U hrvatske otoke kroz izgradnju potrebne temeljne infrastrukture, te različite subvencije i potpore država godišnje prosječno ulaže više od 1,6 milijarde kuna. Govorimo ovdje o važnim infrastrukturnim projektima, subvencioniranju cijene vode otočanima koji nisu spojeni na vodoopskrbni sustav, besplatnom javnom cestovnom prijevozu za određene kategorije putnika na otocima, o potporama otočnim poslodavcima za očuvanje radnih mjesta, o provedbi projekta „Hrvatski otočni proizvod“ kao i podršci provedbi projekata mnogih otočnih udruga.
Hrvatska sustavno brine o svojim otocima što je i pravno uređeno – posebnim Zakonom o otocima koji je prvi put donesen 1999. godine. Novi Zakon o otocima stupio je na snagu u prosincu 2018. godine, izrađen je multisektorski, s kako bi mogao ići u korak s vremenom i odgovoriti na sve izazove s kojima se otoci suočavaju podložan je sustavnim promjenama.
Tako je, kako bi se žurno osigurale dodatne količine vode po subvencioniranoj cijeni za naselja na otocima koja nisu spojena na sustav javne vodoopskrbe, odnosno povećala količina vode s 45 m3 na 85 m3 godišnje po otočaninu, Vlada Republike Hrvatske u srpnju prošle godine donijela Uredbu o subvencioniranju vode za ljudsku potrošnju po otočaninu.
Ovim Izmjenama i dopunama u Zakon se prenosi ta Vladina uredba te uređuje provedba prava na vodu za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni do najviše 50 % troška prijevoza isporučene vode fizičkim i pravnim osobama koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnim naseljima a kojima se voda dostavlja autocisternom ili brodom vodonoscem.
Izradi prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima pristupilo se ne samo zbog potrebe da se navedena Uredba prenese u zakonski okvir, već i zbog činjenice da su tijekom razdoblja provedbe mjera i aktivnosti koje su propisane Zakonom o otocima uočeni određeni problemi koje je potrebno dodatno urediti i prilagoditi širim zakonskim okvirima.
Tako primjerice neusklađenost pojedinih odredbi postojećeg Zakona o otocima s novim zakonskim okvirom kojim se uređuje sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske i zakonskim okvirom kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem, dovodi do nemogućnosti donošenja određenih podzakonskih propisa i akata koji se temeljem Zakona o otocima obavezno trebaju donijeti.
Ovdje se predlaže ukidanje ustrojavanja otočnih urbanih područja čime će se omogućiti usklađivanje odredbi vezanih za izradu razvojnih sporazuma , odnosno odredbi Zakona o otocima u odnosu na Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske. Naime, otočna urbana područja se ne mogu ni smatrati urbanim područjima kako ih definira Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske pa se na njih niti ne može odnositi obveza izrade Strategije urbanog područja.
Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o otocima trebala bi se ukinuti obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa, a sadržaj planova razvoja otoka postao bi sastavnim dijelom plana razvoja svake pojedine obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave.
Ovim se Zakonom djelomično mijenja sastav Otočnog vijeća s obzirom na to da je propisano kako u njegovu radu instituciju regionalnog koordinatora može predstavljati isključivo otočni koordinator. Ova odredba je stoga izmijenjana u svrhu usklađivanja razine predstavnika svih institucija koje sudjeluju u radu Otočnog vijeća. Na taj način u njemu može sudjelovati predstavnik regionalnog koordinatora, a ne isključivo otočni koordinator. Otočni koordinatori također se obvezuju na upisivanje otočnih razvojnih projekata u središnji elektronički registar razvojnih projekata te na koordinaciju upisa otočnih razvojnih projekata od važnosti za jedinicu lokalne samouprave na otoku ili od važnosti za otok sa specifičnim položajem.
U svrhu usklađivanja sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu, ovim prijedlogom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i upravnom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave nadležnom za područje javnog prijevoza putnika u cestovnom prometu, daje se ovlast za provedbu prava na besplatan prijevoz zakonom određenih kategorija otočnog stanovništva. Njihova nadležnost, odnosno ovlast odnosi se i na provedbu prava na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza za osobe s invaliditetom koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz.
Zakon dodatno uređuje provedbu aktivnosti programa „Hrvatski otočni proizvod“ na način da se oznaka „Hrvatski otočni proizvod“ i bespovratna financijska sredstava za organizaciju manifestacija kojima se promovira „Hrvatski otočni proizvod“ dodjeljuju u upravnom postupku.
Iz ovog je prijedloga sasvim razvidno da se Zakonom stečena prava otočnog stanovništva koja se ostvaruju još od 1999. godine i prvog Zakona o otocima, još više proširuju i osuvremenjuju. Razlike u troškovima života i rada i dostupnosti osnovnih usluga na otocima u odnosu na kopno prihvaćanjem i provedbom ovog Zakona još će se više umanjiti, a otoci postati mjesta sve ugodnijeg i kvalitetnijeg življenja.
Tekst: Danica Baričević
Foto: Luka Kolovrat