Shadow

Jeste li znali (2)

da su Vikinzi za otkrivanje novih obala koristili gavrane

Danas smo sigurni da su Vikinzi svojim dugim skandinavskim brodovima, bez palube, prvi koji su oko 1000. godine pristali na američki kontinent, skoro 500 godina prije Kolumba. Ipak, to nije bila njihova prva velika plovidba. Oni su već sijali strah od Baltika do Gibraltara, od luke do luke, iz pljačke u pljačku. Kolonizirali su Island i Grenland, a za otkrivanje novih zemalja nakon višednevne pučinske plovidbe koristili su gavrane. Pticu bi pustili iz kaveza da slobodno leti. Ukoliko bi se gavran vratio to bi značilo da kopno nije u blizini, ali ako se ptica ne bi vratila to je bio znak da je kopno u smjeru u kojem je gavran odletio.

da je za prva mjerenja brzine broda korišten komadić drveta bačen s broda

Prva mjerenja brzine broda mjerila su se na osnovi vremena za koje komad drveta (engl. log) bačen s broda prevali određenu dužinu. Prvi su ga upotrijebili nizozemski pomorci još u XVII stoljeću, a englezi ga nazivaju “Dutchman’s log”, a po njemu je kasnije i brodski dnevnik nazvan “log book”. U XVIII stoljeću francuski hidrograf Pierre Bouguer inovira prvi ručni brzinomjer. Brzinomjer se sastoji od konopa s drvenim plovkom na kraju, namotan na motovilo, a svakih cca 15,5 metara vezani čvorovi, te pješčanog sata koji mjeri vrijeme od pola minute. Plovak se spusti s krme u more i pusti da slobodno odmotava konop s motovila. Istovremeno se okrene sat i kada vrijeme isteče, prebroji se broj odmotanih čvorova. Prema tom brzinomjeru i danas se brzina broda mjeri u čvorovima (engl. knot).

da je otok Mljet dobio naziv po meduOtok Mljet u antičko doba najčešće je spominjam imenom Melita, što u slobodnom prijevodu s grčkog jezika znači medeni otok. Bujna vegetacija na otoku oduvijek je bila prebivalište bezbroj pčela. Kod Grka, Rimljana i Ilira imao je još nekoliko naziva izvedenih iz istog korijena: Meleta, Melata, Meleda, Miletus, Melad, Melta, Malta. Ovaj posljednji upućuje na nedoumicu da li se mitska veza nimfe Kalipse i Odiseja dogodila na Malti u Sredozemlju ili na Mljetu u Jadranu (tada zvanom Ogigija, grč. ogygie – čarobni otok). Prvi put pod svojim konačnim imenim Mljet se spominje u doba hrvatskoga kralja Tomislava oko 930. godine.

da je sv. Pavle boravio na Mljetu

Sv. Pavle se na svom putovanju od Jeruzalema do Rima 61. godine spašavajući od brodoloma nasukao na jugoistočnoj obali otoka Mljeta i na otoku boravio puna tri mjeseca. More je brodolomce izbacilo na hrid koja se otada naziva škojem Sv. Pavla. Opisujući svoje putovanje apostol Pavao piše o strašnoj oluji u Adriji (Jadranu) od koje su spas od brodoloma našli na nepoznatom, šumovitom otoku prepunom zmija, od kojih je, prema predanju, jedna ugrizla sv. Pavla za ruku, a on je bacio u vatru. “Tek kad se spasismo, doznasmo da se otok zove Melita…”. Kako su se dva otoka u to vrijeme zvala Melita, odnosno Malta, pitanje je gdje se to zapravo zbilo. Međutim, Mljet je oduvijek bio prepun zmija, a na Malti ih nije bilo nikad pa je to jedan od dokaza da je sv. Pavle boravio na Mljetu, a ne na Malti.

porijeklo naziva marangun

Riječ marangun kojom se nazivaju drvodjelci, vodi porijeklo od latinske riječi mergus (ptica ronac). Od riječi mergus Venecijanci su izveli riječ marangone, kojom se naziva čovjek koji roni. Prilikom izgradnje Venecije i postavljanja podvodnih zidova u more su se spuštali ljudi u ronilačkom zvonu, a ti su ljudi obično bili drvodjelci i od tada se udomaćilo se u Veneciji ono marangone, a u Dalmaciji marangun.

da je Hrvat 1870. godine u 6-metarskoj brodici preplovio Atlantik

Kapetan duge plovidbe NIkola Primorac, rođen u Dubrovniku 1840. godine, preplovio je s prijateljem, kapetanom Bogoslavom Konzuom iz Stona, 1870. godine put od Liverpoola do New Yorka i natrag. Brodicom “City of Raguse”, dugom 6 m i širokom 1,80 m. Putovanje do New Yorka je trajalo 78, a u povratku 37 dana. Sa sobom su poveli i psa, međutim, prilikom jedne oluje, na putu do New Yorka, psa je odnijelo more. Za dvadeset dana boravka u New Yorku, onako usidreni između velikih prekooceanskih brodova, bili su predmet pozornosti i divljenja. Po povratku “City of Ragusa” je neko vrijeme bio izložen u Engleskoj. Za svoj pothvat NIkola Primorac biva nagrađen s 1000 funti. Umro je u Liverpoolu 1899. godine.

