„Brod vrijedi onoliko koliko mu vrijedi sidro koje nosi“, stara je izreka koja se odnosi i na kompletni sidreni sistem, u krajnje kritičnim situacijama možda i najznačajniji dio brodske opreme. Uz sidro, lanac, konop, vodilice, pa i oblik i poziciju lančanika, sidreno je vitlo svakako bitan element tog sistema. Korištenje neadekvatnog vitla često traži nekakve kompromise i pitanje je vremena kada će ga vlasnik odlučiti zamijeniti, pa ne samo da donosi nepotrebne komplikacije nego je i dvostruki trošak.
Odlučiti se za vitlo koje se najčešće koristi na sličnim plovilima nije baš uvijek i najbolji orijentir. Najjednostavnije ga je ugraditi dok je brod još u proizvodnji i većina brodograditelja ga nudi u paketu standardne opreme. S druge strane, oni ih naručuju od dobavljača kod kojih mogu dobiti povoljnu cijenu, što ne mora značiti da je takav odabir i najkvalitetnije rješenje. Nije rijetko, a naročito na plovilima u charteru, da se u praksi pokaže kako bi barem nešto snažnije vitlo bilo znatno bolja solucija.
Čak ni podatak o broju servisa nekog tipa, marke ili modela vitla, također ne mora biti od nekog bitnog značaja pri odabiru. Niti se svako vitlo jednako koriste, niti je njihov broj proporcionalno raspoređen po plovilima. Veći broj servisa nekog modela može značiti da ih je u opticaju i znatno više od ostalih, a da je broj intervencija na takvima u postotku dosta manji od drugih.
S ovim se slaže i Željko Carević iz splitske tvrtke MCI, s kojim smo razgovarali na ovu temu, a njegovo dugogodišnje iskustvo u servisiranju sidrenih vitala je dosta respektabilno. Tvrdi kako je kod poznatijih proizvođača kvaliteta manje više ista, uz opasku kako svaki na pojedinim modelima ima neku lošiju točku.
Kod nas se najviše pojavljuju dvije marke, Quick i Lewmar. Kod standardne ugradnje Quick je preuzeo primat u dosta brodogradilišta. Dijelom je to iz razloga što su se dosta odmakli po pitanju kvalitetne distributivne i servisne mreže. Uz puno povjerenje, pouzdanije servisere opskrbili su zalihom rezervnih dijelova, a za neki specijalni problem brzo se dobije savjet u direktnom kontaktu s glavnim inženjerom u tvornici. Od izuzetne im je važnosti da kvalitetno prate servis, a ovako im je i lager rezervnih dijelova dosta disperziran.
Mogućnost brzog servisa u nekim situacijama znači mnogo, što i Carević smatra prioritetom kod odabira sidrenog vitla. Zaludu sve garancije kada se vitlo pokvari u srcu sezone, a isporuka potrebnog dijela ponekad zna potrajati i nekoliko tjedana. Ističe da je sličnu politiku zauzeo i Lofrans, koji sada ima distributera na ovom području, te kako i njegove dijelove serviser u roku 24 sata već ima na stolu. Iskustva s no name vitlima mu nisu velika, ali o njima generalno nema dobro mišljenje. Ne samo da je problem oko nabave rezervnih dijelova, nego su često i materijali od kojih su izrađeni nikakvi. Nekima je nabavna cijena stvarno smiješna, jednako tako i vitlo.
Brodograditelji ugrađuju vitla prema gabaritima broda, profilu i težini lanca i težini najvećeg sidra. Sve je to u granicama standarda, ali u praksi je ponekad potrebno i više. Praksa je pokazala da se bolje odlučiti na nešto jače vitlo, naročito na plovila namijenjena za charter. Razlika u cijeni nije velika, a kada taj višak snage stvarno zatreba šteta može biti preskupa, čega se uglavnom postane svjestan tek u kriznoj situaciji.
Dilemu oko vertikalnog i horizontalnog vitla često određuje iskoristivost prostora na pramcu. Tip vitla određuje položaj osi oko koje se bubanj okreće, a ne smjer okretanja bubnja. Dakle, sidreni lanac ili konop vertikalnog vitla namata se paralelno s palubom, a horizontalnog okomito u odnosu na palubu.
