Profesionalno ronjenje možemo podijeliti u više kategorija po vrsti posla iako ih međusobno veže samo boravak pod morem/vodom:
- instruktori sportskog (SCUBA) ronjenja i pratioci sportskih ronioca
- vojni i policijski ronioci, vatrogasci
- biolozi
- arheolozi
- obučavanje komercijalnih ronioca
- konstrukcijski radovi pod vodom
Svi koji roneći privređuju i ako plaćaju porez su profesionalci, a ostali su sportaši ili rekreativci, nije kao u nogometu “profesionalni sportaš”. Visoka nizina, crna bjelina, plitka dubina,…niska visina,…
Iako oprema sportaša i rekreativaca mora biti na najvišem nivou poput one korištene u radovima, postoje velike razlike u vrsti opreme i njenom korištenju.
Jedna od razlika su alati.
Ronilačke radove možemo podijeliti na 3 kategorije:
- “Inland diving” obuhvaća intervencije na unutrašnjima vodama, rijekama, jezerima, šljunčarama, branama hidroelektrana, izgradnja i održavanje mostova, razminiranje, potrage za utopljenicima, vađenje potonulih plovila,…
- “inshore” je naziv za obalne radove, u lukama, temeljima mostova u moru, kanalizacioni ispusti, polaganje komunikacijskih i energetskih kablova te kraćih cjevovoda bilo koje namjene,…i sve što je i u “inshore”
- “offshore diving” je puno kompleksniji od samog značenja te riječi “van obale”. Formulacija pokriva sve radove u kojima je ispunjen barem 1 (jedan) od slijedećih uvjeta :
o udaljene više od 12 NM od obale
o vezane za naftnu industriju
o na dubinama preko -50m
o disanje smjese “heliox”
o rad s plovila u “dynamic positioning mode”. To je plovilo koje se u pogonu ne sidri već se na zadanoj poziciji održava thrusterima-vlastitim pogonom.
Iako se čini da postoje drastične razlike, zapravo su radovi slični i koriste se isti ili slični alati.
Prilikom svih konstrukcijskih ili reparaturnih radova neophodno je najprije očistiti radno područje.
“Survey” je sinonim za pregled/inspekciju mjesta rada i utvrđivanje vrste i količine materijala koji treba odstraniti kako bi se uopće moglo raditi. “Debris” ili smeće može biti morskim strujama nanešen prirodni materijal, ali i otpad uzrokovan ljudskim nemarom i nepoštivanjem prirode.
Nakon analize detaljne skice zatečene situacije slijedi izrada plana čišćenja.
Dozvoljavaju li prilike, prvi pokušaj čišćenja je bagerom s grajferom koji će pograbiti dobar dio neželjenog materijala.
Svi predmeti dostupni za “braganje” dizalicom se odmah izvlače, međutim, ukoliko se radi o otpadu unutar strukture platforme, ponekad je jednostavnije iste podignuti padobranom i preseliti ih na mjesto dostupnije dizalici. Ne treba naglašavati da će ronioc sve što može prenijeti sam u rukama odnijeti u “basket”-metalna košara obješena na dizalicu.
Airbags, popularni padobrani su vreće napunjene zrakom, jedan od najkorisnijih alata naših ronioca.
Nakon procjene težine tijela koje podižemo, izabrati ćemo padobran najbližih karakteristika. Na malim dubinama manji je rizik pri izlasku padobrana na površinu, pa ćemo ga tako i pomicati do željene pozicije, no kod većih dubina na radovima gdje je nemoguće izbjeći njihovu uporabu potrebna je priprema.
Vrlo se precizno izračunava potreban uzgon, i na predmet za podizanje vješaju se vrlo teški lanci čija će težina postupno podizana s dna pomoći pravilnom balansiranju objekta. U blizini svih balona postavljaju se ”DMA” – dead man anchor za koje se vežu vrhovi padobrana trakom imena ”inverting line”. Svrha je prevrtanje padobrana i time njegovo pražnjenje pri nekontroliranom podizanju, a padobrani se potpuno pune jedan po jedan kako bi eventualno nekontrolirano podizanje bilo uzrokovano samo jednim od njih.
Još važnije, nepotpuno napunjenim padobranima volumen zraka raste podizanjem s dna čime raste i uzgon, a potpuno napunjeni se ne mogu još više napuniti i ubrzati kretanje prema površini.
