Pregled podvodno arheoloških istraživanja na našoj obali Jadrana nije lako sažeti, a da se ne propuste spomenuti svi značajni lokaliteti i njihovi istraživači. Stoga će ovaj tekst biti posvećen samim počecima i nekim manje poznatim, ali zanimljivim detaljima iz prošlosti podvodno arheoloških istraživanja na Jadranu do 70tih godina prošlog stoljeća.
Još od 16. stoljeća putujući našom obalom kartografi, državni dužnosnici, putopisci, istraživači i svećenici bilježe nalaze vidljivih struktura, kuća, lukobrana, sarkofaga i amfora pod morskom površinom. Svjetski putopisac Alberto Fortis nakon što je više puta posjetio naše krajeve objavio je knjigu Put po Dalmaciji, tal. Viaggio in Dalmazia, 1774. godine. U njoj se po prvi puta spominju nalazi amfora iz našeg podmorja koje je Fortis vidio pored Sućurja na otoku Hvaru. Fortis kaže da je vidio goleme žare u hrpama, što je bio uobičajen naziv za amfore u to vrijeme. Još navodi kako žare nose imena proizvođača ispisana lijepim i raspoznatljivim rimskim slovima te da bi se uz osrednji trošak i trud poneka mogla izvaditi iz mora. Istraživanjima tijekom 20. stoljeća utvrđeno je da su amfore iz 1. stoljeća prije Krista. Fortis navodi arheološke ostatke u Prukljanskom jezeru i rijeci Krki što je prvi navod nekog nalaza u rijeci.
Prvi spomen o postojanju ronioca koji su mogli izvaditi vrijedne predmete i teret s potonulih brodova sačuvani su u statutima naših srednjovjekovnih gradova, Predviđena nagrada je bila i do trećine vrijednosti terete broda. U naše krajeve vještinu ronjenja, a kasnije i teška ronilačka odijela donijeli su grčki spužvari. Odmah nakon potonuća mletačkog trgovačkog broda Gagliana Grossa kod otočića Gnalića 1583. godine angažiran je poznati ronioc s Krete Manoli zvan Fregata da sa svojom družinom spasi dijamante i ostale dragocjenosti poput skupocjenih tkanina, prozorskih stakala, naočala i boja, koje je brod prevozio iz Venecije u harem sultana Murata III. Nalazište je prvi put otkriveno 1967., a kontinuirano se istražuje od 2011. godine.
Škrinjica s brodoloma Gagliana Grossa kod Gnalića
Izvor: https://www.turistickeprice.hr/potopljeni-brod-gagliana-grossa-kod-biograda/
Grčki ronioci su zapisani i kao spasioci topova, sidara i drugih predmeta s nave ili galijuna Sv. Jerolim u uvali Suđurađ na otoku Šipanu koji je bio u vlasništvu Dubrovčana Jerolima Primojevića. Brod je potonu 1576. godine na 20 do 30 metara dubine. Arheološka istraživanja broda provedena su 1970tih te su u tijeku najnovija istraživanja.
Autor: Božidar Vukičević – Izvor: https://more.slobodnadalmacija.hr/om/sa-svih-strana/nas-fotoreporter-snimio-je-nova-otkrica-na-brodu-potopljenom-1576-godine-1139285
Kako je posla oko vađenja dragocjenih tereta s potopljenih brodova oko Dubrovnika bilo podosta grčki ronioci osnivaju udrugu ronioca za “izvlačenje stvari iz mora na raznim mjestima”.
Najbolji poznavaoci arheološkog blaga podmorja Jadrana bili su krapanjski i murterski spužvari te zlarinski koraljari koji su ronili po cijelom Jadranu koristeći se teškom ronilačkom opremom od kraja 19.stoljeća. Lokacije podvodno arheoloških nalazišta čuvali su u strogoj tajnosti pa je tako puno lokaliteta trajno devastirano i izgubljeno. Kako sami kažu amfora je bilo ko u butigi na hrpama. Svojim teškim cipelama često su lomili krhke keramičke posude kako bi došli do predmeta za prodaju ili privatne kolekcije.