da je u bici kod Lepanta učestvovalo i hrvatsko brodovlje

U bici kod Lepanta (danas Navpaktos) 7.10.1571. godine, u kojoj su udružene kršćanske države uništile tursku flotu, učestvovalo je i brodovlje hrvatskih gradova. Nakon što je Venecija početkom XV stoljeća zagospodarila dalmatinskim gradovima, tražila je od njih da joj svojim galijama pomogne u pomorskim bitkama koje ona bude vodila. Tako su se pred Lepantom našli: kotorska galija “Sv. Kristofer” kojom je zapovjedao Jerolim Bizanti, hvarska galija “Sv. Jerolim” Ivan Bolci, trogirska “La Dona” Lujo Čipiko, šibenska “Sv. Juraj” Kristofor Lulić i rapska galija “Sv. Kristofor” Ivan De Dominis. Prema nekim izvorima učestvovali su i dubrovački brodovi, ali samo za logistiku, jer se dubrovačka diplomacija nije htjela zamjeriti Turcima koji su tada lako mogli uništiti Dubrovačku Republiku. Još uvijek su sačuvani neki dijelovi brodova koji su sudjelovali u toj bici. U hvarskom Arsenalu čuva se drveni krilati zmaj, koji je krasio pramac hvarske galije, a u predvorju palače Čipiko u Trogiru čuva lik žene s pramca trogirske galije “La Dona”.

na svjetioniku četrdeset godina

Na svjetioniku Pločica, na malom otočiću jugoistočno od Šćedra, dužnost svjetioničara vršio je punih četrdeset godina svjetioničar Ante Dože. To je u svakom slučaju svojevrsan rekord i vjerojatno jedinstven slučaj u svijetu, da jedan čovjek provede na jednom svjetioniku cijeli radni vijek.

da je izlov prstaca zabranjivan još polovicom XVI stoljeća

Zadarski lukobran polovicom XVI stoljeća bio je na više mjesta oštećen. Postoji zapis u kojem tadašnji sindik Giustiniano piše : “Činjenica je da je taj lukobran na više mjesta oštećen jer posade galija generalnih providura, kapetana, soprakomita i drugih zapovjednika galija, a i samih zadarskih knezova, vade i lome kamenje da bi iščupali morske datule koje u njima žive…” Zato je strogo zabranio svako daljnje vađenje prstaca.

da je prvi hrvatski admiral proglašen još u XIV stoljeću

Za vrijeme Anžuvinaca pomorski promet je opet živnuo. Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I namjeravao je izgraditi snažnu ratnu mornaricu. Stoga je viteza Jakova Šubića iz Jošana (Jakob de Cessani) 1358. godine imenovao prvim “admiralom hrvatske mornarice”.
Nakon rata protiv Mletaka, Mlečani su se odrekli svih svojih posjeda “od sredine Kvarnera do granica Drača” i tada je bilo potrebno organizirati mornaricu koja će štititi posjede. Uz to što je bio proglašen admiralom povjerene su mu i dužnosti kneza na Braču, Hvaru i Korčuli. Ove funkcije vršio je do 1364. godine. Kao njegovi zamjenici u dokumentima na Korčuli se spominju Ivan de Calcina i Nikola de Lucaris.

da je prvi parni stroj ugrađen na brod 1803. godine

Amerikanac Robert Fulton, rođen u Little Britain (danas Fulton) 1765. godine, ugradio je parni stroj 1803. u maleni čamac, njime plovio Seinom i to brzinom od šest kilometara na sat. Na prvi komercijalno uspješan brod ugrađuje parni stroj jačine 20 konjskih snaga. To je bio putnički riječni brod “Clermont” od 100 tona, dug 45,70 m i od 11. 08. 1807. godine je uspostavio redovnu liniju rijekom Hadson od New Yorka do Albanya. Od tada parni stroj prodire sve više u trgovačku mornaricu, doduše najprije u riječnu i obalnu plovidbu, a krajem XIX stoljeća preuzima i primat nad jedrima.

da je prvi torpedo proizveden u Rijeci

Prema ideji Riječanina Ivana Vukića – Lupisa 1866. u tvornici brodskih strojeva u Rijeci konstruiran je prvi torpedo na automatski pogon.
Služeći u austro-ugarskoj mornarici kao kapetan fregate došao je na zamisao da stvori mali čamac, bez posade, koji bi upravljan s kopna i pun eksploziva razarao neprijateljske brodove. Izgradio je tri modela: jedan sa staklenim jedrima, drugi na satno pero i vijak, a treći je umjesto vijka imao vesla u obliku peraja. Konačni model dužine šest metara nazvao je “spasilac obale”. Međutim, svi ti modeli su bili puni tehničkih mana, pa je tek s britanskim strojarskim inženjerom Robertom Whiteheardom usavršio izum i u Rijeci pokrenuli prvu tvornicu torpeda na svijetu. Ime torpedo dano je po ribi drhtulji (Torpedo Marmorata).