Iako prvi dio mog teksta nije vezan za ronjenje, kompleksno arheološko nalazište Caska je svojim gospodarstvom direktno vezano za more, stoga jednostavno ne mogu izostaviti „kopneni dio“ nalazišta. Smatrajte ovo dobrim uvodom u tekst koji će biti objavljen idući put (Podmorje Caske), jer zaista, ovo nalazište je jedna cjelina te jedno bez drugoga ne ide. S obzirom da je riječ o kopnenom dijelu, pisala sam sa što manje detalja i nisam htjela umarati keramikom i nalazima koji ne spadaju u arhitekturu. To vas čeka idući put!
Zahvaljujući povijesnim izvorima, a pogotovo Mijatu Sabljaru koji donosi iscrpne opise, skice i crteže nalaza s Caske, mi danas znamo uvid u stanje kakvo je bilo prije skoro 200 godina. Sabljar opisuje arhitekturu i podmorske strukture, ali i ostale nalaze (keramika, novci). Prva pokusna istraživanja antičke nekropole započeta su 2004. godine pod vodstvom Anamarije Kurilić U 2005. Goran skelac istražuje gospodarski kompleks, da bi 2005. godine započela i nešto ozbiljnija istraživanja podmorja. Ipak 2009. godine Irena Radić Rossi i Giulia Boetto započinju prva prava sustavna istraživanja Caske kroz projekt Cissa Antiqua koji traje i danas. Ovaj projekt obuhvaća podmorje Caske i sve priobalne strukture. Više o ovome vas čeka u sljedećem nastavku kada budem pisala o podmorju Caske.
Otok Pag je široj hrvatskoj javnosti poznat po četiri stvari: Paškom siru i čipki, party zoni Zrće, te po nedostatku šuma, zbog čega je njegova površina često uspoređivana s mjesecom. Cijeli Pag (preko 85%) je krš i kamenjar bez šume sa niskim raslinjem. Ogoljenost na njegove istočne padine su posljedica bure i posolice, dok je na ostatku otoka razlog za ogoljenost potpuno drugačiji. Da Pag nije cijeli bio „ćelav“ dokazuju toponimi koji se nalaze na mjestima koja su danas potpuno ogoljena. Riječ je o toponima kao što su: Dubac, Crnika, Gaj, Gorica, Komoravac, Grm, Mrta, Drubrave, Rastovac, Grabovac, Brestovac itd. Ovo nam govori da je na Pagu nekoć davno šumski pokrov zauzimao poprilično veću površinu nego li danas. Tko je točno i kada „očerupao“ Pag ne znamo, ali možemo pretpostaviti da je slična situacija kao i na ostalim područjima, a ta je da je čovjek od uvijek koristio drvo kao resurs, no tek s dolaskom rimljana zbog kompleksne i sustavne gradnje kreće intenzivno i sustavno iskorištavanje resursa, a kako vrijeme odmiče prema srednjem vijeku, drvo se koristi sve više i više – kako na Pagu tako i u okolici. Po reljefu vidimo da je Pag najrazvedeniji hrvatski otok: zaista, ako se malo bolje zagledate u vanjske rubove otoka, primijetiti ćete ne samo zavale, već mnoštvo pravih uvala i uvalica. Ono što „bode oči“ je Paški zaljev. Riječ je o velikom i dubokom zaljevu koji zauzima veliku površinu sredine otoka (dug je oko 22 km, širok 4 km, a dubok do 45 m) u koji se iz Velebitskog kanala ulazi kroz Paška Vrata.
Slika 1. Prikaz Paškog zaljeva sa uvalama Caska i Zrće.
Na sjeverozapadnom dijelu Paškog zaljeva smještena je poznata destinacija svih partijanera – Zrće. Preko puta Zrća, otprilike 10 – 15 minuta pješice (osobno isprobano) nalazi se uvala i istoimeno mjestašce Caska koja broji svega 25 stanovnika. Mjesto živi od turizma, odnosno apartmana iznajmljujući ih redovito i partijanerima kojima je to s obzirom na blizinu Zrća idealna lokacija. Do same uvale Caska nije teško doći, a da ste na pravom mjestu prepoznat ćete po najpoznatijem simbolu Caske – staroj tuneri (kula za nadziranje kretanja tuna).
