- Upute za čitanje: kombiniran književni i svojevoljni dijalekt, pa se nemojte čudit kad je u nekoj rečenici „što“, a negdi ili negdje „šta“.😃
- Došlo je vrime da se zaokruže opsežne čitabe o promjenama morskih razina. Općenito ću proć ukratko, neću ulazit u dubioze pojedinih razdoblja.
Uvod: PRAPOVIJESNO ANTIČKA EPOPEJA O AKTERIMA I KARAKTERIMA LJUDI KRŠA I MORA
Bila bronca ili željezo, metal je novitet, ruda koju u prirodi prvo triba pronać, a onda znat izvadit, rastalit i od toga napravit oružje/oruđe/nakit itd. Metal se javlja još u eneolitiku (bakar), a s odmakom vremena postaje sve uporabniji. Metal je vrijedan, lakše se skladišti, ne zauzima toliko prostora, lakše se transportira, ali i lakše je nekome dat(na primjer poklon glavešine glavešini) sikiricu ili slični predmet simbolične vrijednosti u znak prijateljstva nego 10 km vuć 100 vrića žitarica ili ko zna čega u kolima. Dolaskom željeznog doba, intenzivira se stočarstvo. Stočari nomadi su ratoborniji od poljoprivrednika, brane svoje posjede i zauzimaju tuđe zbog čega ratnik postaje izuzetno važan, pogotovo u brončanom i željeznom dobu.
Pojava metala zahtjeva nova saznanja i tehnologije u obradi „nove“ materije. U početku je metal bio rezerviran za elitu, da bi tek poslije došlo do široke uporabe metala u svim područjima života. Posljedica ovoga je pojava novih zanata odnosno uža specifikacija poslova. Posljedica pak toga je društveno raslojavanje. Oba razdoblja su obilježena dominacijom gradina (što naselje, izvidnica ili sklonište za zbijeg) i humaka odnosno gomila (zemljanih na kontinentu, kamenih na krševitim područjima – koristiš ono šta imaš oko sebe). Humci/gomile su, ovisno o poziciji, osim ukopa mogli služiti ko izvidnica ili markacija teritorija ili kao kultna mjesta. Oba razdoblja su relativno loše istražena, znamo neke osnovne crte, ali sve je to premalo u usporedbi s antikom. Ali ajde imamo par stvari s kojima se možemo ponosit ili ponekad zapitat koji nan je đava i kakva nam je to narav i nakon više tisuća godina mućkanja gena. Iako ih ima više, nabrojit ću samo par naših plemena, nema smisla ulazit toliko široko u temu i ovo je već previše.
Na primjer, znamo da su Liburni bili badass gusari koji su držali vlast nad morem sve do otoka Krfa, a onda su 735. god. pr. Kr. Korinćani stukli Liburne i od toga trena Grci laganini prodiru u Jadran gdje osnivaju svoje kolonije. Nakon njih su došli Rimljani, a Liburni su i dalje bili su opasni i supervješti pomorci sa jako brzim brodovljem. Rimljani uviđaju i lajkaju liburnske pomorske vještine kao i brzinu i okretnost njihovih brodova zbog čega ih ubacuju u flotu rimske mornarice.
Onda imamo kraljicu Teutu i njene Ardijejce koij su živili od Neretve do Albanije, a po nekima i na području Biokova (zbog loše istraženosti još uvik diskutabilna teza). Grci ih opisuju ko narod sklon ženama i piću, a Rimljani imaju ogromnih problema s njima. Stočarstvo je možda bila nužna, ali gusarenje je svakako bila omiljena privredna grana Ardijejaca zbog čega je pobješnjeli rim u 2. st. pr. Kr poslao vojsku s preko 10 000 vojnika (pješadije i konjanika) čime konačno ugušeno gusarenje barem naših današnjih otoka. E sad…je li rimska vlast bila ljuta ili su iskoristili tu priliku za infiltraciju u Jadran, to je drugi par postola…😁 No, koliko me sjećanje služi, Ardijejcima se i dalje znala omaknit pokoja pljačka brodova u prolazu, onako – za zasladit život.
