Ronilačka priča o ovom istraživanju. Svaka ronilačka priča počinje s ronjenjem pa tako i ova. Ronili su Igor i Vedran 27.07.2018-e i našli amforište…
I sad je valjda dosta o pronalasku, jer to je bilo čudo. Ali svakog čuda za tri dana dosta. Svijet ide dalje i lako je zaboraviti na čudo. E pa to nismo htjeli zato smo radili na tome da se to ne dogodi. Prvo smo organizirali istraživanje koje je bilo važno da se utvrdi zatečeno stanje i prikupe prve informacije i to je uspjelo.
Nadalje smo radili na tome da se isto revalorizira i postane prepoznatljiva turistička atrakcija. Napravili smo web stranicu ( www.discover-pag.com ), pa suvenir malu amforicu, pa knjižicu Foka Marine Archaeologist. I krenuli prezentirati to kao najbolje što imamo. I stvar je išla dobro. Ali naravno ljudi smo i entuzijazam za pričati istu priču svaku dan se gubi. Trebali smo nove priče. Odlučili smo krenuti u to, kada je Andrej Uvodić rekao da bi njegova firma dala inicijalni novac za istraživanje, dalje su ideje samo padale. Stoga hvala sponzorima: Maritim ltd, Tehnomedika doo, Kamp Šimuni doo, TZ Grada Paga, Dragorlux doo, Igor Savić i svi koji su donirali na Donatorskom ronjenju.
Dogodilo se Donatorsko ronjenje koje je bilo uspješno i skupili smo za ozbiljnu kampanju. Dizajnerski dvojac Marvin – napravio nam je dizajn šalice koja je pripomogla skupiti sredstva. To ćemo i dalje tjerati – kupnjom šalice uplaćujete u fond za istraživanje. I uglavnom sredstva smo imali, želju oduvijek a i srce da to odradimo.
Krenuli smo s pripremama 05.10 da bi se prvi ronioci spustili sa zadacima 08.10. I bilo je svega i dobrog i lošeg. Vrijeme nas nije služilo, tehnika je zakazivala i stradavala, neku smo popravili ali fotoaparat i objektiv Arnea Hodalića je stradao. Na žalost u vrijeme kad za profi fotografe ne cvjetaju ruže. Marino je popravio potopljene komande kamere. Imali smo i ronilačkih problema, koji su srećom i iskustvom ekipe prošli bez posljedica. Kako sreća ne smije biti dio ronilačkog plana imali smo sve spremno što se može za ove situacije ( čak i AED ). Ipak ovo nas podsjetilo da moramo vježbati tehnike spašavanja i imati spremnu opremu ( i jedno i drugo je bilo na 100% ). Kako smo za ovu kampanju modificirali jedan Bauer Supersilent od 320 litara, mislili smo, nema brige. Ipak isti je stao u pola kampanje. Dan nakon kvara smo ga rastavili i vidjeli da je jedna žičica dirnula elektromotor i izbacila sklopku. Zvuci jednostavno ali trebalo nam je puno da to sredimo. Imali smo još 3 rezerve ali s manjom snagom.
Kompletan sastav ekipe brojao je 20 ljudi ako oduzmemo 3 koji ne rone dobijete 34 boce za napuniti. Kako se puni EAN 28 koji je best mix za ovo ( radili smo i s EAN 29 ), mora se stalno paziti kod punjenja. Za dekompresiju ( koja nije duga ) koristi se 100% kisik, koji se dobavlja nargilama, domaće proizvodnje od engleskih dijelova. Jer ovdje ste stacionirani na istoj poziciji zbog pumpi koje tjeraju more za čišćenje lokaliteta. Troši se puno kisika ali se time dobijv na sigurnosti i većem vremenu dna. Vrijeme dna bilo je 20 minuta a vrijeme dekompresije 8, jer je kisik taj koji ju ubrza. Imali smo i izuzetke od toga, naime ekipa iz HRZ-a roni jednom dnevno ali duže ( interni pravilnik ). Kako se tu radi o iskusnoj ekipi koja je odlično opremljena (veće boce, suha odijela i još pokoji detalj), ovo je bilo idealno. Naime oni bi išli u zadnju jutarnju grupu, ostali dugo, napravili puno i za ručkom dali informacije o učinjenom kako bi se mi spremili za daljini rad.
Na dnu se radi s mamutima ( domaće proizvodnje ), koji su morali biti produženi zbog grozne vidljivosti koju stvaraju. Standardne dužine 2,10 m produženi su na 5m. Takav mamut težak je za raditi, inertan i kada se ukopavate dublje nespretan, ali to je cijena da vidite što radite. Sediment nije bio pijesak nego – muljavi pijesak. Od valova juga usisi pumpi su počeli primati zrak, što je smanjilo snagu a tome smo doskočili zračnicama od bicikla i duck-tape om. Mamut je alat koji je uzet iz podvodne građevine s kojim se skida sediment i manje kamenje, ali za potrebe arheologije je modificiran da ne može napraviti štetu na nalazima ( može ali je šansa daleko manja ). Radi se i s „Lignjama”, a to su fleksibilne cijevi koje služe za fino čišćenje ili za trening studentima koji još nisu spremni za mamute.
U 9 dana kampanje izgubili smo jedan cijelili dan, jutro i jedno popodne zbog juga koji je donosio kišu, koja nam baš nije bila najdraža. Amfore su se spuštale na sve strane i dale nam do znanja da ih ima još, a sad ne znamo koliko.
Ipak sreća prati hrabre, dana drugog ( 09.10 ), izronilo je sidro s natpisom A OFIDI, što je bio znak da smo na dobrom putu, povezalo prvo sidro s nalazištem. Opaaaa imamo nalaz, sad je lakše. Par dana kasnije pojavilo se i treće sidro koje je imalo natpis STRATON. Cijelo istraživanje zove se STRATON 2020, pa je sreća bila još i veća. Pojavilo nam se drvo koje će trebati analizirati za daljnje informacije.
Istraživanje je imalo još jednu dimenziju a to je da je bilo javno dostupno. Naime sve smo objavljivali na Facebook grupi Straton project. Grupa je došla na 580 članova a objave na 1200 pregleda. Time je ovo istraživanje bilo dostupno i vidljivo svim zainteresiranim. Ideja je da će popularizacija ovakvih istraživanja pridonijeti spoznaji o kulturnoj baštini pod morem. Podići svijest o potencijalu ovakvih nalazišta, te podiči svijest o potrebi očuvanja iste kroz savjesno ponašanje posjetioca podmorja. Od ovog posredno najviše koristi ima lokalna zajednica a ona je ta koja najviše može pomoći očuvanju. Puno je još posla na ovom ali eto krećemo se.
I što smo istražili u ovoj kampanji. Prije svega to da ne smijemo stati jer očito je da je blago nama pred nosom. Da nam trebaju novi alati za STRATON 2021, da imamo još puno godina rada na ovoj lokaciji. Ali kao najvažnije da će nam ono nalazište dati još puno priča koje će škakljati maštu roniocima koji posjete ovu lokaciju još dugo vremena.
Tekst: Vedran Dorušić
Fotografije: Vedran Dorušić i Danijel Frka