Gotovo svakog ljeta u redakciju stigne poneki prijedlog čitatelja koji sugerira da obradimo temu o regatnim pravilima. Spominju kako im je čitanje pravila u većem dijelu teško razumljivo, a druge literature s nekim jasnijim objašnjenjima nema. Uglavnom navode kako se jedrenjem ranije nisu bavili, ali od kada su to iskustvo isprobali svidjelo im se, kupili su manje ili veće krstaše i povremeno sudjeluju na nekim lokalnim regatama. Međutim, vrlo se nelagodno osjećaju u blizini drugih jedrilica te se najčešće uklanjaju jer nisu sigurni kada imaju prednost, ali ni to nije uvijek jednostavno i sudar im se ponekad čini neizbježnim.
Kod manjih je jedrilica to i manji problem. Sve se odvija sporije, a ukoliko i dođe do mogućeg kontakta s drugim brodom u većini slučajeva sve se može riješiti rukama i odguravanjem. Na većim jedrilicama odguravanje u takvim situacijama može biti opasno, a moguće ozljede dosta ozbiljnije nego li šteta nastala sudarom.
Istina, Regatna pravila su napisana kao zbirka općih zakona i odnose se na sve moguće situacije, a sve iznimke su točno decidirane. Prepoznavanje situacije i primjena određenog pravila, ili istovremeno više njih, stječe se iskustvom. Kod ozbiljnog sportskog jedrenja to nije nekakav problem jer se uglavnom započinje u ranoj dobi, kroz male i olimpijske klase, gdje su svakodnevni treninzi prave male regate u kojima su susreti jedrilica stalni i tako primjena regatnih pravila postaje rutina.
Prema još uvijek važećem Pravilniku o zvanjima u jedrenju za pravo nastupa na regati krstaša potrebno je imati barem zvanje kormilar, a nekada je postupak stjecanja tog zvanja bio vrlo rigorozan. Trebalo je prvo godinu dana biti kadet i nastupiti na najmanje deset regata, zatim polagati za mornara, pa tek nakon još godine dana i nastupa na najmanje još dvadeset regata steći uvjete za ispit kormilara. Takvim se načinom sakupi dovoljno iskustva i znanja, pa se i regatna pravila lakše usvoje.
Međutim, klubovi takve ispite već duže vrijeme ne organiziraju, a pojedinačna se zvanja kod verifikacije navode po nahođenju. Jedna od posljedica je i činjenica da sve više kormilara na regatama krstaša ima šturo ili nema nikakvo poznavanje regatnih pravila. Na regatama sada ravnopravno nastupaju i vrhunski sportaši i više ili manje upućeni laici. Nažalost, za ljude koji su se naknadno rekreativno uključili u ovaj sport ne postoji razvijen sistem obuke, barem ne službeni. Istina, na nivou Saveza je bilo nekakvih pokušaja, ali je ili zbog loše komunikacije ili slabog interesa odaziv bio nikakav pa se od svega brzo odustalo.
Dakle, do boljeg upoznavanja s pravilima u regati najlakše se dolazi u komunikaciji s nekim tko ih bolje razumije, iskusnijim jedriličarima ili sucima. U nekim su klubovima članovi sami organizirali interna predavanja ili radionice i njihova su iskustva dosta pozitivna. Na temelju situacija u kojima su osobno sudjelovali pojašnjenje primjene pojedinog pravila lakše im je razumjeti.
Susret s drugim jedrilicama u Regatnim pravilima obuhvaća samo pet-šest stranica i to se da relativno lako naučiti, ali je još važnije znati ih primijeniti u regati. Osim što situaciju treba prepoznati, potrebno je znati i sve potencijalne mogućnosti u koje se može dalje razviti, te za svaku tu mogućnost biti spreman manevrirati na vrijeme. Nekada se u najboljoj namjeri i uz svu pripremu situacija vrlo brzo razvije tako da zamišljeni manevar više nije moguće izvesti, a najčešće se to događa već na startu. Zabluda je mišljenje kako veći ili brži brod treba imati prednost, pa upravo iz razloga težeg manevriranja veliki brodovi na našim regatama uglavnom startaju iz drugog ili trećeg reda. Čast iznimkama. Suludo je očekivati da će se brodu koji se u punoj brzini spušta prema brodu regatnog odbora ili bovi, kako bi tu naglo prihvatio u vjetar i presjekao startnu liniju, itko od prisutnih pomaknuti, bez obzira na njegovu veličinu.
