Dekompresija znači smanjivanje tlaka a nama je to izron.
Udišući zrak ili smjesu plinova pod povećanim tlakom, razmjerno veća količina istoga otapa se u svim tjelesnim tekućinama ali i samim tkivima.
Izronom se smanjuje tlak i počinje oslobađanje plina iz tkiva preko krvi.
Prenaglim izronom nećemo pružiti dovoljno vremena krvi da stigne do pluća i oslobodi se otopljenih plinova, i nay€β@*%li smo.
Nagrada za takvu žurbu je mjehurić u nekom dijelu tijela.
Razvije li se u mišiću, možda smo jeftino prošli mazohistički trpeći bol i dižući kriglu drugom rukom, no mogao se naći u zglobu ili nekom od živaca te uzrokovati parcijalnu paralizu.
Još je gore odluči li mjehurić šetati po leđnoj moždini ili skromnoj količini sive tvari ronioca čime uzrokuje potpunu paralizu i bolno gašenje životnih funkcija.
Stotine ronioca stradali su do zaključenja temelja teorije dekompresije, i njima smo posthumno zahvalni za današnje tablice koje nas vode s dna do sigurnosti.
Prirodnim zakonima objašnjena je direktna ovisnost povećanog tlaka i vremena provedenog na njemu s količinom otopljenog plina.
Dublji i/ili dugotrajniji uron više zasićuje tijelo dušikom, i time traži postupniji izron.
U današnjoj elektronskoj eri, u sportskom ronjenju, cijelu brigu o tome može preuzeti minijaturno računalo, ali i ono može imati svoj loš dan, pa smo opet nay€β@*%li.
Prije nekoliko desetljeća pionirski pokušaj pojednostavljenja dekompresijskih izračuna poklonio nam je dekompresimetar, metalnu kutiju umjesto sata, dubinomjera i tablica.
Mehanički sklop sastojao se od krute i meke komore međusobno spojenih poluporoznom keramičkom kapilarom.
Tlak vode potiskivao je zarobljeni kalibracijski plin iz meke komore u krutu nastojeći im izjednačiti tlakove. Obzirom na malu propusnost keramičkog elementa, proces se odvijao sporo a ta je brzina precizno određivana dužinom same kapilare kako bi bila što sličnija već poznatom ritmu zasićenja naših tijela dušikom iz zraka.
Izronom i smanjenjem tlaka, isti plin težio je povratku u meku komoru i to je bio temelj predložene dekompresije. Uspoređivanjem tlakova u obje komore, ili mjerenjem promjene volumena mekog mijeha, kazaljka instrumenta pokazivala nam je traženi tijek i završetak dekompresije.
Revolucionarno rješenje nije se sviđalo roniocima i nije prepoznato dovoljno pouzdanim da bi dozvolili svoju ovisnost o njemu, pa je palo u zaborav do usavršavanja novih ideja.
Tada su računala ušla u živote ronioca, ali i u more s njima.
Suradnjom razvojnog laboratorija švicarske tvornice ”Uwatec” i tvorca izvrsnih tablica, profesora Bühlmanna, pušten je iz svjetiljke dobri duh ”Aladin”.
Udišući zrak ili smjesu plinova pod povećanim tlakom, razmjerno veća količina istoga otapa se u svim tjelesnim tekućinama ali i samim tkivima.
Izronom se smanjuje tlak i počinje oslobađanje plina iz tkiva preko krvi.
Prenaglim izronom nećemo pružiti dovoljno vremena krvi da stigne do pluća i oslobodi se otopljenih plinova, i nay€β@*%li smo.
Nagrada za takvu žurbu je mjehurić u nekom dijelu tijela.
Razvije li se u mišiću, možda smo jeftino prošli mazohistički trpeći bol i dižući kriglu drugom rukom, no mogao se naći u zglobu ili nekom od živaca te uzrokovati parcijalnu paralizu.
Još je gore odluči li mjehurić šetati po leđnoj moždini ili skromnoj količini sive tvari ronioca čime uzrokuje potpunu paralizu i bolno gašenje životnih funkcija.
Stotine ronioca stradali su do zaključenja temelja teorije dekompresije, i njima smo posthumno zahvalni za današnje tablice koje nas vode s dna do sigurnosti.
Prirodnim zakonima objašnjena je direktna ovisnost povećanog tlaka i vremena provedenog na njemu s količinom otopljenog plina.
