Spinning je disciplina koja je od prije nekih desetak godina, kada je još bila u povojima, u posljednje dvije godine doslovno ekspandirala i u svojoj ekspanziji preplavila veći dio naše obale. Istina, na mnogim mjestima još uvijek postoje rupe u toj preplavljenosti, ali se pokrivenost spinerskom opremom, barem kroz prizmu opremljenosti ribomaterijala, može smatrati više nego solidnom.
DRVOSJEČE NA RIVI
Ipak, mnogi se ljubitelji te dinamične i nadasve zanimljive ribolovne discipline često sudaraju s nekim osnovnim pojmovima i pristupima koji su nekim verziranim spinnerima sasvim obični i za koje se uglavnom smatra da se podrazumijevaju bez naročite potrebe za bilo kakvim objašnjavanjem.
Tako se povremeno može i vidjeti nekakav početnik koji nakon zabacivanja varalice lamata štapom kao da cijepa drva, ili kako nekakav jig potpuno bezglavo surfa površinom. Veliko je pitanje kakve su upute ti nesretni početnici dobili prilikom kupovine svoje opreme koju su došli kupiti nakon što su odgledali dovoljno YouTube videoklipova.
A možda su samo gledali lokalne ribolovce koji su svoje znanje stekli na sličan način usput prepisujući jedan od drugoga. I premda se i takvim ribolovcima na varalicu povremeno baci koja riba, teško se može govoriti da su se te ribe ulovile na nekakvo znanje.
A znanje kojim raspolažu prekaljeni spineri, premda veliko, počiva zapravo na osnovnim činjenicama koje su uvijek kombinacija varalica koje se koristi, dubine na kojoj se pokušava isprovocirati napad i ciljane lovine. Naravno, to su temeljne odrednice na koje se može nadovezati oblik, boja, prozirnost, veličina i tip varalice s obzirom na uzgon, kao i prozirnost mora, smjer i jačina kurenta, vjetar, zaraštenost dna, prisutnost drugih vrsta, doba dana, doba godine, naoblaka…
Naravno, toliko puno detalja zbunjuje, pogotovo ako se ribolovac prvi puta susreće s takvim načinom pristupanja. Zbog toga je najpraktičnije krenuti nekakvim redom koji logički i na najjednostavniji način može povezati sve navedeno.
TRI SLOJA
Pretpostavka je da bi se ponajprije trebalo znati što se pokušava uloviti. Nasumično povlačenje bilo kakvih varalica može dati rezultat, ali isključivo po sistemu po kojem se rukovodi i kokoši iz one poslovice o ćoravim kokama i zrnu kukuruza.
Naravno, nemoguće je na ovom mjestu nabrojati sve predatore koji se mogu loviti varalicama, pri čemu bi još teže bilo izložiti pregled varalica i lovnih tehnika jer, primjerice, brancin uz Istru ne mora imati istu reakciju kao i brancin na Pelješcu na sve modele varalica. No, zato možemo raslojiti more, odnosno napraviti nekakav presjek predatora koji nastanjuju različite slojeve mora.
U tom smislu možemo razlikovati predatore koji nastanjuju, ili barem love, u gornjem sloju mora koji podrazumijeva sloj od same površine do prvih nekoliko metra ispod površine. Predatori srednjeg sloja mora nastanjuju i love u sloju mora koje se nalazi od nekih pet metara ispod površine do nekih desetak metara iznad dna. Treći, pridneni sloj, rezerviran je za predatore koji nastanjuju samo dno ili pak sloj mora neposredno iznad dna.
OD IGLICE DO KIRNJE
U skladu s lovnom zonom se bira i lovina, što je zapravo samo logičan slijed zaključivanja. Naime, budući da određene vrste nastanjuju određeni sloj mora, u skladu s njihovim životnim prostorom se i odlučujemo za lov u određenoj zoni.Tako se u gornjem, površinskom sloju mora najčešće nalaze ušate, iglice, strijelke, brancini, lokarde, skuše, palamide, lucevi i lice.U srednjem sloju mora možemo sresti sve ove ribe, s tim da se uz njih u toj zoni nalaze i šaruni, pa i gofovi, kao i dobar dio vrsta koje se nalaze u zadnjem najdubljem sloju.A na dnu i uz dno se, kao najčešća lovina, mogu naći pirke, kanjci, zubaci, pagri, kirnje, škarpine, pauci, murine i ugori.
