Da, istina je, obavezna oprema svakog plovila podrazumijeva i dovoljno prsluka za spašavanje, barem onoliko za koliko je osoba to plovilo registrirano, ali iste nije obavezno koristiti. Iz toga se možda može zaključiti kako se oni koriste samo prilikom brodoloma i napuštanja plovila, a to nije točno. U nekim je zemljama nošenje prsluka za spašavanje obavezno za sve vrijeme boravka na palubi, pa čak i dok je plovilo na vezu i nema se namjere njime isplovljavati. Međutim, ta se pravila uglavnom primjenjuju u područjima hladnih mora gdje su posljedice od pada u more znatno rizičnije nego li primjerice na Mediteranu.
Padom u more, naročito hladno, tijelo doživi temperaturni šok, a namočena odjeća postane teška, otežava se kretanje kroz more i brzo umara. Tradicionalne uniforme nekih mornarica dizajnirane su tako da se u moru mogu lako skinuti. Čizme nemaju špigete nego laštik i guranjem preko pete brzo i jednostavno se izuju, hlače su nekog čudnog kroja, s preklopom i bez kaiša pa je dovoljno samo otkopčati dva dugmeta i one spadnu, a ovratnik gornjeg dijela uniforme ima duboki V i lako se rastrga. Oslobađanje od odjeće znatno olakšava plivanje i izvlačenje iz mora, što je kod brzog povratka na brod vrlo praktično, ali za duži boravak u moru može biti i pogibeljno.
Ukoliko nema ozbiljnijih ozljeda, čovjeku u moru najveća su opasnost umor i temperatura. Temperatura tijela je približno 37 stupnjeva pa ga čak i iznimno toplo more, iznad 25 stupnjeva, kontinuirano pothlađuje. Toplinski kapacitet vode je 26 puta veći od zraka iste temperature i ona tijelo za toliko puta brže hladi. Treba znati da pri tjelesnoj temperaturi od 32 stupnja čovjek može kolabirati, a kod nižih postoji i veliki rizik od prestanka rada srca. Dakle, svaki stupanj Celzija može biti tanka granica između života i smrti.
Više slojeva odjeće i u moru doprinosi boljem očuvanju topline, a pokretima u vodi ona se gubi. Tijelo svojom toplinom zagrije tanki sloj vode ispod odjeće, a svakim se pokretom ona miješa s hladnijom vodom okoline i ubrzava pothlađivanje. Po valovitom moru i samo održavanje na površini znatno crpi energiju, tijelo se brže umara i hladi. Tome još doprinosi i povremeno zaustavljanje daha koje remeti ritam disanja i slabi opskrbu tijela kisikom.
Prslukom za spašavanje održava se tijelo na površini, drži glavu iznad vode čak i kada je čovjek u nesvijesti, čuva dragocjenu energiju i omogućava znatno duži boravak u moru. Naravno, ne daje puno jamstvo sigurnosti, ali znatno povećava šanse uspješnog spašavanja. Nadalje, svi prsluci za spašavanje opremljeni su tako da su lako uočljivi na moru, pa i po mraku, što dodatno doprinosi bržem pronalaženju.
Možda je upravo ona asocijacija na brodolom razlog zbog kojeg ih ljudi nevoljko koriste, međutim, djeca koja su se bavila jedenjem, skijanjem na vodi ili kajakarstvom, gdje su prsluci za spašavanje uobičajen dio opreme, na njih su navikla i nemaju nekih predrasuda. Svaki onaj koji se na krstašu barem jednom nesigurno zaljuljao na palubi i promislio kako je zamalo mogao pasti u more vrlo je svjestan vrijednosti i potrebe ovih prsluka.
Svaki zapovjednik plovila, pa i onog najmanjeg, odgovara za svoje putnike i posadu te prema svojoj procjeni u bilo kojem trenutku može zatražiti da netko ili svi navuku prsluke za spašavanje, naravno, ukoliko to ovi nisu već i sami učinili. Kako na brodu nema demokracije, tako je normalno da zapovjednik ima autoritet i da ga se posluša.
Mislim da se ovim dotakla i bit problema, odnosno, što bi u pravilo trebalo značiti biti zapovjednik nekog plovila, pa i onog najmanjeg. U nekim zemljama za upravljanje brodicom nije potrebna nikakva dozvola, dok je u nekima za takvu dozvolu dovoljno samo da živite uz more. Podrazumijeva se kako su iskustvo i osobnu odgovornost stekli odrastanjem, a svi koji se ne osjećaju sigurnima i žele steći ta znanja mogu upisati adekvatan tečaj i s problematikom se upoznati u praktičnoj nastavi. Potvrda koju dobiju nije im neophodna, ali sa stečenim znanjima sigurno dobiju sigurnost.
Kod nas je to obrnuto. Pohađan tečaj i položen ispit daju sva prava za upravljanje, a praktična znanja i iskustvo nisu bitni. Teoretski je moguće, a možda i u praksi, da se skiper jedrilicom uputi s gostima, a ne samo da do tada jedra nikada nije digao, nego nikada do tada nije ni plovio. Takav teško može steći i imati autoritet.
Važno je napomenuti kako prema novom Pravilniku svi na plovilima koja plove preko 20 čvorova van kabine moraju na sebi koristiti prsluk.
Tekst: Damir Višić