U izložbenom prostoru Dubrovačkih muzeja žitnici Rupe 4. lipnja 2020. godine biti će otvorena izložba: “Brodolom Mijoka – probuđena tajna murterskog mora”. Organizatori izložbe su Dubrovački muzeji, Muzej grada Šibenika, Hrvatski restauratorski zavod i Ministarstva kulture RH, a autorice izložbe su Vesna Zmaić Kralj (Odjel za podvodnu arheologiju, HRZ) i Marina Lambaša (Muzej grada Šibenika). Izložba kroz edukativan pristup i primjenu inovativnog dizajna vodi kroz projekciju i priču o podvodnim arheološkim istraživanjima brodoloma Mijoka kod Murtera te kroz zbirku predmeta prikupljenih tijekom istraživanja.
Nalazište je otkriveno 1970ih godina, kada preko njega prelazi koča i s dna podiže dio tereta broda. Većini izvađenih predmeta se izgubio trag, no neki od njih pronašli su mjesto u privatnim zbirkama i danas nam svjedoče o bogatstvu tereta kojeg je brod prevozio. Otuđivanje predmeta se i dalje nastavilo, sve do prijave nalazišta arheolozima 2002. godine, kada se u površinskom sloju pijesku moglo vidjeti samo manje željezno sidro i ostaci drvene ambalaže, no već prvi arheološki zahvati dali su naslutiti da dublji slojevi pijeska kriju brojne ostatke vrijednog tereta. Zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture RH, od 2006. do 2012. godine su provedena podvodna arheološka istraživanja Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda.
S obzirom na radnu dubinu od 40 metara, istraživanja su se provodila pomoću plinske mješavine obogaćene kisikom (Nitrox, EANx), s kojom je roniocima bio omogućen dulji ostanak na dnu, a zaroni su bili sigurniji.
Prilikom istraživanja primjenjivala se uobičajena arheološka metoda iskopa vodenim sisaljkama, no zbog izrazito sitnog materijala, na krajeve sisaljki su bile postavljane vreće za prikupljanje iskopanog pijeska, koji se na kopnu temeljito prosijavao.
Istraženo je područje od 96 četvornih metara, no koncentracija nalaza obuhvaćala je puno manji areal, ukazujući da je riječ o brodu duljine do 12 metara. Uobičajeno trgovačko brodovlje tog vremena obično je bilo opremljeno topovima, velikim sidrima i drugom opremom u skladu s pravilima pomorske trgovine, no na nalazištu je zatečeno tek manje željezno sidro tipa kotva, koje je moglo služiti samo kod manjih jedrenjaka, poput gajeta ili gripova, kakve su koristili i domaći uskoci. U pet arheoloških kampanja je sakupljena velika zbirka predmeta iz 16. i početka 17. stoljeća, a imajući u vidu vrlo dragocjenu robu i raznovrstan novac na omanjem plovilu, teško se oteti dojmu da je riječ o plijenu, odnosno robi otuđenoj prilikom napada na trgovački brod.
Na to ukazuju i serije predmeta poput britvi, svijećnjaka, praporaca i pribadača, kao i staklarski proizvodi, višebojne perle i ogledala, istovjetni materijalu pronađenom na brodolomu kod otočića Gnalića stradalom krajem 1583. godine tek desetak nautičkih milja sjevernije. Ostali materijal predstavljao je mahom luksuzne predmete, od onih za svakodnevnu uporabu poput pribora za jelo, britvi i ogledala, do sofisticiranih instrumenata i proizvoda, koji su predstavljali pravu inovaciju za ono vrijeme: mjedenih lokota sa šifriranim mehanizmom, dvostranih tehničkih pisaljki, džepnih sunčanih satova, naočala i nautičkih instrumenata.
Ukrasnu robu i dekorativne predmete činile su male mjedene i kositrene kutije raznih oblika i namjene, prstenje ukrašeno poludragim kamenjem, perle od koralja, češljevi od roževine i razne aplike. Dio tereta činili su zlatarski alat i sirovine za izradu nakita: brusovi i rašpe, mramorne pločice za određivanje karatne vrijednosti zlata, žlice za doziranje sirovine, keramičke matrice za izradu nakita, srebrne granule za granulaciju i kristalizirani pirit te precizne vage za vaganje novca i plemenitih sirovina u kućištima od mjedenog lima s utezima.
Na brodolomu je pronađen različiti novac: venecijanske brončane kovanice, srebrni poljski, ugarski i osmanski novac te zlatna ugarska forinta iz 1587. godine, koja je potvrdila lokalne priče o zlatu na brodolomu.
Potonuće broda datirano je u početak 17. stoljeća na osnovu predmeta s oznakama obrtnika grada Nürnberga, glavnog europskog središta za trgovinu i proizvodnju luksuzne robe i znanstvenih instrumenata, poput sunčanih satova od bjelokosti u pozlaćenim kućištima i mjedenih žetona za računanje te malog modela topa s istaknutom 1601. godinom.
Metalni predmeti su pretežno potjecali iz obrtničkih radionica Nürnberga, a staklo iz poznatih radionica otoka Murana. Ti su proizvodi iz Europe dolazili kopnenim putem preko alpskih prolaza do Venecije, gdje se teret nadopunio staklarskim proizvodima iz italskih radionica te nastavio morskim putom Jadranom prema sredozemnom tržištu
. Međutim, teret nije sretno stigao na svoje odredište, stoga pred sobom imamo nesvakidašnju priču o dalekim gradovima, znanstvenom napretku, proizvodnji, trgovini, mletačkom pomorstvu i okršajima s uskocima, zaključanu u vremenu i prostoru na brodolomu kod pličine Mijoka.
Tekst: Vesna Zmaić Kralj, Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatski restauratorski zavod