Naravno, ribljih vrsta koje nastanjuju ove tri zone u stvarnosti ima puno više no ove su najčešće na meti varaličara.Sve se te navedene vrste iznimno rijetko mogu u isto vrijeme naći na istom lovištu. Tako će se, primjerice, u Velebitskom kanalu češće loviti brancini, oko Šibenika strijelke, uz Neretvu lice, dok se za kirnju valja otputiti do Konavoskih stijena.
NEMA IM BROJA
A ova dva presjeka kroz more i kroz vrste koje ga nastanjuju nam pomažu u pravom izboru varalice. Ponajprije treba znati da je u varaličarskom svijetu broj varalica nešto što se ne može odrediti nikakvom brojčanom vrijednošću, jer njihov broj neprestano raste.
Varaličarska industrija neprestano proizvodi nove modele koji su barem deklarativno po nekom detalju bolji ili napredniji od prethodnih modela. No, generalno možemo konstatirati da postoje wobbleri, popperi, zare, silikonske varalice, jerk varalice, jig varalice, te žlice i leptiri.
Wobbleri, ili teturavci su tvrde varalice od drveta ili plastike izrađene tako da oblikom i kretnjama oponašaju male ribe. Dobar wobbler ima stabilan i čvrst unutarnji žičani kostur koji povezuje spojnu alku s alkama na kojima se nalaze i udice. Kod takvih modela, čak i kad bi došlo do potpunog raspada tijela varalice, zakačena riba ne bi bila izgubljena. Naravno, to je važno kad su na meti krupne ribe, dok su za sitnije ribe poput ušata ili iglica primjereniji lakši wobbleri.
S izuzetkom modela dizajniranih za lov u vodenom filmu na samoj površini, wobbleri u pravilu prilikom povlačenja, zahvaljujući plastičnom ili metalnom jezičcu, tzv. stabilizatoru koji ih doslovno potapa, uranjaju i pod morem nastavljaju svoj teturavi ples.
DO DESET METARA
Dubina do koje će uroniti i na kojoj će se zadržati, ovisi u prvom redu o dizajnu stabilizatora. Što je stabilizator veći, duži i širi i dubina urona će biti veća. Za razliku od takvih varalica opremljenih širokim i velikim stabilizatorima, varalice s malim, kratkim ili gotovo okomitim stabilizatorima uranjaju jako malo ili se pak drže u samom vodenom filmu, te su kao takve pogodne i namijenjene isključivo za površinski lov.
Među wobblerima razlikujemo površinske (topwater), plitkoroneće (shallow divers) i dubokoroneće (deep divers) wobblere.
Površinski su wobbleri konstruirani tako da im u pravilu mali stabilizator stoji gotovo okomito u odnosu na liniju tijela. Takve varalice ne uranjaju, već se drže same površine mora i kao takve su idealne za površinske predatore poput ušata, iglica, ali i lica, strijelki ili brancina. Plitkoroneći wobbleri u prosjeku uranjaju do 3 metra. Dubina urona i akcija u prvom redu ovisi o obliku i veličini stabilizatora.
Dubokoronci su wobbleri koji imaju izrazito veliki i široki stabilizator koji im omogućuje urone i preko 10 metara dubine. Ove varalice često na stabilizatoru imaju dvije ili tri alkice. U zavisnosti od alkice koju odaberemo za spoj sa strunom, wobbler će prilikom povlačenja postizati različitu dubinu urona. Iako temeljno namijenjeni panuli, ovi se wobbleri na pojedinim lokacijama mogu koristiti i u obalnom varaličarenju.
Osim prema području djelovanja unutar vodenog stupa, wobblere dijelimo i prema obliku, odnosno konstrukcijskom rješenju tijela varalice. Tako u ovoj kategoriji razlikujemo tri osnovna konstrukcijska oblika: minnow – vitki, fat – debeli, te jointed – zglobni.
Wobbleri se mogu voditi na mali milijun načina i uglavnom nije teško otkriti ni brzinu ni način na koji ih treba voditi. Dovoljno ih je zabaciti nekoliko metra dalje od obale, pa uz nekoliko probnih povlačenja otkriti koji je najkvalitetniji način povlačenja. Ipak, nekoliko uputa može biti od pomoći, posebno u lovu sa sinking wobblerima koje je teško zadržati na željenoj dubini.
