Novom Pravilniku o brodicama, čamcima i jahtama, koji je na snazi od veljače ove godine, već krajem travnja donesene su i prve izmjene i dopune. Pretpostavljam kako su ovo samo prve u nizu izmjena aktualnog Pravilnika jer je i s ovim izmjenama u nekim segmentima još uvijek nedorečen, nelogičan, a u nekim stavkama čak i kontradiktoran. Neke od izmjena odnose se i na obaveznu opremu brodica.
Kao i do sada, nivo obavezne opreme pojedine brodice ovisi o njenoj namjeni i području plovidbe za koje je registrirana, dok su neke od uvedenih stavki uvjetovane i prema nekim dodatnim karakteristikama brodice. Tako su uvedeni posebni kriteriji za osobna plovila na vodomlazni pogon, neki za brodice koje plove brzinom većom od 20 čvorova, pa prema tipu i mjestu ugradnje pogonskog motora i spremnika goriva, poziciji s koje se upravlja brodicom, zatim kriteriji vezani za duljinu i tip brodice, te dodatne stavke za brodice s ugrađenim sanitarnim čvorom, kuhinjom ili kabinama.
Neke od izmjena odnose se i na klasifikaciju područja plovidbe, a najznačajnija su ta da područje plovidbe II više nije ograničeno Jadranskim morem niti područje plovidbe III teritorijalnim morem RH, već se sada oba odnose na međunarodnu plovidbu, naravno, uz navedena ograničenje udaljenosti od najbliže obale kopna ili otoka.
PODRUČJA PLOVIDBE | |
I | – međunarodna plovidba svim morima i vodama koje su pristupačne s mora |
II | – međunarodna plovidba svim morima i vodama koje su pristupačne s mora uz ograničenje udaljavanja od 20 NM od najbliže obale kopna i otoka |
III | – međunarodna plovidba svim morima i vodama koje su pristupačne s mora uz ograničenje udaljavanja od 12 NM od najbliže obale kopna i otoka
– za ribarske brodice duljine veće od 7 metara obuhvaća plovidbu teritorijalnim morem i zaštićenim ekološko-ribolovnim pojasom Republike Hrvatske (ZERP) |
IIIa | – do 6 NM od obale kopna ili otoka |
IIIb | – do 3 NM od obale kopna ili otoka |
IIIc | – do 1 NM od obale kopna ili otoka |
IV | – plovidba lukama, zaljevima, ušćima rijeka, te rijekama do granica do koje su one plovne s morske strane |
Pomoćno sidro s posebnim lancem i konopom do sada nije bilo obavezan dio opreme, premda su ga zbog njegove praktičnosti, ali i važnosti, gotovo svi iskusniji vlasnici imali sa sobom, nerijetko i dva. Iako nije bilo obavezno, redovno se nalazilo i na svim listama opreme plovila u charteru. Dobro je da ovo drugo sidro bude različitog tipa od glavnog, pogodnije sidrenju za dna na kojima glavno sidro nema dobre karakteristike ili na kojima nije potpuno pouzdano. Kao treće sidro uglavnom se koristi veći ili manji sklopivi mačak.
Novim Pravilnikom sada je ono i obavezan dio opreme za sve brodice koje mogu ploviti dalje od 1NM od obale. Međutim, nije jasno zašto je u tablici popisa opreme upotrijebljen naziv „Rezervno sidro“, koji samo može unijeti pomutnju, jer ono po svojoj funkciji to nije, već upravo „Pomoćno sidro“. Uostalom, u tablici Pravilnika u kojoj su navedene propisane mase sidara, a na koju se ova stavka poziva, ono i je navedeno kao pomoćno sidro.
Normalno, rezervno ili pomoćno sidro ima svoj poseban rezervni/pomoćni sidreni konop ili lanac propisanog minimalnog promjera. Međutim, nije jasno ni zašto je obavezan dio opreme svim brodicama, pa i onima koje mogu ploviti do 1NM od obale, a koje nisu obavezne imati to drugo sidro.