Delmati su bili u savezu s Ardijejcima, s tim da su Ardijejci bili nadmoćniji, ali kad je u 2. st. pr. Kr sve počelo ić kvragu, Delmati su se odvojili i išli svojin poslom (blago rečeno😅) – u slobodnom prijevodu spuštali su se prema moru i j***ali mame svima koji su imali veze s Rimom. Ali svima. Delmati…ajme, ajme.
Dakle, pleme koje je 150 godina dizalo ustanke protiv Rimljana. Izrazito ratoborno stočarsko pleme koje je se iz unutrašnjosti krša spustilo na obalu. Prvo su nastanjivali područje zapadne BIH (Tomislavgrad, Duvanjsko polje) i unutrašnjost Dalmacije, a kada su došli na more zauzeli su Salonu i rokali po ostalome. Š njima nema cile-mile, vlaji su uvik bili zajebani tipovi. Previše je bitki bilo u njihovih 150 godina ratovanja, a Rimljani su jako često otišli „podvijene repice“. Primjera radi spomenit ću THE DOGAĐAJ. Cezaru je bilo puna kapa svega, pa je poslao veliku vojsku (kažu 3000 konjanika i 15 kohorti (15×480 pješaka=7200 pješaka+3000 konjanika=10200 ljudi) da napokon osvoji Salonu. Delmati su rimske legije dočekali u uskom klancu, potaracali ih i uzeli im oznake/stijeg-njihove orlove(slika dolje), a za Rim nije postojala veća javna sramota od one kada njihov stijeg padne u ruke neprijatelja, što inače nije bio baš čest slučaj.
Rimska legija u pohodu nosi svoje oznake ,
Preuzeto sa: (Rimske legije – okosnica od najvećih drevnih države (delachieve.com))
Ovo su bile zanimljive i pomno odabrane crtice iz naše prapovijesti i antike, neki bi rekli novogodišnji specijal😎. Trebao mi je makar mali okvir prirode i društva u vrijeme metalnog doba i antike. Nego, ratovanja su se nastavila, ustanaka je i dalje bilo…ali dosta više o tome, jer je to ko vrića bez dna, nigdi kraja. Ovim sam djelomično obuhvatila i antiku na našoj obali, jer su se Rimljani ili šistali ili stupali u saveze s našim plemenima. Krajem 1. st. po Kr., Rimska vlast na istočnoj obali Jadrana konačno se stabilizirala.
Konačno bi bio red da se ode na morske teme… U metalno doba to su gradinice uz more ili na otočićima, dok su u antici to strukture zidova uz more ili pod morem, ostaci lučkih konstrukcija, brodovlje itd.
Klimatski uvjeti
Početkom brončanog doba još uvijek traje proces prelaza na sredozemnu klimu. Prevladavali su sušni uvjeti s oborinama koje se javljaju za vrijeme zimskih mjeseci Sredinom i krajem bronce izmjenjuju se topla i hladnija razdoblja, a početkom željeznog doba klima postaje generalno hladnija uz povremene prekide s toplijim razdobljima što traje svo do 300 god. pr. Kr. U ranijim razdobljima, zemljište se kultiviralo u nizinama. Imamo nepredvidive izmjene toplo-suhih i hladno-vlažnih razdoblja. Površine s tankim slojem zemlje su dvostruki rizik: ne valjaju nikad, ni kad je poplava, ni kad je suša. Niži predjeli su zbog učestalih padalina uvijek u riziku od poplave i naplavljivanja. Zbog svega navedenog, brončanodobne zajednice sele svoje „vrtle“ na povišena područja (terase) i pjeskovitija tla, a tu praksu će nastaviti i željeznodobne zajednice. Takvi položaji imaju bolji drenažni sistem, pa su terase i pjeskovita tla kompromisno rješenje da se izbjegnu gadne posljedice poput gubitka kompletnog usjeva usred suša ili poplava. Mada, ima jedna napomena: istraživanja o iskorištavanju tla su rađena 90ih godina na Zadarskom području koje je pretežito ravničarskog karaktera. Možda bi se to moglo poistovjetiti sa Kaštelanskim i Neretvanskim teritorijem, no na području ljutog krša je situacija drugačija – ljudi su primorani koristit i ono malo obradivog tla kojeg imaju.