Dublji i/ili dugotrajniji uron više zasićuje tijelo dušikom, i time traži postupniji izron.
U današnjoj elektronskoj eri, u sportskom ronjenju, cijelu brigu o tome može preuzeti minijaturno računalo, ali i ono može imati svoj loš dan, pa smo opet nay€β@*%li.
Prije nekoliko desetljeća pionirski pokušaj pojednostavljenja dekompresijskih izračuna poklonio nam je dekompresimetar, metalnu kutiju umjesto sata, dubinomjera i tablica.
Mehanički sklop sastojao se od krute i meke komore međusobno spojenih poluporoznom keramičkom kapilarom.
Tlak vode potiskivao je zarobljeni kalibracijski plin iz meke komore u krutu nastojeći im izjednačiti tlakove. Obzirom na malu propusnost keramičkog elementa, proces se odvijao sporo a ta je brzina precizno određivana dužinom same kapilare kako bi bila što sličnija već poznatom ritmu zasićenja naših tijela dušikom iz zraka.
Izronom i smanjenjem tlaka, isti plin težio je povratku u meku komoru i to je bio temelj predložene dekompresije. Uspoređivanjem tlakova u obje komore, ili mjerenjem promjene volumena mekog mijeha, kazaljka instrumenta pokazivala nam je traženi tijek i završetak dekompresije.
Revolucionarno rješenje nije se sviđalo roniocima i nije prepoznato dovoljno pouzdanim da bi dozvolili svoju ovisnost o njemu, pa je palo u zaborav do usavršavanja novih ideja.
Tada su računala ušla u živote ronioca, ali i u more s njima.
Suradnjom razvojnog laboratorija švicarske tvornice ”Uwatec” i tvorca izvrsnih tablica, profesora Bühlmanna, pušten je iz svjetiljke dobri duh ”Aladin”.
Jednostavan programčić u malom sklopu obrađuje postavke dekompresijskih tablica, neprekidno ih uspoređuje s trajanjem i trenutnom dubinom urona, te slaže virtualni grafikon zasićenja tkiva plinovima.
Pri izronu vrišti upozoravajući na propuste u dekompresiji.
Neki modeli psuju više od ronioca.
Usavršeni modeli imaju ultrazvučni kontakt s ronilačkom bocom, pa se ljuti i izračuna li da Vam je preostali zrak dovoljan tek za planiranu sigurnu dekompresiju.
Pri izronu vrišti upozoravajući na propuste u dekompresiji.
Neki modeli psuju više od ronioca.
Usavršeni modeli imaju ultrazvučni kontakt s ronilačkom bocom, pa se ljuti i izračuna li da Vam je preostali zrak dovoljan tek za planiranu sigurnu dekompresiju.
Svi modeli pamte najmanje desetak posljednjih urona, mnogi imaju ugrađen sat pa ga možete nositi i nakon ronjenja, a većina nudi i opciju spremanja svih podataka u računalo te ispis grafikona profila urona.
U slučaju dekompresijskih problema i posjete komori, neizmjerno je važno pokazati ga liječniku i time mu olakšati izbor najboljeg rekompresijskog tretmana.
Ogromna većina takvih instrumenata ima još hrpu beskorisnih mogućnosti, vrlo zvučna imena i nepristojnu cijenu.
Osim spužvarenja, inspekcijskih ronjenja, vađenja ribarskih mreža ili drugih spašavanja, primjena ronilačkog računala u radovima je nikakva.
Jedini tehnički nedostatak većine je neosvijetljen ekran pa je beskoristan u uobičajenim uvjetima bez vidljivosti, kada ga morate prisloniti na staklo maske ili kacige da bi stanjili debljinu sloja muteži i opet vidite mrak.
U slučaju dekompresijskih problema i posjete komori, neizmjerno je važno pokazati ga liječniku i time mu olakšati izbor najboljeg rekompresijskog tretmana.
Ogromna većina takvih instrumenata ima još hrpu beskorisnih mogućnosti, vrlo zvučna imena i nepristojnu cijenu.
Osim spužvarenja, inspekcijskih ronjenja, vađenja ribarskih mreža ili drugih spašavanja, primjena ronilačkog računala u radovima je nikakva.
Jedini tehnički nedostatak većine je neosvijetljen ekran pa je beskoristan u uobičajenim uvjetima bez vidljivosti, kada ga morate prisloniti na staklo maske ili kacige da bi stanjili debljinu sloja muteži i opet vidite mrak.