Stari Pravilnik imao je stavku općeg naziva „Bitve ili neki drugi uređaji za privez“, a koja je bila obavezna za sve brodice i sva područja plovidbe. Novim Pravilnikom ova je stavka detaljnije razrađena prema dimenzijama brodice, za veće od 6 i veće od 12 metara dužine. Međutim, pretpostavljam greškom kod prepisivanja, u stavkama su navedene samo bitve, a ne i drugi uređaji za privez. Ovako napisano obavezuje ugradnju bitvi na sve brodice, pa i one na kojima je to teško izvedivo ili nije funkcionalno, primjerice gumenjake.
Sve brodice, bez obzira za koje plovno područje su registrirane sada moraju imati i konop za tegalj, promjera minimalno kako je to propisanog za pomoćno sidro brodice, a dugog najmanje četiri duljine brodice.
Dva odgovarajuća vesla s četiri palca rašlji sada su obavezne imati samo brodice u području plovidbe IV i to su obavezne samo one koje nemaju izvanbrodski ili ugrađeni porivni uređaj. Nadalje, brodice za gospodarske i javne namjene, a koje su plovile dalje od 3NM od obale, do sada su morale biti opremljene nekakvom zaštitom od sunca. Novim Pravilnikom to više nisu obavezne.
U poglavlju za strojni uređaj uvedeno je dosta izmjena, gotovo sve. Stavka „Pričuvni mehanički porivni uređaj i čaklja“, ma što je ta kombinacija značila, a koja se odnosila na brodice koje plove u međunarodnoj plovidbi Jadranskim morem i dalje, više nisu obavezan dio opreme. Isto tako obavezne stavke više nisu ni „Komplet alata za održavanje porivnog stroja“ i „Odgovarajuća količina rezervnih dijelova za siguran rad stroja“. Iskreno, nekome tko se nimalo ne razumije u servisiranje motora taj alat i rezervni dijelovi ionako nisu od nikakve koristi, a oni koji ih znaju upotrijebiti sigurno će ih i dalje nositi sa sobom, bez obzira što više nisu zakonska obaveza. Međutim, nije potpuno jasno zašto su te dvije stavke, koje dakle više nisu obavezne za brodice, još uvijek dio obavezne opreme kod svih čamaca.
Sve brodice za osobne potrebe koja plove van 1NM od obale moraju imati mehanički porivni uređaj, motor, a one koje se koriste u gospodarske svrhe u bilo kojoj plovidbi izvan luka, zaljeva ili ušća rijeka.
Nadalje, zračnim ventilatorom u sigurnosnoj izvedbi moraju biti opremljene sve brodice koje u zatvorenom prostoru ili potpalublju imaju ugrađen benzinski motor. Premda nije obaveza, praksa je pokazala kako ga je dobro imati i u strojarnicama s dizel motorom.
Brodice koje imaju izvanbrodski motor, kao i osobna plovila na vodomlazni pogon, moraju imati napravu za zaustavljanje u nuždi, sigurnosnu uzicu ili nekakvu drugu opremu koja u slučaju odvajanja kormilara od komandi automatski gasi motor, te na komandama zaštitu od upućivanja motora u radnom položaju.
Ranije je to vrijedilo samo za brodice registrirane za područja plovidbe I i II, a sada, sve brodice kojima je motor ugrađen u potpalublju moraju imati alarm visokog nivoa kaljuže, bez obzira na područja plovidbe i njihovu namjenu. Za one u području plovidbe I i II ostaje stavka prema kojoj moraju imati dodatni „Izvor električne energije za nuždu“, ali su im neki doneseni propisi nejasni, nelogični i u nekim stavkama kontradiktorni.