Horizontalno vitlo je preglednije, možda nešto komotnije za rukovanje i pristupačnije za servisiranje, a koliko je dobro za slaganje lanca to ovisi o vodilici i ustima lančanika. Vertikalno vitlo se nešto lakše instalira, zauzima manje prostora na palubi, a i bolje drži lanac od horizontalnog. Logično, jer je u barbotin, kruni ili bubnju za lanac, uglavljeno više karika lanca. Neka vertikalna vitla iznad barbotina imaju i bubanj za konop, pa im je i osovina nešto duža, odnosno, poluga sile na osovinu nešto veća, dok je kod horizontalnog vitla bubanj za konop na suprotnoj strani, a opterećenje na osovinu je jednako i za konop i za lanac.
Velika bočna sila na osovinu vitla nekada je znala biti i veliki problem, jednako kao i kada se lanac usidrenog broda ostavi uglavljen u barbotin i sidro se drži nategnutim na kočnici vitla. Tad su se barnotini radili od jačeg i čvršćeg materijala i znali su ozbiljno oštetiti osovinu. Sada je to malo logičnije postavljeno. Osovine se rade od cementiranog nehrđajućeg čelika, konusi od mesinga ili bronce, a barbotin iz bronce, tako da je osovina najtvrđi element.
Kod ugradnje vitla treba voditi računa da vodilica na vrhu pramca i barbotin bude u istom smjeru, nikako pod kutom. Pogrešno postavljenim kutom lanca znatno se brže deformira mekani bubanj vodilice, zubi barbotina troše isto kao da se koristi nekalibrirani ili neadekvatni lanac, a vitlo je osuđeno na vječno mučenje.
Inače, iskrivljena ili istrošena vodilica stvara otpor i nepotrebno zateže lanac, pa ukoliko joj se bubanj ne okreće potrebno ga je mijenjati. Kada se primijeti da lanac poskakuje po palubi to je znak da nešto s vodilicom nije u redu. Duže ignoriranje ove pojave samo može stvoriti nepotreban trošak. Vitlo vuče punom snagom, a poskakivanje lanca stvara trzajne udare na reduktor i motor. Zupčanici reduktora su napravljeni od dva različita metala, cementiranog nehrđajućeg čelika i bronce, a svakim zapinjanjem bronca se troši. Cijena novog reduktora, ovisno o veličini vitla, kreće se od 1.500 do 6.000 kuna.
Dok vitlo radi motor mu treba imati stalan jednoličan zvuk. Periodično zavijanje motora upućuje da barbotin nije na osi motora, negdje se stvara elipsasto okretanje i to zapinje. Kod pravilne ugradnje svi dijelovi ulaze lagano i nije potrebno nikakvo nabijanje. Ako se ovaj zvuk pojavi naknadno, potrebno je tražiti grešku, ili se osovina iskrivila ili je otišao ležaj.
Za lakši rad vitla bitnu ulogu ima kvadratura kabela u odnosu na udaljenost baterije. Na tanjim kabelima otpor je veći, kabeli se griju i motor vitla ne dobije dovoljno struje. Dobra je praksa na većim brodovima za sidreno vitlo i bowthruster imati u pramcu posebnu bateriju. Osim što kraći kabel stvara manji otpor, rad ovih jakih elektromotora na odvojenoj bateriji ne stvara pad napona na ostalim električnim uređajima po brodu.
Carević navodi i nekoliko tipičnih oštećenja sidrenog vitla. Starija vitla imala su bazu reduktora od lijevane gize koju bi galvanske struje vremenom pojele. Barbotin se također vremenom pojede, nekada bude i mehaničkih kvarova, ali najčešće se na servis donose vitla s izgorenim motorom ili zdrobljenim zupčanicima reduktora, naročito ona iz chartera. Često se u proizvodnji radi uštede na brodove ugrađuju nedovoljno jaka vitla, a slabije vitlo brže se i troši.