U radovima je briga o dekompresiji prepuštena supervisoru na površini, i za razliku od preciznog profila urona, postavke su stroge i jednostavne – ukupno vrijeme i najveća dostignuta dubina.
Ponovljena ili sukcesivna ronjenja ne postoje u poslu, pa i to smanjuje potrebu za elektronikom.
Stoga pokušajte razumjeti jednostavnu teoriju korištenja tablica, i ne sramite se biti strogi. Kraću dekompresiju ne rade heroji, već budale.
Nakon prvih tablica prepisanih iz Gošovićeve Biblije i oblijepljenih selotejpom, ”kod nas u Trstu” počele su se pojavljivati „US Navy“ tablice tiskane na plastičnim pločicama.
Ponovljena ili sukcesivna ronjenja ne postoje u poslu, pa i to smanjuje potrebu za elektronikom.
Stoga pokušajte razumjeti jednostavnu teoriju korištenja tablica, i ne sramite se biti strogi. Kraću dekompresiju ne rade heroji, već budale.
Nakon prvih tablica prepisanih iz Gošovićeve Biblije i oblijepljenih selotejpom, ”kod nas u Trstu” počele su se pojavljivati „US Navy“ tablice tiskane na plastičnim pločicama.
I danas su najčešće korištene u sportskom ronjenju, iako im komercijalno ozbiljno konkuriraju svakojake ”novokomponirane”.
U svim tablicama naći će te najprije maksimalnu dubinu urona, do nje morate izabrati vrijeme u minutama koje ste potrošili gnjaveći morske životinje i svoje partnere, i to će Vam odrediti duljine zastanaka na određenim dubinama.
Poštujte tablice i komoru će te gledati samo izvana.
Detalj koji je ispušten u mnogim tablicama morate upamtiti: brzina urona i brzina izrona su 20 metara u minuti i to nije manje važno od ostalih podataka.
Još jedan sitan savjet: vrijeme ronjenja u poslu (u tablicama BTT ili bottom time) počinje teći prvim udahom iz boce i ne završava napuštanjem dna već dolaskom na prvi dekompresijski zastanak, a većina “contractor-a” dozvoljava da brzinu urona i izrona ograničimo na 10m/min. Jeftinije je izgubiti malo vremena nego zaustaviti radilište zbog nesreće.
Mnoge sportske tablice nude izračune za diskutabilna ponovljena ronjenja, ali to se kosi sa svim ozbiljnim teorijama. Ponovljeno ronjenje su svi uroni između kojih je prošlo manje od 24 sata, a slijedeći uron ne smije biti dublji od prvoga. Na bilo kojem ronilačkom izletu, nakon prijepodnevnog urona, poslijepodne iskoristite za šetnju, pivo, roštilj ili spavanje na plaži. Ne ronite niti na dah, jer takve brze tlačne promjene mogu izazvati postdekompresijski šok te Vas ipak odvesti do komore.
Čak i ”AMA” ronilice, koje skupljajući bisere rone samo na dah, ali duboko i učestalo, imaju takvih teškoća.
Znači, samo pivo i roštilj.
Ili bolje, pivo + roštilj + AMA.
Vrlo malo se zna o preporuci “UK Royal Navy” koju poštuju i Norvežani, da se nakon 3 dana ronjenja dozvoli jednodnevna pauza, ali to ne znači da smijete roniti na dah. U praksi smo prepoznali vrijednosti toga.
U svim tablicama naći će te najprije maksimalnu dubinu urona, do nje morate izabrati vrijeme u minutama koje ste potrošili gnjaveći morske životinje i svoje partnere, i to će Vam odrediti duljine zastanaka na određenim dubinama.
Poštujte tablice i komoru će te gledati samo izvana.
Detalj koji je ispušten u mnogim tablicama morate upamtiti: brzina urona i brzina izrona su 20 metara u minuti i to nije manje važno od ostalih podataka.
Još jedan sitan savjet: vrijeme ronjenja u poslu (u tablicama BTT ili bottom time) počinje teći prvim udahom iz boce i ne završava napuštanjem dna već dolaskom na prvi dekompresijski zastanak, a većina “contractor-a” dozvoljava da brzinu urona i izrona ograničimo na 10m/min. Jeftinije je izgubiti malo vremena nego zaustaviti radilište zbog nesreće.
Mnoge sportske tablice nude izračune za diskutabilna ponovljena ronjenja, ali to se kosi sa svim ozbiljnim teorijama. Ponovljeno ronjenje su svi uroni između kojih je prošlo manje od 24 sata, a slijedeći uron ne smije biti dublji od prvoga. Na bilo kojem ronilačkom izletu, nakon prijepodnevnog urona, poslijepodne iskoristite za šetnju, pivo, roštilj ili spavanje na plaži. Ne ronite niti na dah, jer takve brze tlačne promjene mogu izazvati postdekompresijski šok te Vas ipak odvesti do komore.
Čak i ”AMA” ronilice, koje skupljajući bisere rone samo na dah, ali duboko i učestalo, imaju takvih teškoća.
Znači, samo pivo i roštilj.
Ili bolje, pivo + roštilj + AMA.
Vrlo malo se zna o preporuci “UK Royal Navy” koju poštuju i Norvežani, da se nakon 3 dana ronjenja dozvoli jednodnevna pauza, ali to ne znači da smijete roniti na dah. U praksi smo prepoznali vrijednosti toga.
Brigu o dekompresiji u poslu preuzeti će supervisor, odabrati adekvatnu tablicu ovisno o dubini i vremenu na dnu, o vrsti posla i uvjetima rada, osobitostima ronioca te temperaturi okoline. Računala se ne koriste, ali se roniocima nitko ne smije ponesu li ga na dno, međutim neka od njih ostaju visiti na konopu u moru još satima nakon izrona ronioca.
”Ameri” patriotski uvjetuju upotrebu isključivo svojih ”USN” tablica, i u radovima dozvoljavaju / preporučuju postroženje režima za jednu stopu dubine i jednu stopu BTT vremena, što se TADA poklapa s francuskim osjetno strožim ”Comex” kalkulacijama, a Rusi kao Rusi, imaju svoje teorije ali zato nemaju unesrećenih ronioca. Na offshore radilištima gotovo redovno primjenjuje se spomenuto postroženje režima a zovemo ga “Jesus factor”.
”Ameri” patriotski uvjetuju upotrebu isključivo svojih ”USN” tablica, i u radovima dozvoljavaju / preporučuju postroženje režima za jednu stopu dubine i jednu stopu BTT vremena, što se TADA poklapa s francuskim osjetno strožim ”Comex” kalkulacijama, a Rusi kao Rusi, imaju svoje teorije ali zato nemaju unesrećenih ronioca. Na offshore radilištima gotovo redovno primjenjuje se spomenuto postroženje režima a zovemo ga “Jesus factor”.
Teži rad, niske temperature, loše psihofizičko stanje ronioca, kurenat,… potiču, ubrzano disanje i time povećavaju protok zraka kroz pluća, što dodatno zasićuje tkiva plinom.
U hladnim uvjetima povećava se otapanje plinova, a dodatna je komplikacija moguća razlika temperatura mora na radnoj dubini i dekompresijskim zastancima u plićem sloju koji je topliji te potiče ubrzano oslobađanje otopljenih plinova iz tijela..
”In water deco” je dekompresija na obješenoj prečki ili u mokrom zvonu, dišući zrak. Neke situacije zahtijevaju skraćenje dekompresije i tada je predviđeno disanje zraka obogaćenog kisikom, ali ne u omjeru više od 50% i ne dublje od 6m. To je ”Nitrox” popularan u sportskom ronjenju. Primjer su Sjeverno more gdje su vremenski uvjeti vrlo neugodni i posao u Venezia laguni na projektu “MOSE” gdje se i ronilo nitroxom jer su strujanja onemogućavala dekompresiju, pa je bilo neophodno maksimalno produžiti BTT bez ulaska u režim dekompresije.
Korištenjem ”mokrog” ronilačkog zvona, po nekim zakonima dubinu udisanja čistog kisika možemo povećati i do 12 m zbog video nadzora u zvonu, ali pravilo SVAKE ”oxy” dekompresije je 5-minutno zračno pranje u razmacima od najviše 30 minuta.
U hladnim uvjetima povećava se otapanje plinova, a dodatna je komplikacija moguća razlika temperatura mora na radnoj dubini i dekompresijskim zastancima u plićem sloju koji je topliji te potiče ubrzano oslobađanje otopljenih plinova iz tijela..
”In water deco” je dekompresija na obješenoj prečki ili u mokrom zvonu, dišući zrak. Neke situacije zahtijevaju skraćenje dekompresije i tada je predviđeno disanje zraka obogaćenog kisikom, ali ne u omjeru više od 50% i ne dublje od 6m. To je ”Nitrox” popularan u sportskom ronjenju. Primjer su Sjeverno more gdje su vremenski uvjeti vrlo neugodni i posao u Venezia laguni na projektu “MOSE” gdje se i ronilo nitroxom jer su strujanja onemogućavala dekompresiju, pa je bilo neophodno maksimalno produžiti BTT bez ulaska u režim dekompresije.
Korištenjem ”mokrog” ronilačkog zvona, po nekim zakonima dubinu udisanja čistog kisika možemo povećati i do 12 m zbog video nadzora u zvonu, ali pravilo SVAKE ”oxy” dekompresije je 5-minutno zračno pranje u razmacima od najviše 30 minuta.
U američkim uvjetima komercijalnog ronjenja i na sjevernim morima uobičajena je površinska dekompresija koja započinje u moru i nastavlja se u palubnoj komori.
Prednosti su ne smrzavanje i neklaćenje na kojekakvim konopima ili lancima, ispijanje kave u zračnim prekidima, čitanje prastarih novina i beskorisnih lokalnih glasnika, vizualni nadzor,…ali vrlo je diskutabilna nagla promjena tlaka izronom na površinu i ponovljeno tlačenje na 12 m.
Najveća prednost saturacijskog ronjenja je jedinstvena dekompresija nakon višetjednog ciklusa pod tlakom, čime se izbjegavaju svakodnevni šokovi promjenama tlaka. To ne znači da su izbjegnuti i svi ostali šokovi koji Vas čekaju u tih nekoliko tjedana života pod tlakom.
Brzina dekompresije nakon saturacijskih poslova je varijabilna ali tablice su unificirane, tako da nakon posla od 2 dana ili jednako za 28 dana na dnu čeka vas isto mučenje u bojleru, otprilike ovako:
• s dna (očekivana dubina max.-300m) do – 60m = 1,80m / sat
• od -60m do -30m =1,5m/sat
• od -30m do -15m = 1,2m/sat
• od -15m do površine = 0,9m/sat
Navedene brzine se odnose isključivo na dnevnu smjenu jer nam nije dozvoljena dekompresija ako ronioci nisu budni, što podvostručuje vrijeme dekompresije, sad sami izračunajte koliko bi vremena proveli izmišljajući nove psovke.
I uobičajen pozdrav “dive safe”, pripremite ronjenje, ronite odgovorno, uživajte u moru i vratite se onima koji vas vole i čekaju i poklonite nam svoja iskustva iz najljepšeg mora, slikama, opisom,….
Prednosti su ne smrzavanje i neklaćenje na kojekakvim konopima ili lancima, ispijanje kave u zračnim prekidima, čitanje prastarih novina i beskorisnih lokalnih glasnika, vizualni nadzor,…ali vrlo je diskutabilna nagla promjena tlaka izronom na površinu i ponovljeno tlačenje na 12 m.
Najveća prednost saturacijskog ronjenja je jedinstvena dekompresija nakon višetjednog ciklusa pod tlakom, čime se izbjegavaju svakodnevni šokovi promjenama tlaka. To ne znači da su izbjegnuti i svi ostali šokovi koji Vas čekaju u tih nekoliko tjedana života pod tlakom.
Brzina dekompresije nakon saturacijskih poslova je varijabilna ali tablice su unificirane, tako da nakon posla od 2 dana ili jednako za 28 dana na dnu čeka vas isto mučenje u bojleru, otprilike ovako:
• s dna (očekivana dubina max.-300m) do – 60m = 1,80m / sat
• od -60m do -30m =1,5m/sat
• od -30m do -15m = 1,2m/sat
• od -15m do površine = 0,9m/sat
Navedene brzine se odnose isključivo na dnevnu smjenu jer nam nije dozvoljena dekompresija ako ronioci nisu budni, što podvostručuje vrijeme dekompresije, sad sami izračunajte koliko bi vremena proveli izmišljajući nove psovke.
I uobičajen pozdrav “dive safe”, pripremite ronjenje, ronite odgovorno, uživajte u moru i vratite se onima koji vas vole i čekaju i poklonite nam svoja iskustva iz najljepšeg mora, slikama, opisom,….
Tekst: Davor Majkić