral Yi Sunsin u Chinhaeskom zaljevu sprječava japansku invaziju od preko 500 brodova i tom prilikom potapa preko 200 neprijateljskih brodova. Najneuobičajenija pomorska bitka u povijesti sigurno je ona iz 1597. godine kod otoka Chin Do. Yi Sunsin sa samo 12 kornjača napao je japansku flotu od 300 brodova i premda je to nalikovalo samoubojstvu, već nakon nekoliko sati borbe japanska flota se dala u bijeg.
Pripremio: Damir Višić
Foto: thoughtco.com