Primjera radi, ovi se propisi pojavljuju na dva mjesta, oba u Dodatku 10, jedno u Zahtjevima za opremanje brodice pod točkom 4.1.11 Radio oprema, a drugo uz obrazloženje ove stavke u tablicama obavezne opreme. Kod zahtjeva za radio opremu ona se naziva pričuvna akumulatorska baterija, mora biti kapaciteta 3 sata rada, te biti ugrađena iznad vodene linije, dok se kod obrazloženja stavke iz tablica naziva izvorom električne energije za nuždu, treba osigurati napajanje u trajanju od 6 sati, te se mora nalaziti iznad najgornje neprekinute linije palube i mora biti lako dostupan s otvorene palube. Nije jasno znači li ovo da će jedrilice s ravnom palubom ubuduće iznad palube morati imati ugrađen nekakav dodatni zaštićeni gavun u kojem je smješten ovaj set baterija. Ipak, u napomeni stoji i da „nove i postojeće brodice moraju biti opremljene izvorom električne energije za nužnost najkasnije do 31. 12. 2026.“, a do tada će se vjerojatno ovo sve razjasniti.
Što se tiče sredstava za spašavanje doneseno je nekoliko manjih promjena. Novost je da sve osobe ukrcane na osobnom plovilu na vodomlazni pogon moraju nositi prsluke za spašavanje i sigurnosne kacige. Prsluke za spašavanje sa zviždaljkom i samoupaljivim svjetlom moraju imati sve osobe koje se nalaze na brodici kojoj je brzina veća od 20 čvorova i plovi noću. Brodice koje plove područjem plovidbe I i II za sve osobe na brodici moraju imati sredstva za zaštitu od gubitka topline, a kutija prve pomoći zamijenjena im je ormarićem za prvu pomoć.
Vatrogasna sjekira više nije obavezan dio protupožarne opreme, ali ju je među alatom svakako dobro imati. Ranije stavke ovog poglavlja detaljnije su precizirane ovisno o tipu brodice, smještaju i opremi potpalublja, vrsti, poziciji i snazi motora. Osim toga, navedene su i pozicije gdje prijenosni aparati za gašenje požara moraju biti smješteni.
Kod sredstava za signalizaciju i pomagala za navigaciju također nema velikih izmjena. Iz nekog razloga informativna karta, Karta 101-INFO, više nije obavezna, a ni brodice duže od 10 metara registrirane za području plovidbe III više nisu obavezne imati dnevne oznake.
Novost je da sve brodice koje plove brzinom većom od 20 čvorova i sve brodice kada plove noću ili u uvjetima smanjene vidljivosti moraju imati radar reflektor. Brodice u području plovidbe I moraju biti opremljene uređajem za emitiranje pozicije u nevolji SAT EPIRB COSPAS-SARSAT.
Što se tiče sprječavanja onečišćenja, brodice s motorom ograđenim u potpalublju moraju biti opremljene ručno ili mehanički pogonjenim pumpama kojima se ulje ili uljne mješavine pretaču u tank ili posudu, a brodice opremljene sanitarnim čvorom moraju imati spremnik za zadržavanje sanitarnih otpadnih voda. Ranija stavka „Sisaljka“ sada je pod pojmom ručna, mehanička ili električna kaljužna pumpa, a prema tipu, dužini i poziciji upravljanja, razrađena detaljnije i obavezna je u svim područjima plovidbe.
Novo poglavlje obavezne opreme odnosi se na sustav detekcije plinova. Sve brodice koje imaju ugrađena plinska trošila u zatvorenim prostorima moraju imati detektor ukapljenih naftnih plinova, a sve brodice za gospodarsku namjenu koje u potpalublju imaju kabinske prostore za boravak, i/ili ugrađene benzinske motore, i/ ili kuhinju s plinskom instalacijom, mora imati ugrađen sustav detekcije ugljičnog monoksida.
Za pojedine izmjene zahtijevane opreme navedeni su i datumi krajnjeg roka njihove ugradnje, ali kako su se neki datumi već pomicali, a i s obzirom da će vrlo vjerojatno u dogledno vrijeme uslijediti još novih dopuna i izmjena, trenutno važeći rokovi možda i nisu relevantni.
Tekst: Damir Višić
Foto: Yachts.hr