Uglavnom – praksu „čuvanja“ usjeva od poplava na višim predjelima su nastavili i Rimljani jer je u njihovo vrijeme klima bila još vlažnija od željeznodobne. Kultivacija ide u punom jeku, u pravom smislu uzgoja, prerade i prodaje. Sadi se pir, ječam, pšenica, grožđe, masline, pistacio, orah itd…Hvata se i soli riba, prodaje se maslinovo ulje, vino itd. Šume se sijeku, drvo se koristi za gradnju i brodogradnju, oslobađa se prostor za pašnjake. Solane, maritimne vile, ribnjaci, pristaništa sa gospodarskim zdanjima– grade se diljem obale (o tom malo poslije).
Razina mora u brončanom dobu je iznosila od 3.1 do 2.5 m ispod današnje (prosjek 2.7 m). U željeznom dobu, more se izdiglo pa je razina bila manja za oko 2.5 do 2 m, dok se u antici more opet izdiglo, pa je razina bila 2 do 1 m niže od današnje.
Brončanodobne i željeznodobne zajednice nisu samo živile uz more, već s morem. Unatoč skromnim brončanodobnim lokalitetima, jasno se vidi da su njihove gradine bile orijentirane na plovni put, što znači da se aktivno plovilo.
Ričul/Tukljače – Bronca/Željezo
Tukljače je rt koji pripada kopnu, a koji je spojem s otočićem Ričulom 125 m dugim kamenim nasipom. Lokalitet se rasprostire do 3 m dubine. Ovdje vidimo primjer umjetnog nasipa. Brončanodobno naselje se nalazi na rtu Tukljača. Taj nasip nije poslužio kao cesta ni valobran, već je tu zbog nedostatka prirodnog prostora i konstante izloženosti moru i njegovim utjecajima. Zajednica koja je obitavala na Tukljači je širila svoj areal nasipom od kamenih ploča, dovodeći na taj način postojeće naselje i nasip na istu visinu, a sve s ciljem da prošire hodnu površinu. Šireći se, u jednom su se trenu spojili s Ričulom, jer zašto ne, kad prirodni prostor za iskoristit stoji i čeka nadomak ruke😊. Pronađeni su i drveni piloni, koji su učvršćivali cijelu konstrukciju nasipa, a možda su služili i koji su datiraju u brončano doba. Pronađi su ostaci kostiju, najstariji primjerak masline u regiji (košpica stara 3500 godina), te ručno rađena keramika koja se koristi kroz brončano i rano željezno doba. Ipak, s obzirom na to da je lokalitet devastiran salbunjarom točno po sredini, nije moguće dobiti točnu sliku željeznog doba na lokalitetu Ričul-Tukljače.
Preuzeto sa: www.arkod.hr
Preuzeto sa: Arheolozi pronašli koštice maslina stare 3.500 godina – narodni-list.hr
Kumenat/Oštarije – Željezno doba
Željeznodobna gradina se nalazi se nešto južnije od Biograda kod rta Kumenat na otočiću Oštarije. Prirodna stijena koja je spajala rt i otočić se danas nalazi na 1.5 do 2.5 m ispod površine, a na sjeveroistočnoj strani otočića na dubini od 1.5 do 2 m nalaze se ostaci suhozida i nekoliko prostorija koje su uklesane u kamen živac. Uokolo i između prostorija, kao i na samoj površini otočića pronađeni su ostaci školjaka, životinjskih kostiju i keramike. Nije moguće utvrditi izvornu veličinu ovog naselja, jer se pokretni arheološki ostaci protežu i 60 metara dalje od otočića, ali zato je moguće zaključiti da je u ovom slučaju zaista riječ o pravom naselju. Nikakav nasip izgrađen od ljudske ruke nije pronađen, što znači da je otočić u vrijeme željeznog doba nije bio spojen s kopnom i da more nije predstavljalo problem u pješačkoj komunikaciji.
