Nije ni tako davno bilo kada je susret s katamaranima kod nas bio vrlo rijedak, a svaka njihova pojava izazivala je poseban interes ali i dosta sumnji kod onih koji plove klasičnim jedrilicama. U početku su to bile samo manje brodice, uglavnom samogradnja nautičara iz istočne Europe, s nekim neobičnim, često i krajnje jednostavnim rješenjima. Uskih trupova i skučenih prostora u brodu pridobili su mali broj simpatizera, ali su kao nešto novo svakako bili interesantni.
Naziv katamaran donosi engleski gusar William Dampier koji još 1697. opisuje plovila na koja je naišao uz obale jugozapadne Indije, što je samo iskrivljeni naziv s tamilskog “kattumaram”, u doslovnom prijevodu, balvani vezani zajedno. Sličnim su tipom brodice Polinežani, prateći migracije ptica selica i velikih morskih sisavaca, svojim malim višetrupcima otkrivali nove otoke Tihog oceana, prostranstvom unutar trokuta Hawai, Uskršnji otoci, Novi Zeland.
Kroz povijest zapadne civilizacije višetrupci se pojavljuju povremeno, ali bez obzira na neke svoje prednosti svi su ti projekti bili kratkoga vijeka. Pravi kontinuirani razvoj započinje tek u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća. U Americi je započeta proizvodnja malih sportskih jedrilica Hobie Cat, a 1968. godine, na prvoj regati samaca oko svijeta, od devet prijavljenih bila su čak dva trimarana. Istina, Donald Crowhurst s broda Teignmouth Electron je nestao, a drugi trimaran Victress je potonuo. Ipak, kasnije sve rekorde na Jules Vernes Trophy donose redom višetrupci.
Međutim, višetrupci se nisu razvijali samo prema većim brzinama, već su im razrađivane i neke druge prednosti, a sve kako bi se dobio i dobar brod za krstarenje. Dizanjem visine bokova i beskompromisnom ugradnjom velike središnje, gotovo pravokutne kabine plovilo poprima dosta neproporcionalan izgled, ali im se prostor u interijeru višestruko povećao. Bržem razvoju doprinijele su i charter tvrtke u Karibima. Plićeg gaza imaju veće mogućnosti prolaza u plitkim morima, a mogu se zavlačiti i sidriti tamo gdje je klasičnim jedrilicama plitko, što i kod nas u sezoni zna biti dosta bitno.
Pa opet, trebalo je proći još neko vrijeme da se predrasude o višetrupcima razbiju. Sjećam se prigode kada me prijatelj zamolio da pogledamo katamaran koji je namjeravao kupiti. Krenuo sam pun nedoumice i s namjerom da ga razuvjerim, međutim, već nakon prvog susreta za to nisam imao niti jedan valjan argument.
Katamaran je u plovidbi znatno stabilniji od klasičnih plovila, a pod jedrima se naginje samo nekoliko stupnjeva, što je svakako udobnije. Stvari ostavljene po stolu ili policama teško se mogu prevrnuti. Čak je i učenje osnova jedrenja u ovakvim uvjetima dosta jednostavnije i opuštenije, a nikakva greška ili zakašnjela reakcija nema nikakvih posljedica. Istina, jedreći oštro u vjetar brzine im nisu značajne, ali s popuštenim škotama brzina raste progresivno.
Lantina na katamaranima uglavnom je iznad salona i hardtopa ili biminia nad kokpitom, tako da nije opasna kod neočekivanog manevra. Plovidbene karakteristike i osjećaj sigurnosti na katamaranima su takvi da se gosti na njima vrlo brzo opuste.
Osim toga svi prostori su veliki i u brodu i na kabini, pa je i komfor znatno bolji nego li na klasičnim jedrilicama. Istina, kabine uglavnom nisu previše komotne, ali smještene u pramcima i krmama dosta su udaljene jedna od druge i od ostalih prostora, pa tako imaju veću intimnost i mir.
Veći katamarani uglavnom imaju u svakom trupu po jedan motor, a manji jedan sa sklopivom Z-nogom, ugrađenom bliže središnjem dijelu broda, tako da bez obzira na njegovu veličinu manevarske sposobnosti su im odlične.
Kao mana uglavnom im se spominje cijena veza u marinama, koja je veća nego li za klasične brodove, što je i normalno, ali je u nekim okolnostima i to relativno. Naime, veće će društvo radije iznajmiti katamaran nego li dvije jedrilice, a s tom usporedbom i svi su troškovi dosta manji.
Tekst: Damir Višić
Fotografije: croatia-yacht-charter.com