Često prekidanje punjenja padobrana i pokušaji ljuljanja obješenog predmeta pomoći će nam pri predviđanju trenutka odvajanja od dna. Bolje je nositi dio te težine nego loviti isti padobran ili bježati od njega.
Uz mogućnost da ronioc bude povučen prema površini, prava opasnost je naglo pražnjenje padobrana izlijetanjem na površinu i ponovljeni pad tereta u dubinu. Ukoliko koristite ronilačku bocu ne zaboravite na nju montirati 1. stupanj respiratora kako ne bi dozvolili ulaz moru u bocu ako je potpuno ispražnjena.
Uz modele otvorenog dna postoje i zatvoreni jastuci koji se primjenjuju za spašavanje plovila s manjih dubina i traže poseban oprez, ali i pripremni izračun volumena.
Zbog nemogućnosti istjecanja viška zraka napunjeni baloni mogu eksplodirati i kod malih smanjenja dubine, te se koriste za nasukana plovila, ne pune se potpuno ili najbolje – vežu se pod površinom iako je objekt dublje, sve se povuče u pliće i opet nasuče, baloni se isprazne i skrate trake, opet se napune,…
Ne uzdajte se u ”relief” ventile, jer njihov promjer nije dovoljan za istjecanje viška zraka iz katapultiranog padobrana.
Postavite li prije spominjani koloturnik s uporištem, možete okomitu silu uzgona padobrana upotrijebiti za vodoravno pomicanje.
Prastaro pravilo ”palombara” nije prekrila prašina: „NIKADA ISPOD TERETA I NIKADA IZNAD UZGONA“. A NE ZABORAVITE NI DA SVAKI RONIOC IMA NAOŠTRENU SABLJU.
Slijedeće je iskop nanešenog mulja ili pijeska kako bi se otkrio slijedeći dublji sloj materijala koji je potrebno ukloniti.
”Air lift”, ”Sorbona” dobila je ime po sveučilištu gdje su je studenti zamislili i dokazali njenu učinkovitost (kod nas zvana vodeni mamut ili refuler) je metalna cijev produžena najčešće kanalizacijskim PVC cijevima, u koju se pri dnu ubrizgava zrak niskotlačnim građevinskim kompresorom doveden ½” – ¾” gumenom cijevi s ugrađenim jednoručnim ¼ okreta ventilom koji služi i kao ručka. Uzgon zraka u cijevi za sobom povlači vodu kroz donji otvor i time usisava materijal.
Profil usisa za većinu radova je Ø 160mm, ali za ozbiljne iskope koriste se i veći promjeri.
Idealan nagib refulera s obzirom na odnos sile usisa i udaljenost deponiranja materijala je 60-75° što postižemo sidrenjem izlaznog kraja cijevi.
Postavljajući usta cijevi na predmet koji će ih zatvoriti, cijela cijev će se napuniti zrakom i taj uzgon možemo iskoristiti za prebacivanje većih stijena, ali alat može i nekontrolirano izletiti na površinu. Zato spravu držimo jednom rukom za ventil zraka kojim ćemo je zaustaviti na vrijeme.
Ugrađivanjem dvije koso usmjerene mlaznice za zrak na suprotnim stranama oboda usisnog dijela cijevi potaknuti ćemo rotiranje usisanih komada poput zrna u puščanoj cijevi i smanjiti mogućnost njihovog zaglavljivanja unutar refulera. testom sam našao željeni smjer rotacije jer u odvodu vode slivnika se stvara rotacija vira na sjevernoj polutci u jednom smjeru a na južnoj u suprotnom, sad ne mogu pronaći te spise, usmjeravanjem zračnih mlaznica sam samo pojačao tu rotaciju i kamenje je letilo kao iz mitraljeza
S obzirom na porast tlaka dubinom, primjena mu je ograničena na pliće radove, a neprimjenjiv je u vrlo plitkom moru koje ne pruža dovoljnu dužinu puta zraku. Na offshore radovima koriste se kompresori srednjeg tlaka što omogućuje rad i na većim dubinama.
