Premda se sa sigurnošću može tvrditi da je prva poznata jahta, brod za sport, odmor i razonodu nastala još u vrijeme Kleopatre, pa čak i kasnije kod Kineza cvjetni čamci hawting, za prve jahte smatraju se brodovi “Mary” i “Bozan” koje su Holanđani predstavili britanskom kralju Charlesu II 1660. godine. Dakle, originalne jahte bile su holandske izrade, malene, brze i s jednim jarbolom, a nazivali su ih jachts, što na holandskom znači loviti. Koristili su ih skauti, ali i važni ljudi u prilikama kada im je brzina bila vrlo bitna. Naziv jacht se koristio i za male brodove raznih oblika koje su Holanđani koristili za zabavu.
Ipak prve prave, raskošno opremljene jahte bile su nešto veće i imale su barem dva jarbola. Svoj pravi procvat jahte doživljavaju nakon pojave parnog stroja, u drugoj polovicom XIX. stoljeća. Kako nepisano pravilo kaže da brodovlasniku vječno fali metar broda, tako su građene sve veće jahte, kojima se ustalio naziv megajahte.
Veličina i gabariti broda garantiraju veliki komfor malom broj gostiju, jer tome je jahta prvenstveno namijenjena, ali pojam megajahte podrazumijeva i veliku autonomiju, te svakako punu sigurnost broda na svim morima. Naravno da takvi brodovi svojom pojavom plijene punu pažnju. Sama dužina jahte ovdje je relativna. Do prije tridesetak godina većina jahti dužine preko dvadeset i pet metara smatrala se megajahtama i projektirane su tako da zadovoljavaju zadane uvjete, a kasnije se ta granica podigla za punih deset metara.
Danas jahte od trideset i pet metara pružaju puni komfor korisniku, ali su svojom konstrukcijom i opremom zatvorene u uvjetno ograničenoj plovidbi. Projekti za prave megajahte, opremljene za punu autonomiju, danas se rade za brodove od pedesetak metara, a i one dužine između sedamdeset i osamdeset metara već polako postaju standardne
A tko kupuje takve brodove, drugo je pitanje, a odgovor krajnje jednostavan, onaj tko može. Vrlo malo je onih, ili ih uopće i nema, koji su zadnji dolar, euro, rubalj, jen ili kunu potrošili na takav brod. U principu to su oni koji samo dio zarađenog novca investiraju u ovom smjeru i koriste ono što vole. Prva rečenica svakog prodavatelja životnog osiguranja kaže: Židovi su stečeno imanje sačuvali dijeleći ga na tri dijela, trećinu u zlato, trećinu u nekretnine i trećinu u dionice ili neki drugi oblik životnog osiguranja. Kupovina velikog broda ili megajahte nije ništa drugo nego novac pretvoren u vrijednu nekretninu, jer što je brod veći i bolji to manje gubi na vrijednosti. Čak ima slučajeva da je nekom novom modelu, nakon višegodišnjeg urednog servisiranja i održavanja, nominalna vrijednost i porasla.
Realan trošak je održavanje velike jahte, a popratni problemi mogu biti vrlo bizarni. U eri izgradnje marina u Hrvatskoj nije se mnogo vodilo računa o ovakvim brodovima, pa su danas uglavnom tijesne za velike jahte i mjesta za stalan vez su vrlo rijetka i uglavnom popunjena. Za brodove između trideset i četrdeset metara cijena godišnjeg veza ugovara se u visini petnaest do dvadeset tisuća eura. Naravno, cijena na bazi dnevnog priveza razmjerno je znatno veća. Vani je to mnogo bolje riješeno, jer paralelno sa izgradnjom ili posjetom većih brodova grade se i privezišta za njih, a i cijene vezova su im barem za trećinu više.
Drugi banalan problem je logistička podrška u marinama, naročito sa strujom. Svi ovi brodovi bogato su opremljeni punim komforom i luksuzom. Kapacitet električnih potrošača jedne megajahte zadovoljava tek mali broj marina u Hrvatskoj, pa je posada prisiljena ili na redukciju ili dio potrošača prebaciti na brodske generatore.
Svi brodovi, pa tako i megajahte, moraju berem jednom godišnje biti izvučeni na obalu kako bi im se podvodni dio očistio i ponovno se premazao intonkom. Ovo vrijeme se koristi za izmjene cinkprotektora i servise na motorima i generatorima, a cijena cijele ove akcije košta između dvadeset i trideset tisuća eura, ne računajući sanaciju ikakvih ekstra kvarova. Pa opet, kod nas je vrlo malo mjesta gdje se to može obaviti.
Svakako da ovakvi brodovi traže i profesionalnu posadu, a dobro opremljena jahta dužine između trideset i četrdeset metara zahtijeva barem četiri stalna člana posade, a u sezoni i više. Na Mediteranu su prosječna primanja zapovjednika ovakve jahte oko pet do deset tisuća eura, kapo od makinje ima nekih dvadesetak posto manju plaću, a kuhar, mornari i ostalo osoblje između dvije i po i tri tisuće kuna, negdje i više. Odabir posade možda je i ključna stavka svih kalkulacija, jer konačan trošak održavanja velike jahte najviše ovisi o odnosu stalno ukrcane posade prema brodu. Kontinuirano održavanje je prevencija kvarovima, a svaki ekstra servis na ovim brodovima znatno podiže cijenu održavanja. Nije tajna da se na velikim jahtama samo na sredstva za čišćenje, podmazivanje, redovno održavanje, lakove za manje intervencije i slične sitnice godišnje potroši između dvije i četiri tisuće eura.
Naizgled mnogo, ali gledajte ovaj podatak. Danas se velike jahte uglavnom proizvode od čelika, a takve je neophodno svakih pet do osam godina kompletno izvana prebojati, jer jahta mora imati svoj puni sjaj. Novac uložen u dobru posadu ovdje se vraća, jer je cijena vanjskog bojanja tolike jahte između tristo i četiristo tisuća eura, a velika je razlika da li ćete to u petnaestak godina obaviti dva ili tri puta.
Što se tiče goriva, toliki poludeplasmanski brodovi uglavnom imaju dva motora prosječne snage po 2000 konjskih snaga, plove brzinom između dvadeset i dvadeset pet čvorova, a potrošnja goriva je i do šesto litara na sat.
Ovim svim troškovima moraju se nadodati i razna osiguranja i prateća papirologija, razni permiti, licence, porezi, inspekcije, uvijek neke nove dozvole, itd…
Sve ovo, s jedne strane može se promatrati kao veliki izdatak i trošak, ali gledajući iz drugoga kuta sve navedene usluge netko je obavio i naplatio, osigurao posao i radna mjesta. Svaki serviser koji je barem jednom pružao svoje usluge na megajahti i te kako je dobro naplatio svoj rad i veseli se svakom novom pozivu.
Već dugo se u svijetu megajahte koriste i u charteru, za posebnu klijentelu ili posebne kampanje, a cijena dnevnog najma takvog broda izražava se u desecima tisuća eura.
Tekst: Damir Višić
Fotografije: Yachtscroatia.hr