Shadow

Jeste li znali (13)

Astronaut Scott Carpenter pod morem

George Bond iz Mornarice SAD-a obavljao je niz testiranja s roniocima u vrijeme dok je Cousteau eksperimentirao s Conshelfom (podvodnim habitatom). Upotrebljavao je simulatore tlaka u laboratoriju kako bi približio okolnosti koje postoje ispod vode. ”Projekt Sealab” bio je nadahnut njegovim uspjesima. Sealab I bio je cilindar u obliku cigare, dug 10,5 metara i promjera 3,5 metra i smješten blizu obale Bermuda. Tamo su četiri čovjeka živjela deset dana na dubini od 59 metara a često su i izlazili iz cilindra obavljajući radove u moru. Površinski prateći brod im je osiguravao plin za disanje, komunikacije su održavali kroz cijevi s obale. Iduće je godine na dubinu od 63 metra spušten Sealab II. To je bio veoma ambiciozni pothvat s tri tima po deset ljudi, koji su na smjenu ostajali u habitatu  u petnaest dnevnim razdobljima. Među sudionicima je bio i astronaut Scott Carpenter. On je tako dobro podnosio unutrašnji prostor da je pod morem ostao trideset dana.

Ljudske škrge

Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća kupači na njujorškoj plaži Jones bili su svjedoci izvanrednog pokusa podvodnog disanja. Ronilac i izumitelj iz New Jerseja, Waldemar Ayres, iskušavao je sintetičke škrge. Nadao se da će s njima izvlačiti kisik iz morske vode i disati pod morem poput riba. Škrge su se sastojale od dvije plastične plohe, na dnu kojih je bila propusna membrana. Membrana je propuštala kisik u prostor između dviju ploha, ali voda nije ulazila. S tim je prostorom bio povezan sustav gumenih cijevi kroz koje je Ayres uzimao kisik a izdisao ugljični dioksid, koji je bio otpušten u morsku vodu. Upotrebljavajući taj aparat, Ayres je ostao pod vodom sat i pol, udišući kisik izravno iz mora. Disao je veoma lagano a škrge su mu savršeno radile.

 

Prvi Francusko-engleski pomorski sukobi

U početku ratovanja između Engleza i Francuza ni jedna država nije imala svoju flotu. Brodovi korišteni u borbama bili su naoružavani trgovački brodovi, ali i kao takvi korišteni su uglavnom za prijevoz vojske na protivničko kopno. Do sukoba na moru dolazilo je isključivo kada bi se protivničke flote slučajno srele. Prva takva bitka odigrala su u proljeće 1213. godine kod Bruggea na belgijskoj obali. Francuzi su tu iskrcali vojsku i krenuli u opsadu tvrđave Gent, gdje se nalazio engleski saveznik flandrijski knez. Englezi, dolazeći u pomoć savezniku, zatekli su francuske brodove s vrlo malo ljudi, nekoliko ih zarobili, a ostatak spalili na obližnjem žalu. Četiri godine kasnije, 1217., u blizini Dovera, engleska flota od 40 brodova iznenadila je dvostruko brojniju francusku flotu koja se uputila na London, i s nekoliko vještih manevara uspjela potući neprijatelja. Samo petnaest francuskih brodova uspjelo je pobjeći. Svi brodovi, na obje strane, bili su jedrenjaci. Kako su Englezi u ovu borbu ušli vrlo organizirano, tako se ona smatra prvim sukobom brodova na jedra u kojem je upotrebljena smišljena taktika. Uslijedile su mnoge borbe i nakon stogodišnjeg ratovanja broj brodova u obje mornarice sveden je na minimum. U isto vrijeme, potkraj srednjeg vijeka, znatno se povećala španjolska mornarica i time zauzela vodeće mjesto u pomorstvu narednih stoljeća.

 

Hanzeatski savez

Za nagli razvoj pomorstva sjeverne i zapadne Europe najzaslužniji je Hanzeatski savez. Na poticaj njemačkih lučkih gradova Lübecka i Hamburga potpisan je 1358. godine ugovor o savezu lučkih i trgovačkih gradova, pod nazivom Hanza (staronjemački naziv za društvo ili zajednicu). Brodovi potpisnica saveza imali su sve privilegije u lukama gradova učlanjenih u savez kao i domaći brod. Pružana im je zaštita, omogućen popravak i korištenje skladišta. Prednost ovakvog udruživanja brzo je prepoznata, pa je savez brojio preko 70 gradova sjeverne i zapadne Europe. Zajednički su branili svoje interese i borili se protiv gusara, naročito na Baltiku i području oko Sjevernog mora. Gotovo monopolistički je zavladala sveukupnom trgovinom između sjeverne i zapadne Europe. Znatno je doprinjela i razvoju brodogradnje. Ovoliki obim trgovine zahtijevao je i veće brodove, te je Hanza izgradila novi tip broda – koge (koke). Novi brodovi su imali i do 500 tona nosivosti, a najveće koge i do sedamsto. Zbog niza političkih i ekonomskih promjena dolazi do osipanja saveza. Naglo jača luka Antwerpen i uspinje se pomorska snaga Nizozemske s lukom Amsterdam. London, kao posljednji inozemni član Hanze, 1598. napušta savez i samo pojedine njemačke luke nastavljaju suradnju do 1714. godine, kada se savez gasi.

 

Nitroglicerin – uzrok povećanog lova na kitove

Stoljećima je čovjek lovio kitove, uglavnom zbog dragocjenog ulja. Kitovo ulje je bilo upotrebljavano kao glavno gorivo za kuhanje i svjetiljke. Sada se upotrebljava za proizvodnju margarina i, donekle, za pravljenje sapuna. Ulješture daju i sastojke za industrijska maziva, kozmetičke kreme i parfeme. Nusproizvod kitova ulja je glicerin. Velika potražnja nitroglicerina za vrijeme prvog svjetskog rata je uvelike uzrokovala povećanje lova na kitove zbog ulja. Kako bi zadovoljili potražnju, kitolovci su ubijali kitove gdje god bi ih našli. U samo jednoj kitolovnoj sezoni bilo je ubijeno oko 12.000 kitova, samo blizu obale otoka Južna Georgia. Poslije rata su potencijalne zarade od kitolovstva dovele do još većeg tamanjenja kitova arktičkih i podarktičkih voda. Kitovima je zaprijetilo istrebljenje. Britanski parlament je 1920. godine pristao na provođenje programa biološkog istraživanja radi očuvanja bogate kitolovne industrije te zemlje. Za znanstveni pohod proučavanja kitova odabran je brod Discovery koji je bio izgrađen 1901. za prvi pohod Roberta Scotta na Antarktiku. Obnovljen, 1925. godine, brod je otplovio prema Južnoj Georgiji na čijoj su obali bili znanstvenici koji su već dvije sezone proučavali kitove. Radeći pod teškim okolnostima u kitolovnoj stanici, “usred krvi, smrada i sluzi”, detaljno su izmjerili i razgledali više od 1.600 kitova. Alister Hardy označavao je kitove, pratio njihov put i dolazio do dragocjenih podataka o njihovom životu. Njegovi nalazi nisu izazvali hitnu akciju obustavljanja ubijanja kitova. Od njegova povijesnog putovanja u vodama Anktartike ubijeno je milijun kitova. Tek mnogo kasnije su zemlje koje su imale razvijenu kitolovnu industriju pristale na prikladne zaštitne mjere. Alisteru Hardyju pripada jedna od zasluga što su takve reforme bile omogućene.

 

Tekst: Damir Višić