Nakon izbačaja ta se varalica pušta da tone uz odbrojavanje, pa kad se postigne željena lova dubina počinje se s povlačenjem. Da bi se tonući wobbler koji plitko zaranja održao pri dnu, potrebno ga je voditi spuštenim štapom. No, što se wobbler bude više približavao obali i kako se dubina bude smanjivala, tako bi i štap trebalo izdizati čime se i varalica odiže od dna.
Za razliku od njih, tonuće dubokoronce treba u startu početi voditi odignutim štapom kako ne bi završili u dnu. Plivajuće dubokoronce treba voditi spuštenim štapom dok postignu željenu dubinu, a tek nakon toga podignutim kako bi zadržali lovnu dubinu.
POPPERI
Popperi su varalice izuzetno velike plovnosti tako da ih je praktički nemoguće potopiti. U principu su ribolikog izgleda, no ne nužno i pravilnog. Dapače, nepravilna zadebljanja ili uleknuća duž tijela ovim varalicama daju specifičnu akciju.
Ono što je zajedničko svim popperima bez obzira na veličinu ili oblik su usta varalice. Naime, svi popperi s prednje strane imaju zaravnanje ili konkavno udubljenje u čijem se središtu nalazi alka za spoj sa strunom. Ta su usta kod većine modela predimenzionirana kako bi varalica što lakše ispunila svoj osnovni zadatak – prskanje po površini.
Popperi se nakon izbačaja skokovito povlače tako da u povlačenju naprave što je moguće više buke i prskanja koje je za sve površinske predatore posebna provokacija.
Pojedini su modeli ispod spojnog oka opremljeni i malim propelerom kako bi prskanje u povlačenju bilo jače i intenzivnije, dok neki modeli imaju i provrte koji vode od usta prema škržnim zaklopcima. Kroz te se kanale u povlačenju provlače mjehurići zraka koji u tragu varalice ostavljaju mjehurast, ali i zvučni, zviždeći trag.
Premda se popperom se mogu loviti i lice, feluni, brancini i krupnija plava riba poput palamida ili luceva, popper se najčešće koristi za lov strijelki.
ZARE
Zare su također plivajuće varalice, jednako lovne i danju i noću, pogotovo u toplijem dijelu godine. Namijenjene su prvenstveno površinskom varaličarenju i premda relativno male, najčešće tek 5 do 8 centimetara, uz dobro izbalansiran pribor mogu postići domet i do 50 metara. Idealno ih je voditi tehnikom walk the dog, odnosno cik-cak putanjom o čemu je već napisano jako puno tekstova. Teško je reći da li su zara varalice zaslužne za postanak ove tehnike ili je razvoj tehnike rezultirao nastankom ovih varalica.
Iako su zamišljene kao isključivo površinske varalice, neki modeli, u prvom redu svojim dimenzijama i plovnošću, odstupaju od uobičajenog. Tako zahvaljujući posebno podijeljenom balansu, neki modeli mogu u povlačenju plitko uroniti dok se, premda rijetko, mogu naći i suspending ili slow sinking verzije. Ove su varalice općenito vrlo provokativne za sve velike predatore koji love na površini.
SILIKONCI ZA POVRŠINU I DNO
Silikonske su varalice, kako im i naziv govori, izrađene od silikona, pri čemu nikako nije riječ o običnom silikonu. Silikon koji se rabi za izradu ovih varalica ima vrlo nestabilnu strukturu. Kod takvog silikona proces polimerizacije nije doveden do kraja, pa neke veze na molekularnoj razini ostaju slobodne i nakon formiranja konačnog oblika varalice.
Zahvaljujući tom nedostatku ovaj materijal ostaje izuzetno podatan i mekan, što u konačnici rezultira savršenom simulacijom žive ribe, raka ili glavonošca. Bez obzira na konačan oblik, varalica izrađena od ovakvog silikona na svaki pomak strune ili kurenta drhti, vibrira i pomiče se baš poput kakvog živog organizma.
