Shadow

Gropovi – Zastavni grop

Nekada su gropovi bili bitan dio vještine ljudi vezanih za more, ali dolaskom modernih brodova na mehanički pogon potreba za njima se svela na nekoliko najvažnijih i najjednostavnijih. Međutim i oni se sve više zamjenjuju specijalnim kukama, raznim metalnim spojkama ili tvorničkim petljama. Ipak, poznavanje gropova, njihovog smisla i karakteristika omogućava kvalitetnu improvizaciju nedostatne, izgubljene ili oštećene opreme.

Grop je sigurno jedna od prvih vještina čovječanstva, još iz kamenog doba. Njegovom primjenom otvorene su nove mogućnosti u izradi odjeće, oruđa i oružja. Važnost otkrića gropa podjednako je važna kao i otkriće vatre ili kola.

Donedavno je svaki čovjek svoj prvi kontakt s gropom imao neposredno nakon rođenja, podvezivanjem pupčane vrpce. Danas je i tu uglavnom zamijenjen specijalnim spojkama.

Drevne Inke imale su poseban sistem računanja koji se zasnivao na QUIPU. Na jeziku Anda, Quechua, QUIPU znači grop. Konopčići različitih boja bili su gropom vezani na glavni konop. Broj i pozicija gropa, a najvjerojatnije i boja svakog konopčića, predstavljali su informaciju vezanu za komercijalna dobra i novčane naknade. Glasnik je uspijevao pješke prenijeti poruku iz Quito u Cuzco za samo tri dana, kraće negoli danas automobilom. Za premošćivanje klanaca Andi gradili su se mostovi od konopa izrađenog od visoke trave. Te mostove trebalo je svakih nekoliko godina obnavljati, a za te poslove vlada bi angažirala kompletno okolno stanovništvo. Za točnu evidenciju o broju dnevnica pojedinog sela koristili su QUIPU. Gropove su koristili i kao neku vrstu pisma. Arheolozi danas tvrde da su epske poeme i legende čuvane koristeći QUIPU. Pošto je bilo relativno malo riječi na Quechua, mogle se “zapisivati” na QUIPU. Gropovi su korišteni kao slog, a vještim označavanjem bitnih slogova ključnih riječi, gropovima je bilježen “zapis”. Točan način korištenja QUIPU ni danas nije poznat. Značenje gropova i boja konopa i danas ostaje misterija.

U okolici Nina pronađeno je nekoliko potopljenih olupina brodova iz prapovijesnog doba i ranog srednjovjekovnog razdoblja. Na pronađenim olupinama otkriven je jedan sasvim novi način izrade brodova, šivanjem. Elementi brodske konstrukcije (rebra, kolomba, madiri), spajani su kod ovih brodova nađenih u Ninu, sistemom “šivanja”, koristeći samo konopce i drvene klinove bez uporabe metalnih čavala. Mulj je daleko najbolji konzervator, zato su se i uspjeli sačuvati konop, koža, drvo i druge organske materije podložne brzom raspadanju. Tehnika se sastoji u tome da su se obje strane dasaka koje su se spajale izbušile u razmaku od oko 2,5 cm i 1 cm od ruba. Na spoj je nalijegala drvena “traka”. Kroz izbušene rupe na daskama provlačio se konop, koji je preko drvene “trake” ulazio u rupe na drugoj dasci i tako ih spajao. Natezanjem konopa na ovakav način dobivao se oblik sličan “pletenici”. Sve rupice za provlačenje i natezanje konopa zatvarale su se drveni čavlićima, a preko toga se premazivala smola. Drvena “traka” stavljala se samo s unutarnje strane, dok se s vanjske nije vidjela. Pri spajanju oplatnih dasaka s kobilicom, konop se provlačio kroz rupe koso bušene u kobilici.

Brodovi sa šivanim spojevima, bez uporabe metala, govore o očuvanju prastarih indoeuropskih tradicija koje su Liburni očuvali. Ove brodograđevne tradicije  dospjele su do njih kao odjek stare mediteransko-neolitske tradicije koja je imala snažan utjecaj u etnogenetskom oblikovanju Liburna, a mnogo kasnije preko Liburna (bilo romaniziranih, ili onih koji su očuvali svoju tradiciju) do doseljenih Hrvata u VII. stoljeću. Da ovu neobičnu konstrukciju nedvojbeno možemo pripisati Liburnima, najbolji nam je dokaz pisanje antičkog pisca Marka Valerija Flaka. On (živi u na prijelazu iz I. stoljeća pr.n.e. u I. stoljeće), govoreći o starim gramatički zanimljivim riječima, donosi riječ SERILIA odnosno SERILLA. Objašnjavajući ovu već u rimsko vrijeme rijetku riječ, navodi da je to naziv za istarske (Histri) i liburnske brodice što se sastavljaju lanenim i žukovim konopcem, nazvane tako prema latinskom conserere, svezivati i contexere, spletati. Pakuvije (240.-130. godine pr.n.e.) u drami Niptra kaže: “I nikakav tesarski klin ne drži na okupu sklop brodskog trupa nego je on šivan lanenom i žukovom užadi”. Ovakvi brodovi su se prigodom plovidbe vjerojatno i “opšivali” konopima što se često spominje u opisu brodova u Homerovoj “Odiseji”. To se svodi na natezanje konopa između pramčane i krmene statve, davajući tako određenu čvrstoću ovakvim brodovima pri plovidbi. Liburnski brod na temelju pisanja Marka Valerija Flaka možemo nazvati SERILIA LIBURNICA, koja je eto ostala do danas sačuva u debelim slojevima mulja.

