Eto ipak će biti sezona. Dočekat ćemo ju potpuno spremni. Imamo paket aranžmane za naše goste ronioce.
Naime ronjenje nije samo ronjenje, nego i sve ono ostalo što čini ronilačko putovanje. A na tome smo kao destinacija puno radili. Pa krenimo redom o tome što smo uspjeli napraviti dok je ovaj virus harao. A napravili smo čuda.
Ali moramo malo obnoviti ronilačko znanje. Ronilački izlet čini planiranje dugoročno i kratkoročno. Dugoročno je ono di idemo i što ćemo tamo raditi. Pa ronit ćemo – a ronjenje ide u kratkoročno planiranje. Da li svaki izlet ima pripremu i što ako bude loše vrijeme. Ne idemo roniti pod svaku silu jer to je opasno i nije gušt. E tu dolazimo do destinacije.
Blago nama u HR, imamo mi što pokazati, kultura stara stoljećima, netaknuta priroda, ma izgleda da je možda i bolje da bude malo i loše vrijeme da upoznamo i drugu stranu otoka, grada ili mista di mislimo roniti. E u to se i investiralo. Pratili smo razne portale i vijesti.
Divlja gradnja, nasipavanje, na sve strane su nicali divlji deponiji, i slične intervencije u prirodu. A ronilac je gost koji voli prirodu, voli istraživati i po svojoj prirodi ide tamo gdje drugi ne idu. Pa onda on ide po nekoj staroj cesti, putu, polju i raznim nama korisnim destinacijama za otpad. I onda badava nama fini kafići, ušminkani restorani, brutalni apartmani i hoteli, kad je to lažna fasada. Možeš kupiti i košulju i hlače i cipele ali opanak ti negdje viri. I nije gost blesav, i nije bio samo u Hrvatskoj.
A pod morem smeće, bili neki gosti i bacili umore dva akumulatora po 150 amper/sati, pa jednog golfa dvicu i lavabo. Eto valjda im više nije trebalo pa bacili.
E pa to je gospodo paket aranžman. Jedni ruše a drugi grade. I dok se trudimo da budemo najbolja destinacija okrećemo glavu od toga, misleći da se ne vidi. Naravno da se vidi. Uzmu gosti bicikle i provozaju se, ronioci zarone i vide gomile plastike, životinjskih kosti, metala i svega ostalog što je plod nebrige.
Nije mi jasno da ne vidite da smo u turizam uložili milijarde, a ne smeta vam smeće i uništavanje prirode. Sami sebi uništavamo ono zbog čega su gosti došli. Došli bi oni i da nije vaš apartman tamo. Došli su vidjeti tu ljepotu.
Apartmana, hotela, kafića, barova, i svega ostalog ima po cijelom razvijenom svijetu, i to boljih nego kod nas. I više nego kod nas i na većoj hrpetini. Gosti su došli zbog naše prirode, klime i mora, to je istina. Dobro Dubrovnik, Hvar, Korčulu i da sad ne nabrajam izgradili su naši preci i mi se time ponosimo. Trebamo pogledati što mi gradimo i radimo. Nije nam na ponos.
I tako nažalost moram reći da smo stanku u našim životima iskoristili loše, dapače grozno. Umjesto da se upitamo što ako i kako onda, ako ne bude turizma, mi smo bili aktivni u destruktivnom ponašanju.
Tekst: Vedran Dorušić
Foto: Luka Kolovrat