Rt Kumenat i otočić Oštarije, preuzeto sa: www.arkod.hr
Otok Pašman -Antika
Kod polja Barotul u samoj plićini pronađeni su ostaci konstrukcija koje nikada nisu istražene. Pronađene su šuplje cigle zbog čega neki misle da je riječ o gospodarskom kompleksu ladanjskog karaktera, dok neki drugi misle da je možda riječ o solanama. U svakom slučaju bez istraživanja se ne zna ništa, ali evo da vidite kako to izgleda pod morem, u pjeskovitoj plićini, kad morska travica odluči samu sebe posadit na konstrukcije. U to ime, živila morska travica koja olakšava arheolozima život pri rekognosciranju!
Slična situacija je sa uvalom Ždrelac (Soline). Također su vidljivi ostaci gospodarskog zdanja uokolo kojeg su pronađeni ulomci tegula, amfora i kockica mozaika. Pronađene strukture (zidovi) sežu i do 50 m dalje od obale prema u more.
Barotul, preuzeto sa: www.arkod.hr
Ždrelac (Soline), preuzeto sa: www.arkod.hr
Pakoštane – Antika
Pakoštane zatvaraju 3 otočića; Babuljaš, Veli Škoj i Sv. Justina. Na cijelom tom području, uključujući i gradsku luku Pakoštana ima arheologije.
Prostor Pakoštana (preuzeto iz: Ancient port complex in Pakoštane near Zadar, M.Ilkić, M. Parica, M. Meštrov).
Unutar današnje gradske luke u Pakoštanima pronađene su antičke drvene i kamene konsrukcije koje su najvjerojatnije pripadale gospodarskom objektu koji se tu nalazio. Ostaci drvene konstrukcije s pilonima (možda solana) nalaze se oko 600 m sjeverozapadno od današnje luke, a pronađene su daske, piloni i balasno kamenje. Drvena konstrukcija se nalazi na 2 metra dubine, a radiokarbonskom analizom datira se u 1. i 2. st. po Kr.
Beachrock, brodska konstrukcija, drvena konstrukcija s pilonima (možda solane), keramički materijal (preuzeto iz: Ancient port complex in Pakoštane near Zadar, M.Ilkić, M. Parica, M. Meštrov)
Brod se nalazi na oko 100 metara dalje od obale, na dubini od 2.5 metra kod otočića Sv. Justina i Veli Školj. Tipični rimski brod karakterističan za carsko doba, rađen tehnikom utora i jezičaca, a putovanje je završio tako da se vjerojatno nasukao nabok. U brodu ima nešto arheološkog materijala koji se datira 3. do 5. st. po Kr. E sad…uokolo otočića Babuljaša pronađena je keramika koja odgovara teretu broda pronađenog kod Velog Školja i Sv. Justine, pa je moguće da je tu završio prilikom rješavanja tereta s broda netom prije nasukavanja.
Kaštel Sućurac – Antika
Trstenik u Kaštel Sućurcu…mogu pisat 3 dana o njemu koliko toga ima. Ko prvo, triba uzet u obzir da za doć do Salone brodom, triba proć duž Kaštelanske obale. Ulazi se u Kaštelanski zaljev, tamo je otočić Barbarinac di me struja nosila ko nikad ništa u životu. Majke mi mislila san da ću odletit, ko astronaut u svemiru kad se otkači od postaje (išla sam na dah, ništa boce). Držala san se za kamen, vijorila san se ko zastava.