Nisu rijetki početnici koji se i kod osnovnog pravila lijevih i desnih uzda znaju zbuniti. Vjerojatno je to iz razloga što im je za taj pojam prva asocijacija konj, pa uzde nekako povezuju sa škotama, a nekakvim daljnjem samopojašnjenjem toliko iskompliciraju da kod potrebe brze reakcije više nisu sigurni. Kod jedrenja oštro u vjetar to nije problem jer se isto pravilo poklapa s Pravilima o izbjegavanju sudara na moru gdje brod koji dolazi zdesna ima prednost, međutim, u jedrenju niz vjetar situacije mogu biti različite. Uzde su konopi kojima se na latinskom jedru prednji dio lantine izvlači prema vjetru i njime podešava njen položaj. Dakle, desna uzda zateže lantinu kada je jedro s lijeve strane, a lijeva kada je jedro na desnoj strani.
Privjetrina i zavjetrina ne bi trebale biti nikakav problem, osim možda kod jedrenja niz vjetar, a takve se situacije definiraju položajem lantine. Međutim, kod preklapanja nekima koji su se nakon dugo godina vratili jedrenju pomutnju unosi nekadašnji pojam “jarbol subočice”. Tada je zavjetrinska jedrilica imala prednost tek kada bi dosegla ili bila ispred okomice na jarbolu privjetrinske jedrilice. Radi veće sigurnosti danas se ta granica pomakla na okomicu krajnje krmene točke trupa ili opreme prednje jedrilice.
Iz istog razloga unesena je promjena i kod obilaska oznake. Kako bi se izbjegli incidenti, sve što je ranije vrijedilo za područje neposredno uz bovu sada je pomaknuto na širu zonu, najprije na dvije, a sada na tri dužine i to veće jedrilice. Dakle, ukoliko jedrilica nije stekla pravo na prostor uz oznaku ulaskom u tu zonu, nema ga ni na bovi, bez obzira da li je unutar zone promijenila uzde ili uspostavila preklapanje. Naravno, ovo se ne odnosi na oznake startne linije.
Obala ili pličina uz obalu smatraju se neprekinutom zaprekom i u ovim situacijama ugrožena jedrilica ima prednost, bez obzira na kojim je uzdama i da li je u preklapanju, ali to ona mora na vrijeme zatražiti i dati vremena drugoj jedrilici da se ukloni. Svaka jedrilica i inače kada mijenja kurs mora drugoj jedrilici dati dovoljno prostora za uklanjanje. Također, kada jedrilica uđe u cilj i završi regatu ne smije smetati ostalima koji se još natječu.
Međutim, valja i znati kako svaka jedrilica koja je možda prekršila neko pravilo u susretu s drugom jedrilicom, a nije prouzročila ozljedu ili ozbiljniju štetu, te unatoč prihvaćenoj kazni stekla značajnu prednost, za istu se može iskupiti. Što je prije moguće nakon incidenta mora učiniti dva kontinuirana puna okreta u istom smjeru, ali tako da tijekom iskupljivanja ne ometa druge jedrilice. Dodirne li oznaku može se iskupiti jednim punim okretom.
Kada se ovlada pojmovima lijeve i desne uzde, privjetrina i zavjetrina, preklapanje, te pravi kurs, čitanje Regatnih pravila je znatno lakše, a time i sudjelovanje u regati dobije jednu novu dimenziju.
Tekst: Damir Višić
Fotografije: Luka Kolovrat