Dovoljno se samo jednom naći u blizini kojeg većeg deponija smeća, legalnog ili ilegalnog, i po najlonu obješenom o grane okolnog drveća shvatiti koliku prijetnju okolišu čini odbačena plastika, a posebno plastične vrećice. Bez obzira da li su pune ili prazne, nakon relativno kratkog vremena lako se kidaju, oslobode sadržaja i s prvim refulima vjetra polete. Neke zapnu o obližnje grane, a ostale nastave svoj put, često i do mora.
Kada najlon jednom padne u more više ga ne raznosi vjetar, nego tu ulogu preuzimaju morske struje. Plovnost najlonskih vrećica je neutralna i nošene strujama dosta će se dugo zadržati na raznim dubinama prije nego li potonu na morsko dno i uguše sve pod sobom. Na tom dugotrajnom putu stalna su prijetnja i tihi ubojica mnogim morskim organizmima.
Morske kornjače hrane se meduzama i nerijetko zabunom progutaju najlon koji ne mogu probaviti. Zadržava im se u crijevima, sprječava probavu hrane i uzrok je vrlo spore i bolne smrti. Najlon je često i smrtonosna klopka u koju se životinje zapetljaju ili zaglave, te naposljetku ugibaju. Podaci Britanskog društva za zaštitu mora upozoravaju da više od milijun morskih ptica i više od sto tisuća sisavaca i kornjača ugiba svake godine zbog zaplitanja ili gutanja plastičnog otpada.
Za vrijeme testiranja jedne brodice, primijetili smo jednog galeba koji se čudno ponašao. Dok smo isplovljavali jato je odletjelo, a samo je on to bezuspješno pokušavao. Naravno, to nas je zaintrigiralo pa smo mu se približili i uočili kako mu se noga zaplela o ručku velike crvene najlonske kese.
Bez obzira što je svim silama pokušao poletjeti ili se barem udaljiti od nas, to mu s kesom punom mora nikako nije uspijevalo. Nakon vrlo kratke foto seanse, za njegovo je oslobađanje bio dovoljan samo jedan pokret mezomarinerom. I nakon što smo ga oslobodili trebalo mu je neko vrijeme da se odmori prije nego li je odletio za jatom. Strah i tjeskobu koju je pretrpio našim dolaskom vrlo vjerojatno je brzo ispunio osjećaj slobode.
Inače, biološka razgradnja plastičnih vrećica traje između 100 i 1000 godina, dakle, dovoljno dugo da se ni one prve proizvedene još nisu razgradile, a njihov broj svakim satom sve više raste.
Damir Višić