Vodeni ”mamut” (suction ejector) je također usisač čija je prednost neovisnost o dubini jer je pokretan vodom koja nije stlačiva. Usta cijevi su savijena 45-90° i na tom koljenu su ugrađeni ventil i mlaznica slična vatrogasnoj usmjerena prema izlaznoj strani. Venturijevim efektom mlaz povlači za sobom vodu i sve što se nađe pred ustima cijevi slično refuleru, ali izlazna cijev može biti položena po dnu. Ovaj alat ima manju snagu od zračnog i češće se zapuni materijalom zbog savijenog dijela, ali nije ograničen dubinom (osim prihvatljivim padom tlaka u dovodnim cijevima za vodu) i može raditi čak i ako su mu samo usta uronjena u vodu. Još jedna prednost je njegov skroman pogon, koji za male dubine zadovoljava čak i mala vrtlarska ”Tomos” pumpa.
Zbog težine materijala u cijevi korisno je rasteretiti izlazni dio plutačom koja će ga održavati podignutog od dna.
i onda opet slijedi braganje i strah od ubojice s dizalice.
Uz baracude, najopasniji oceanski stvor je dizaličar.
Otkrili smo površine na kojima ćemo raditi, dostupne su, ali moramo ih i pripremiti za slijedeće operacije.
Bez obzira radi li se o produženju cjevovoda, dogradnji lukobrana, sanaciji postojeće erodirane obale, izmjeni anoda na platformi, kontroli materijala bez razaranja, ugradnji pojačanja na oslabljenoj strukturi,…neophodno je temeljito čišćenje kontaktne površine.
U praksi se primjenjuju 2 načina,”high pressure water jetting”, zvučno ime za nama poznat “miniwash” kojim perete auto ili dvorište, ali s primjetnom razlikom da umjesto 100-tinjak Bara ovo čudovište puše i do 3000 Bara. Skida školjke, koralje, ruzinu, zadržite li mlaz na istom mjestu počinje trošiti i čelični materijal strukture i to si ne smijete dozvoliti, btw neizmjerno je opasan alat.
o Prije početka – ne smijete vezati ili blokirati okidač HP jeta kako ne bi ostao uključen pri ispuštanju iz ruku !
o Prije svake intervencije ili pregleda naftnih postrojenja, potrebno je predviđenu zonu rada očistiti od morskog obraštaja i korozije. HP Water Jetting je čišćenje visokotlačnim mlazom morske vode, podsjeća na ”miniwash” ali radni tlak mu seže od uobičajenih 600 Bar, čak i do nekoliko tisuća. Plosnati mlaz zaista čisti podlogu poput Domestosa u glupim TV reklamama i upravo je zbog toga vrlo opasan.
o Reaktivnu silu sapnice bilo bi moguće svladati fiksiranjem takvog oružja što je u praksi neizvedivo, ili dijeljenjem sile na dva suprotna smjera kako bi se međusobno neutralizirale. Na retro mlaznici je venturijev cilindar zbog štednje količine vode i sile mlaza korištene za stabiliziranje alata, i neophodna je česta kontrola tog dijela. Pomakne li se iz idealnog položaja, promijeniti će se odnos sila mlaznica i alat će krenuti naprijed ili unatrag i sasvim sigurno izazvati povrede ronioca.
o Takve su povrede velike i vrlo duboke, a unošenje mikroorganizama i nečistoće čak u unutarnje organe zahtijeva trenutnu evakuaciju do bolnice s obaveznim pismenim opisom nezgode i zone rada. Ponesite i uzorak vode! HPWJ injury card je primjer kako treba poslati pacijenta u bolnicu.
o I najbolje balansiran alat mijenjati će potisak približavanjem, udaljavanjem i mijenjanjem svog kuta prema podlozi, pa ćemo si prije rada pripremiti sistem veza ili radnu platformu.
- pjeskarenje je vrlo slično onom koje se primjenjuje u škverovima, ali obzirom da radimo na povećanom ambijentalnom tlaku i još pod vodom, neće imati dovoljno snage. Primjenjuju se dva načina upotrebe istog.
o Prvi je upotreba srednjetlačnih kompresora koji uspijevaju svladati ambijentalni tlak, no to ozbiljno poskupljuje operaciju i nažalost ne daje uvijek očekivane rezultate
o drugi način je kombiniranje “high pressure water jetting” i srednjetlačnog kompresora s pjeskarilicom što daje izvanredne rezultate
Nakon ovog počinje posao za koji nas plaćaju.
Tekst: Davor Majkić
Fotografije i crteži: Davor Majkić i Mark Longstreath