Takva varalica u povlačenju izuzetno vjerno simulira kretanje žive ribe, dok u trenutku zastoja u polaganom slobodnom propadanju prema dnu također drhturi i treperi baš poput ošamućene i za bijeg nesposobne ribe.
Oblici silikonskih varalica su brojni, od realističnih imitacija do apstraktnih modela s različitim repnim završecima, a u zavisnosti od otežanja mogu se kao neotežane koristiti u površinskom lovu u samom vodenom filmu ili pak kao varalice namijenjen za lov na dnu u kom slučaju imaju integrirano olovno otežanje kakav je slučaj s vrlo popularnim SavageGear Octopusom.
JERK VARALICE
Jerk varalice su namijenjene dalekim izbačajima i dinamičnom lovu skokovitim trzanjem ili tzv. jerkanjem po čemu su i dobile ime. Uron ne ostvaruju pomoću stabilizatora kao wobbleri već zaravnanjem na čeonoj strani varalice. U zavisnosti od mjesta na kojem se nalazi spojna alkica, ove će varalice imati različitu dubinu i brzinu urona.
Većina izvornih jerk varalica ima pravolinijsku akciju, no suvremene inačice, konstrukcijski dotjerane, pod morem vrlo izazovno plešu. Tako primjerice, verzije koje imaju spojnu alkicu postavljenu na prvoj trećini tijela prilikom povlačenja teturaju isključivo stražnjim dijelom dok verzije koje spojnu alku imaju na samom vrhu varalice u povlačenju teturaju i glavom i repom.
Premda su izvorno zamišljene kao krupne i velike pučinske varalice (runneri), na tržištu su sve brojniji modeli manjih dimenzija, teški 30 do 50 grama, namijenjeni isključivo obalnom varaličarenju. Takvi manji modeli uranjaju 30 do 50 centimetara uz malu bočnu amplitudu, što je idealno za lov lica i palamida.
Baš kao wobbleri, i jerkovi se s obzirom na plovnost proizvode u klasične tri verzije – plivajućoj, neutralnoj i tonućoj, s tim da ova posljednja ima dvije podverzije, sporotonuću i brzotonuću.
JIGOVI
Jigovi namijenjeni shore jigging tehnici nisu komplicirane izvedbe. Sastoje se od ribolikog metalnog tijela s dvije integrirane alkice smještene na krajevima varalice. Zavisno od proizvođača i njegove maštovitosti različito su obojane, najčešće holografskim tehnikama.
Na prednjoj su strani koja se vezuje za predvez najčešće nalijepljene i oči kako bi simulacija ribe bila što vjernija, dok je na stražnjoj alki preko split ringa postavljena trokuka ili jednokuka udica, veličinom primjerena veličini varalice. Katkad se na gornju alku postavlja assist hook montaža kao i kod klasičnog vertical jigginga, čime se dodatno povećavaju šanse za kačenje ribe.
Naravno, pritom treba paziti na veličinu udica kako se ne bi poremetilo vođenje i željena i očekivana akcija varalice.
Veličinu i težinu varalice treba prilagoditi daljini izbačaja i dubini, te očekivanoj lovini. Ukoliko su nam cilj pauci i pirke, tada ćemo raditi s najmanjim i najlakšim jigovima do 20 grama težine koje ćemo lako voditi neposredno iznad dna, no ukoliko su na meti velike palamide, tada se ni sa stogramskim varalicama ne može pogriješiti.
A ako lovimo sa spomenutih Konavoskih stijena katkad su i 200 gramski modeli sasvim primjereni. U prosjeku se ipak lovi s jigovima težine između 30 i 60 grama.
ŽLICE I LEPTIRI
Žlice su metalne varalice koje ime duguju svom obliku. Mnoštvo je varijacija pod ovim nazivom, ali im je svima zajednički žličasti oblik i rotacija varalice oko svoje osi tijekom povlačenja. U zavisnosti od težine, možemo razlikovati ultralagane, lagane i teške žlice. Ove su varalice u morskom obalnom varaličarenju nepravedno zapostavljene, jer su izvrsne za lov brzih predatora, u prvom redu plave ribe poput luceva i palamida.
Leptiri su varalice temeljno namijenjene lovu na brzim rječicama i potocima, a naziv su dobile po zakrilcu koje se tijekom povlačenja brzo okreće oko žičane osnove na čijem se kraju nalazi udica, najčešće trokuka. Na moru imaju primjenu u lovu brze plave ribe, ali i svih ostalih brzih predatora.