Krivo je mišljenje kako podizanje nekog drugog tereta, utega parangala ili ribarske mreže, škodi sidrenom vitlu, naravno, dok je to u okvirima njegova nominiranog opterećenja. Za vitlo su bitni samo težina i opterećenje, a ne što se nalazi na kraju konopa.
Kod dizanja sidra motor se ne pali samo kako bi vitlu osigurao dovoljno struje. Istina, baterija i motor zajedno daju stabilniju struju i dovoljno snage, što se jasno osjeti ako se motor upali kada je vitlo već započelo kupiti lanac. Međutim, s malo vjetra u pramac opterećenje može biti i dvostruko veće od normalnog, a osnovna i najčešća greška u rukovanju je prilikom isplovljenja brod do sidra navlačiti vitlom. Prema sidru se zaplovi motorom i brzinom približnoj brzini kupljenja lanca. Sidreno vitlo nije natezno vitlo, već ima svoje limite i služi samo za prikupljanje konopa ili lanca, te podizanje sidra s dna.
Navlačenje na sidro bez upućenog motora vitlu čini veliku štetu. Motor mu se nepotrebno pregrijava i osigurač će se iskopčati, ali prije toga vitlo će se napatiti. Mnogi se varaju kada računaju da mogu forsirati vitlo sve dok osigurač ne izbaci. Nakon nekoliko puta vitlo je već pregrijano, a u ekstremnim situacijama znalo se dogoditi da je osigurač bio malo jači i umjesto da on izbaci zapalile su se instalacije. Osigurač je to mogao podnijeti, ali ne i kabeli.
Nevjerojatnom se čini i činjenica koliko ljudi ne zna da se sidro može obarati i slobodnim padom, popuštanjem kočnice, nego ga nepotrebno i sporo spuštaju držeći stalno uključen motor vitla. Izgoreni elektromotori najčešći su kvarovi na sidrenim vitlima. U principu se kupuju novi, jer viklovanje bude nešto malo jeftinije, ali uglavnom nemaju nikakvu garancije niti mogućnost reklamacije. Cijena novog motora je oko 1.500 kuna, a za velika vitla od 3-4 kW do 9.000 kuna. Ti veliki motori imaju i poseban profil žice za koji je i pitanje može li se kvalitetno naviklovati.
Drugi razlog kod većine servisa je neodržavanje vitla. Nije dovoljno da bubnjevi i motor izvana samo izgledaju uredno, već bi bilo dobro svake godine barem pregledati električne spojeve i otvori reduktor. Zna tu biti svega, aluminij, inox, galvanske struje, oksidacija, sol, a ako se godinama ne čisti ponekad toliko stisnu da veći problem budu odvajanje i skidanje dijelova nego li servis.
Više se ni konusi ne troše kao nekada. Radi uštede na bronci u njima su se radile rupe, pa su znali pucati. Glavnina održavanja odnosi se na dobro čišćenje i podmazivanje. Barbotin se skine s osovine, konusi očiste, poliraju i ponovno namaste. Otprilike svako druge godine trebalo bi promijeniti semeringe, jer kada odu u reduktor uđe more i od masti stvori emulziju koja više ne podmazuje. Sva tri semeringa koštaju oko 150 kuna, a za njihovu zamjenu tko ima imalo tehničke vještine može ih zamijeniti sam. Cijena redovnog servisa i pripreme, s izmjenom semeringa i ulja, za vitla do 1,5 kW, kojih je i najviše, kreće se između 500 i 800 kuna.
Kod kontrole sidrenog vitla prilikom kupovine rabljenog plovila potrebno ga je prvo pregledati vizualno, naročito dolje ispod palube. Opće stanje i prvi dojam već mogu pokazati mnogo. Ako je ruzinav to znači da nije redovno održavan, a ako je preko ruzine boja koja se lako guli, to je znak da se takvo neodržavanje samo pokušalo zamaskirati. Po zvuku motora jasno se čuje da li se motor muči ili radi glatko i ujednačeno.
Tekst: Damir Višić
Fotografije: Yachts.hr