Tri gropa na pojasu habita kod franjevaca označavaju njihove zavjete, odnosno evanđeoske savjete: siromaštvo, poslušnost i čistoću. Svakodnevno, pri svakom oblačenju, podsjećaju ih na dati zavjet.

Dosta gropova ima istu svrhu, ali su različiti po načinu vezivanja i karakteristikama za određenu potrebu, pa se stoga koriste individualno prema sklonostima onoga tko ih vezuje. Koliko god je potrebno znati vezati neki grop, toliko je potrebno znati ga i odvezati. Znati vezati neki grop znači znati ga vezati i u potpunom mraku.

Svi obrađeni gropovi objašnjeni su na način kako ih vezuje dešnjak. Kada su gropovi u pitanju, ljevaci su ovdje potpuno zakinuti. Suprotno vezivanje, pogodnije ljevacima, nije preporučljivo premda tako vezan grop ima potpuno iste karakteristike. Tradicionalno je pravilo da se za pojedina mjestima koristi uvijek isti grop, kako bi ga i u potpunom mraku mogao bilo tko odvezati. Osim toga, kod učenja vezivanja gropova zna se dogoditi da se grop pravilno veže, ali prilikom zatezanje prevrne u ruci. Iz tih je razloga u knjizi dosta ilustracija vezanih gropova prikazano s obje strane (slike s oznakom a).

Hrvatska terminologija vezana za gropove nije standardizirana i dosta je štura, a i sami nazivi gropova dosta se razlikuju ovisno o podneblju, djelatnosti u kojoj se koriste, pa čak i od mjesta do mjesta. Planinari, skauti, speleolozi, alpinisti, a i mnogi drugi, gropove u literaturi uglavnom nazivaju čvorovima ili uzlovima. Prvi problem prilikom pisanja ove knjige bio je sam naziv: grop, čvor ili uzao. Otac hrvatske književnosti Marko Marulić koristio se terminom grop, a u Pomorskom rječniku Radovana Vidovića pojam grop kao jedno od tumačenja navodi: “… uzao koji se lako oduzla”. Ta dva izvora bila su ključna da se kao standard u knjizi zadrži pojam GROP. Dakle, grop je uzao koji se lako može odvezati, a upravo takvi su obrađeni u ovoj knjizi, dok je čvor uzao koji se ne odvezuje ili ga je teško odvezati, a spominje se samo u priči o Gordijevom čvoru. Jedni i drugi su uzlovi. Osim toga, dosta obrađenih gropova nema svoj hrvatski naziv, pa su svi takvi nazvani uglavnom prema načinu vezivanja ili kao prijevod internacionalnog naziva.

U literaturi se redovito, osim gdje je to neizbježno, izbjegava opisivanje same izrade pojedinog gropa, prikazuju se uglavnom slike već izrađenih gropova s pojedinim fazama vezivanja, njihov naziv i upotreba. Valjda je to razlog što je rječnik potrebnih pojmova tako oskudan, pa bi, radi lakšeg razumijevanja uputa, bilo potrebno objasniti sljedeće izraze:

živi kraj (konopa, voja ili gropa) – aktivni kraj, onaj kojim se vezuje.

mrtvi kraj – pasivni kraj, kraj s ostatkom konopa, kojim se ne vezuje.

poluvoj – presavijeni ili prebačeni konop čiji se krajevi ne križaju.

voj – presavijeni ili prebačeni konop čiji se krajevi križaju.

štip – uglavljeni poluvoj umjesto kraja konopa.

petlja – otvor omeđen konopom čiji su krajevi vezani gropom ili se samo križaju.

korijen petlje – krajevi petlje vezani gropom ili se samo križaju.

 

ZASTAVNI GROP

engl. SHEET BEND; BECKET HITCH

tal. NODO DI SCOTTA; GRUPPO DI BANDIERA

franc. NŒUD D’ ÉCOUTE SIMLE

 

Za vezivanje ZASTAVNOG GROPA koristi se jedan kraj s poluvojem, petljom ili okom, a drugim se grop vezuje. Dakle, kraj drugog konopa se provuče kroz poluvoj, odozdo, obiđe poluvoj (sl.1),

uvuče između poluvoja i konopa kojim se grop vezuje (sl.2),

te krajevi zategnu (sl.3).

Kada se za vezivanje ZASTAVNOG GROPA ne koristi petlja ili oko, već poluvoj, obilaženje konopom kojim se grop vezuje treba započeti preko strane na kojoj se nalazi kraj poluvoja, tako da se krajevi obaju konopa nađu na istoj strani vezanog gropa. Ovako je grop čvršći i sigurniji, jer u suprotnom kod spajanja konopa različitih promjera kraj bi se mogao izvući i grop sam razvezati.

     Za spajanje dvaju konopa, pa i različitih promjera, tkanja ili krutosti, ovaj grop je među najboljima. Osim što je pouzdan, jednostavan i brz za vezivanje, brzo i lako se odvezuje.

U vrijeme dok je oko na roglju floka bilo od prišivenog konopa, koristio se za vezivanje škote za flok. Uz to što se, kako mu i naziv kaže, koristi za vezivanje zastava za podigače ili u galu, najčešće ga koriste ribari pri nadovezivanju mreža ili uza, te i za krpanje mreža, gdje se za živi kraj koristi ribarska igla s namotanim koncem, a petlja je zdravo oko mreže.

Skauti ovaj grop koriste i za izradu običnih i visećih mreža, a nazivaju ga TKALAČKI GROP.

Pripremio: Damir Višić