Shadow

SPAŠAVANJE MALE GLAVATE ŽELVE

Škrapanje je jedinstvena disciplina koja spaja škraping sa sakupljanjem svega što se može naći na morskim grižama u pojasu plime i oseke. Jako često skupim više smeća nago lumpara i grca. Jedna neobičnost za početak ove godine griže su sumnjivo prazne, ‘nema lumpara ni za lik’ korona je učinila svoje, te sve više ljudi prati Škrapanje trend koji sam nanovo pokrenula. Svakodnevne skitnje sad sam upotpunila sa psom Plavom, osam mjeseci mladom njemačkom boksericom. Koja čini ludosti dokle ja pokušavam iščupat kosmača iz rupe, grize me za rukav a često radi nje se smočim. A to je takav gušt biti mokar dokle dere bura, zadnje sam smočila guzicu, pa na putu doma dok sam ‘tresla brokve’ sjetila se prikladnog imena rta Smočiguzica (na Hvaru) #rt#smočisunčica. Al ništa me nije pripremilo na ovo današnje Škrapanje. Obično kad idete po grižama, oko naviknete na traženje školjki ili rakova.

Dakle na uskom pojasu žala u uvali Javić, u predjelu Lumbarde (Korčula), Plava je primijetila nešto nalik gumenoj igrački. A zapravo je to nasukana, potpuno suha! morska kornjačica.

Vratila sam je u more, pošto je puhala bura, em valovi, pridržavala sam gotovo nepomično tijelo glavate želve. Cijelo vrijeme sam pazila da joj nos bude na površini. Gotovo sam odustala, ali mali pokret peraje mi je ulio nadu, kornjačica je ipak živa. Veličine mog dlana.

A na oklopu se smjestio jedan, smiješni rak vitičar (kasnije sam doznala da je to uobičajena pojava), ali nažalost jedno oko joj je stradalo. Na mobitel zovem prijateljicu morsku biologinju; “idealno bi bilo u žalu napraviti mali bazen, javiti veterinaru, snimiti fotografiju i poslati s lokacijom”. Ugrožene i zaštićene životinje, sve je meni jasno, ali ovo je slučaj za ‘hitnu’ pomoć. Pošto smo 4 kilometra udaljene od kuće, zovem muža da nas skapula “e i donesi lavor za kornjaču”-govorim mu na mobitel (skoro me posla znate di, i mene i kornjaču skupa s lavorom).

 

Sve tri smo došle doma mokre i promrzle. Kornjaču smo smjestili u hodnik, gdje nije toliko hladno. Poslala sam dicu po dodatno more, mala mora imat friško more. Donio je 4 litre, nek se nađe, pas hipnotizirano bulji u kornjačicu. Muž dolazi provjeriti stanje i postavlja pitanje nad pitanjima “Jesi joj dala jist?”. Mi dalmatinci očito svih moramo najist i napit čim uđu u kuću. A što ću joj dat, da se jedan sekund vratim iščupat onog lipog kosmača iz rupe,  pa ga ono očistiti i s perunom smečit.

Ali prekratko je u nas, uskoro otvara veterinarska ambulanta. Oni imaju sto posto štogo da i kornjače mogu izit. Do samog trenutka kada treba poći iz kuće, Plava je ležala pokraj kornjačice. Pomazila sam kornjačicu po glavi i tepala joj ‘mišica,… micikica’ a ova kao da je čula i podigla glavu. Ala sentimenta, srce puca, ma bit će joj bolje u veterinara. Dižem ‘micikicu’ i stavljam je u kutiju od sladoleda, zadnja pusa i idemo. Veterinar se obradovao odmah pri našem ulasku, a s primopredajom pacijenta smo donili i one 4 litre dodatnog mora, opet nek se nađe. Nakon par dana kornjačica je otputovala u Split, pa će nakon toga u Aquarium Pula, u centar za oporavak. Vidit će mala svita i neka joj je sa srićom.

 

Tekst i fotografije: Sunčana Žaknić

 

Glavata želva (Caretta caretta)

Glavata želva (lat. Caretta caretta) najbrojnija je vrsta morskih kornjača u Jadranskom moru. Jadransko more smatra se jednim od dva najvažnijih područja za prehranu ove vrste u Sredozemnom moru. Sjeverni i srednji Jadran predstavljaju važna pridnena staništa ishrane, dok noviji podaci ukazuju i na značaj istočnih voda srednjeg Jadrana kao staništa zimovanja sredozemne populacije. Zimi morske kornjače ulaze u stanje slično zimskom snu. U to vrijeme miruju na muljevitom morskom dnu i u rijetkim periodima izlaze na površinu kako bi udahnule zrak. Najveća gnjezdilišta ove vrste u Sredozemlju su na grčkoj, turskoj i ciparskoj obali. Glavna karakteristika glavate želve je velika glava s jakom čeljusti, po kojoj je i dobila ime. Veličine je od 80 do 100 cm, a teži od 70 do 150 kg. Hrani se spužvama, meduzama i rakovima. Najveće su joj prijetnje ribarstvo (slučajni ulov), morski promet i morski otpad.

Jedinka s Korčule do sada je najmanja pronađena ozlijeđena glavata želva u Jadranu vjerojatne starosti od najmanje 2 godine dana. Pronađena je u doba njene uobičajene hibernacije s vidljivom ozljedom na lijevom oku.

U slučaju da pronađete ozlijeđenu jedinku koja pripada skupinama morskih kornjača, morskih sisavaca ili hrskavičnih riba (morski psi i raže), iznimno je važno brzo djelovati kako bi joj se mogla pružiti potrebna pomoć u što kraćem roku. Dovoljno je da nazovete županijski centar 112 koji će aktivirati Protokol za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja.

 

Tekst i fotografija: Jelena Kurtović Mrčelić, Javna ustanova More i krš