Početkom znanstvenih podvodno arheoloških istraživanja na Jadranu smatra se godina 1898., kada je otac hrvatske arheologije, don Frane Bulić doveo teškog ronioca iz Trsta da precizno dokumentira poziciju sarkofaga vidljivih u plitkom moru uz obale Vranjica. Utvrđeno je da se oni nalaze na svom izvornom mjestu te da je njihova pozicija dokaz o poniranju morske obale. Istraživanja uz obale Vranjica provedena su početkom 21. stoljeća.
Teški ronioci koji su sudjelovali u istraživanju u Vranjicu; Izvor: S. Gluščević, Podvodna arheologija, 2019 Zadar, 72
Razvojem autonomne ronilačke opreme bogatstvo našeg podmorja postalo je dostupno ispočetka stranim pa uskoro i domaćim rekreativnim roniocima. Na žalost često su upravo oni, uz ronioce JNA koja je ronila na nepristupačnim lokacijama, devastirali podmorje. Proći će još neko vrijeme dok se nije razvila svijest o očuvanju podvodne baštine. Prvo organizirano podmorsko arheološko istraživanje u Hrvatskoj proveo je Pomorski muzej iz Dubrovnika u zaljevu Veliki Molunat uz pomoć teških ronioca 1950tih godina. Istraživao se jedrenjak iz vremena Napoleonovih ratova. Ubrzo su se svi arheološki muzeji iz primorja uključili u zaštitu i istraživanje podvodne baštine. Organizirani su pregledi terena, a arheolozima su se priključili i ronioci prvog ronilačkog kluba iz Dalmacije, Mornar iz Splita te je podršku istraživanjima počela pružati i vojska. Početkom 1970tih osposobljeno je dvanaest arheologa i muzealaca za ronilačke aktivnosti. Započelo se s istraživanjem rimskih antičkih brodoloma kod Punte sv. Ivana, kod Vignja na Pelješcu, kod rtu Glavina na otoku Rabu, kod rta Pernat na otoku Cresu, gdje je pronađen i srednjovjekovni brodolom, te brodoloma iz 2./1. stoljeća pije Krista u Veloj Svitinji na Visu. Brod je nosio preko 600 grčko-italskih amfora koje su sve izvađene s morskog dna. To je najveći broj izvađenih amfora s nekog brodoloma na Jadranu.
Amfore iz Vele Svitnje smještene u Muzeju u Batarija, Vis – Izvor: https://vis-central.com/vodic/arheoloski-muzej/
U Ždrijacu u Ninu istražena su i izvađena dva broda, takozvane Condure Croatice, iz 11. i 12. stoljeća. Dobro sačuvani hrvatski rano srednjovjekovni brodovi jedinstveni su nalaze iz tog perioda u svijetu. Kako je drvo trebalo sačuvati u izvornom stanju, počela se razvijati i konzervatorsko restauratorska praksa očuvanja mokrog drva. Kasnije su izrađene i replike brodova s kojima se može ploviti te ispitati njihova maritimna svojstva.
Condura Croatica – Izvor: https://www.nin.hr/en/cultural-heritage/condura-croatica
Sedamdesetih godina 20. stoljeća sve se više uviđalo kako je zaštita podvodne baštine iznimno važna za kulturu i razvoj zemlje. Stoga su 1972. godine snimljena dva dokumentarna filma pod nazivom Tajne Jadrana – Pirati Jadrana. Snimani su podovdni arheolozi pri pregledu poznatih podvodnih arheoloških nalazišta. Sva nalazišta koja su snimljena bila su devastirana. Dokumentarac je dostupan na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=3g4ZKTRWAag
Od tog vremena do danas se sustavno radi na poboljšanju suradnje između profesionalnih podvodnih arheologa, ronioca, lokalnog stanovništva i turista, a sve u cilju dugotrajne zaštite naše i svjetske podvodne baštine.
U sljedećem članku čitajte o primjeru dobre prakse koja se temelji na izvrsnoj suradnji između arheologa, lokalnog stanovništva i ronioca u cilju očuvanja podvodne kulturne baštine.
Tekst: Tea Katunarić Kirjakov
Ovaj tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.