Kreacije i veličine su brojne, pri čemu se otežanja koja se inače nalaze na žičanoj osnovi razlikuju i variraju od modela do modela. Optimum daju u brzom povlačenju. Kod sporijeg povlačenja rotacija zakrilca izostaje čime i varalica drastično gubi na lovnosti. Inače se leptiri vode s visoko podignutim štapom, tako da pločica ide neposredno ispod površine i da pravi valiće.
BRZO-SPORE IGRE
Sad kad smo upoznati s osnovnim tipovima i karakteristikama varalica, presjekom vodenog stupca i ribljim vrstama kao potencijalnom lovinom, možemo se poigrati različitim kombinacijama i definirati još neke zakonitosti koje nam mogu pomoći u snalaženju na terenu.
U principu se nakon izbačaja varalice u lovnu zonu pokretima štapa varalici pokušava udahnuti život, te je predatorima predstaviti kao potencijalni lako dohvatljiv plijen. Rolom se u principu sakuplja samo višak strune, a samo u iznimnim situacijama se i animira varalica.
Dakle, dolaskom na teren je ponajprije potrebno pretražiti lovno područje i ustanoviti što se tu uopće može uloviti. Naravno, takvo je razmišljanje neophodno na novim terenima, jer je pretpostavka da na terenima na koja ciljano idemo na određenu lovinu dolazimo ipak pripremljeni s određenim priborom i tehnikom.
Važno je znati da će u ovim vrućim danima većina predatora bolje odreagirati na brže povlačenje, dok će ti isti predatori zimi zahtijevati malo sporiju dinamiku. Naime, ljeti se zbog veće pokretljivosti predatora, ali i njegove hrane varalica vodi brže uz česte promjene pravca kretanja dok se zimi, kada su predatori zbog niže temperature mora usporeniji, varalica vodi sporije i pravolinijski.
U površinskom ribolovu varalicu bi trebalo povlačiti uz češće i kraće promjene brzine i pravca i to pogotovo ako se lovi u uvjetima loše vidljivosti, u mutnom moru ili po noći, kada upravo zbog takvog načina vođenja varalica postaje uočljivija.
Ukoliko se lovi u bistrom moru po vedrom vremenu, varalicu treba voditi nešto brže i bez zastoja tako da riba nema vremena promotriti varalicu i otkriti podvalu.
OD POVRŠINE DO DNA
U principu se u površinskom sloju koriste svi tipova varalica osim teških jigova i velikih dubokoronećih wobblera. Žlice i leptiri se koriste samo u slučajevima kada je potreban daleki izbačaj i nešto brže vođenje, i to samo za brze lovce poput strijelki, palamida ili luceva.
Za ribolov u srednjem sloju mora ili pri dnu najprimjereniji su silikonci opterećeni bilo dodanim ili integralnim otežanjem te jigovi. Naravno, ove varalice tonu nezaustavljivo prema dnu, a budući da ih većina ima više od jedne udice, mogućnost zadjeva je jako velika.
Ukoliko je dno čisto, tada se varalice mogu voditi tako da se minimalno odižu od dna te se puštaju da što bučnije padnu natrag na dno. Naravno, da bi to funkcioniralo potrebno je nakon izbačaja osjetiti trenutak kada varalica dotakne dno. To se detektira ili preko štapa koji će prenijeti trenutak dodira ili pak naglim opuštanjem strune, što je pouzdan znak za početak povlačenja varalice.
Vođenje se u tom slučaju počinje s visoko podignutim štapom koji se nakon što dosegne najvišu točku spušta prema površini. Ta najviša točka nije uistinu najviša, jer u takvom povlačenju uvijek treba ostaviti dovoljno prostora za kontru ako dođe do napada upravo na toj najvišoj točki.
Ovo naravno, nije sve i zapravo je tek mali dio onoga što bi spinner trebao znati, no možda pomogne početnicima ili onima manje vještima da na obali ne izgledaju baš kao drvosječe, da im možda sačuva koju kunu više kad budu kupovali varalice kao i da im omogući da na kraju i ulove poneku ribu.
Tekst i fotografije: Max fishing; more.slobodnadalmacija.hr