Snimka lokaliteta s dronom (preuzeto sa: Otvoreno more – U Sućurcu ‘izronio‘ rimski brod! Do sada su slični pronađeni samo u Francuskoj i Italiji: ‘Najveće iznenađenje bio je oblik prove‘ (slobodnadalmacija.hr))
Uglavnom, tko zna do kud se protežu gospodarska zdanja na području Kaštelanskog zaljeva i koliko ih ima, i ovo jedno koje se istražuje je popriličan boom. Lokalitet se rasprostire od cca 1 metra do skoro 2/2.5 metra dubine, što okvirno odgovara antičkoj razini mora. Drvena konstrukcija sa pilonima i daskama (the dock) se rasprostire u dužini 50 metara i paralelna je s obalom. Pronađena su 3 broda (svi rađeni tehnikom utora i jezičaca) koja su namjerno potopljena i položena uz konstrukciju. Cilj je bio da bi brodovi učvrste spomenutu drvenu konsrtrukciju sa pilonima. Dakle, ovo je bio gospodarski kompleks sa manjim pristaništem u sredini koji je imao drveni mol.
Zdanje je funkcioniralo od 1. st. pr. Kr do 3. st. po Kr. Do sada možda najvažniji nalaz je bord tipa Horeia – za sada postoje 3 na svijetu, i jedan je naš! Da, da😎…riječ je o brodu koji ima krmu na špic, a probu odsječenu pod 90°….Koristio se uglavnom za lučke i ribarske aktivnosti, a ravni pramac bio je, čini se, namijenjen lakšem pristajanju uz obalu i ukrcaju i iskrcaju namirnica. Brodovi tipa horeia pronađeni su do sada u Toulonu i Napulju, a naš je nalaz prvi dokaz da su se koristili i u Jadranu… –prof. dr. sc. Irena Radić Rossi iz Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. (preuzeto sa Otvoreno more – U Sućurcu ‘izronio‘ rimski brod! Do sada su slični pronađeni samo u Francuskoj i Italiji: ‘Najveće iznenađenje bio je oblik prove‘ (slobodnadalmacija.hr))
Neven Lete i Horeia (preuzeto sa: Otvoreno more – U Sućurcu ‘izronio‘ rimski brod! Do sada su slični pronađeni samo u Francuskoj i Italiji: ‘Najveće iznenađenje bio je oblik prove‘ (slobodnadalmacija.hr))
Prikaz broda Horeia (preuzeto sa: Otvoreno more – U Sućurcu ‘izronio‘ rimski brod! Do sada su slični pronađeni samo u Francuskoj i Italiji: ‘Najveće iznenađenje bio je oblik prove‘ (slobodnadalmacija.hr))
Pronađeno je još zanimljivih nalaza, poput prošupljenih dolija, za koje trenutačno ne postoje analogije na Mediteranu. Zbog premaza s unutarnje strane pretpostavlja se da su u originalu služili za čuvanje vina, nakon čega su ih naknadno probušili i stavili u sekundarnu upotrebu za držanje žive ribe. Mogle su služiti za čuvanje živih jegulja ili drugih riba/školjkaša. Osim svega navedenoga, pronađeno je i keramike, kostiju i amfora.
Drvo svih brodova je relativno dobro sačuvano, crvotočine su uglavnom probušile rubne oplate broda, no srećom, mulj je jako dobro konzervirao brod. Odlučeno je da će se brodovi zatrpavati na način da im je oblik vidljiv s površine: omeđili smo brod velikim kamenjem, a potom ga napunili istim, što se jako dobro vidi iz zraka, a i onaj tko dođe zaroniti sada ima nekakvu sliku rasporeda gdje je što i kako pozicionirano.
Prikaz lokaliteta, (preuzeto sa: Otvoreno more – U Sućurcu ‘izronio‘ rimski brod! Do sada su slični pronađeni samo u Francuskoj i Italiji: ‘Najveće iznenađenje bio je oblik prove‘ (slobodnadalmacija.hr))
Antičkih podvodnih lokaliteta je more sinje, većina ih nije istražena, ali svi se slično ocrtavaju u plićaku (izuzev Kaštelanskog). Nadajmo se otvaranju novih sondi na još lokaliteta, a do tad uživajte u ovih par probranih lokaliteta koji su dokaz kako se morska razina izdiže i sprema u škafetin povijesti ono što je nekoć vrvilo životom.
Sritna Nova godina!🥂
Tekst: Jelena Glamać
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije