Ljeto je već odavno stiglo u grad. Kao i popratne vrućine na usijanom kamenu i asfaltu. Kupanje u znoju odbili smo kao opciju, pa jedino logično za ronilačku populaciju je, naravno, potražiti spas pod morem. Gdje otići, gdje zaroniti.. Opcije su beskonačne. Ali iz Splita, uz ograničeno vrijeme, obzirom da su neki od nas vezani poslom ili privatnim obavezama, nameće se bliska nam lokacija, a itekako vrijedna spomena..
Otok Čiovo. Obzirom da smo imali sreću pa smo na raspolaganju imali i brod, već za petnaestak minuta ekipe UPA Rostrum-a, RK Roniti se mora i UPA Marsonia iz lučice Zenta našla se kod punte Čiovo, kod prekrasnih litica koje se spajaju s površinom mora.
Na središnjem dijelu njegove južne strane otok je okomito odsječen, a gore, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice.
Po pučkoj predaji čudotvornu sliku Gospe koja se danas nalazi u Slatinama u župnoj crkvi, izbacili su valovi na križu. Tako je ona postala zaštitnica mornara i ribara, a hodočasti joj se i brodovima s mora. U tome smo se nekako pronašli i mi ronioci pa smo se usidrili uz ovu vizualno prepoznatljivu lokaciju naziva „Crvene stine“.
Mala uvalica, u koju smo zaronili na svega nekoliko metara dubine vrlo brzo je prešla u izrazito atraktivan zid, prepun života, a posebice kolonija žutih lepezastih mekih koralja. Ove lijepe žute gorgonije popularno nazvane “Morsko stabalce” (Eunicella Cavolinii) ukazale su se već na nekih 10-ak metara dubine, a pratili smo ih sve do maksimalnih 25 metara, kada se zid polako uklapa u pješčano dno.
Crvene morske spužve privlačile su znatiželjne poglede novih članova kluba, koji polako otkrivaju čarobni svijet našeg mora. Mi malo stariji prisjetili smo se koliko je taj osjećaj neprocjenjiv. Kada sve ono što misliš da poznaješ, vidiš u potpuno novom svjetlu. Iako, koliko god dugo da si pod morem, uvijek postoje iznenađenja i sasvim nepoznate slike.
Brojne odvaljene stijene, špiljice i procjepi također su bogati morskim životom, crneja i drugih mali h ribica ima na hrpe, a nerijetko se ovdje može naići i na jastoge, morske mačke… pa čak i kirnje.
Nakon sat vremena ovog užitka, zraka u bocama je pomalo ponestalo.. Ali u glavama su ostale neke nove slike, a u srcu nakon uspješnog urona veliko zadovoljstvo.
A još jedan prevrući dan nije nam zasmetao jer vrućinu praktički nismo ni osjetili…
Onima u nešto tanjem odijelu povremeno je čak bilo i hladno…
Tekst i foto: Ivana Nobilo