Slika 2. Tunera s kraja 19. stoljeća
Početkom sezone, uglavnom kroz svibanj i lipanj, tamo ćete vjerojatno sresti arheologe koji provode arheološku kampanju na kopnu i na moru i to sve uz pozadinu glazbe sa Zrća, pa kopamo u ritmu. Bar na kopnu. Entuzijazam oko vibracija sa Zrća traje otprilike 5 dana, a nakon toga ste već lagano umorni kako se dan pretvara u noć glazba postaje sve glasnija i gasi se oko 3 do 4 sata ujutro, a vi samo želite zaspat ko pošten čovjek, poštena žena, pošteni pas ili poštena mačka (ima nas raznih i u velikom broju). Unatoč svemu tome, meni je Caska najdraži arheološki teren. Neki će reći da je to zato što mi je to prvi podvodni teren, pa me emocije drže za njega, međutim nisu emocije koliko jednostavnost organizacije odnosno praktičnost cijelog terena. Dakle, prvi razlog je logistika. Caska spada u plitke terene, roni se na dubini od 2 do 5 metara, što znači da možete ostat pod morem jako dugo i obaviti posao kako treba. Također, ako vam u bilo kojem trenutku nedostaje nekakav alat, izronite i urlate na sav glas i svi na balkonu kuće će vas čuti (dok traju iskopavanja, živimo odmah pokraj lokaliteta), nakon čega netko uzima alat odmah kreće prema vama, a vi nastavljate raditi bez ikakvih problema. Drugi razlog je što ovdje zaista imate sve: nekropolu (groblje), antičku villu, potopljene brodove (čak njih 4 za sada pronađena), antičko pristanište, drveno sidro, ostatke rive u vidu pilona zabodenih u morsko dno, materijalne ostatke onih koji su tu živjeli (o njima će biti riječi malo poslije). Kada je na području hrvatske zadnji put netko doslovno ušao u bilo što iz razdoblja antike, pod uvjetom da je ispod razine zemlje i da ima orginalni svod na glavom? Naravno da nećemo ovaj kanal uspoređivati sa Dioklecijanovom palačom ili ogromnim akveduktima, ali zamislite tu sreću kad na terenu, gdje znate da se nalaze ostaci rimskih gospodarskih objekata, otkrijete nekakav prolaz u nepoznato, za kojeg znate da ćete ga već sutra istraživati. Nekolicina nas je imalo tu sreću da smo ušli unutra. Čemu točno ovaj kanal koji se pretvara u tunel pripada. Prokopali smo oko 23 metra odvodnog kanala koji pripada vjerojatno antičkoj vili, u kojeg se slijevala voda iz manjih lateralnih kanala. Taj kanal nakon 23 m prestaje biti kanal i pretvara se u tunel, što dokazuju njegove dimenzije. Naime nakon 23 m dužine, taj kanal se odjednom širi i povisuje, pa iz toga proizlazi zaključak da se radi o tunelu koji se nastavlja u dužini barem 7 m, no zbog opasnosti od urušavanja nismo ga mogli do kraja istražiti. Pazite, ovo se sve nalazi direktno uz more.
U šali smo govorili da su se kroz taj prolaz potajno dovodili ljubavnici i ljubavnice, odigravali svakojaki mutni poslovi, dilanje otrova i slično. Zamislite onoga tipa što se nalazi na Stairway to heaven posteru od Led Zeppelina, e pa tako otprilike je u našim tadašnjim studentskim glavama izgledao mutni antički lik. Na posteru Zeppelina taj lik stoji na stijeni, koju zamijenite terasicom ville ili malim lučkim pontonom, a petrolej lampu lucernom – dobili ste sumnjivu njušku iz Caske. Antički mutikaša je najsumnjiviji kada se povuče u svoje odaje, te nestane zajedno sa odsjajem plamena iz lucerne, što se odbija od zidove spomenutog tunela. Nešto se gadno sprema. Mutikaša de la noche. Vjerujte mi, sa dinastijom koja je boravila na Caskoj, svašta se gadno spremalo i njoj i onima oko nje. No, da završimo s kanal/tunel temom, ovo je bio prolaz rimske ville inkorporiran u zid i u samu terasu, a za što je služio nitko još uvijek ne zna, jer nije do kraja istražen. Iako nas je hrpetina nabacanih gluposti i „teorija“ zabavljala dok smo ga kopali, pretpostavka da je mogao služiti kao izlaz u slučaju opasnosti ili opskrbe bilo čim i dalje stoji kao realna.
Slika 3. Kanal spojen sa tunelom i zid koji se proteže uz obalu; istraživale Irena Radić Rossi (Sveučilište u Zadru) i Giulia Boetto (, Aix-Marseille University, Centre Camille Jullian-CNRS)
CASKA – ANTIČKA CISSA
Prema narodnoj predaji, antičko naselje Caska propalo je uslijed velikog potresa koji se dogodio u 4. st. po Kr. Navodno su tadašnji stanovnici bili zločesti pa ih je Bog kaznio potresom. Tako kažu. No, arheološka i geološka istraživanja potvrdila su da nema nikakvih tragova prirodne katastrofe. Čini se da je propadanje posljedica izdizanja morske razine koje traje već najmanje 7 000 godina, a ako tome pridodate da je za istočnu obalu Caske karakteristična jaka erozija, onda je zapravo i lako zaključiti kako priobalna arhitektura jednostavno nije mogla izdržati takve surove uvjete, zbog čega se urušila, što je nagnalo ljude na pričanje teorija o velikom potresu.
Plinije Stariji, rimski kroničar iz 1. st. po Kr., u svom djelu Naturalis Historia (Prirodoslovlje) spominje otok Pag i to pod nazivom Gissa Portunata ili Gissa Portunota. (slova A i O, lako se dogodi zabuna). Ovdje nije pitanje Zašto je Cissa navedena kao Gissa, sasvim je sigurno da se radi o istom naselju. Ovdje je pitanje značenja opisnih pridjeva portunata ili portunota. Dakle, zašto gospon Plinije baš otok Pag naziva Gissa (da ponovim: ili Cissa, kako hoćete, ista stvar) ni danas nije nikome sasvim jasno, ali upravo spomenuti opisni pridjevi daju barem nekakva objašnjenja na ova pitanja. Naime portunata je opisni pridjev koji označava naselje rođeno iz luke, dok pridjev portunota označava nešto (u ovom slučaju naselje i luku) po čemu je to područje (Pag) bio poznat u rimskom svijetu, a to je Gissa (Cissa). P.S. Nadam se da vam nisam zakomplicirala život sa ovim objašnjenjima.
TELEVISA PRESENTA: DRAMA U RIMU, DRAMICA U CASKOJ
Dok još uvijek spominjem antičke izvore, potrebno je dovesti u pitanje teritorij rasprostiranja antičke Caske. Postoji mogućnost da je današnja Novalja zapravo bila Cissa (to je samo mogućnost, dakle nije 100% potvrđeno), dok je današnja uvala Caska bila veliko privatno imanje jedne od najistaknutijih rimskih dinastija – Calpurnii Pisones. Koliko su bili važni govori sama činjenica da je njihova dinastija bila vezana sa samim Cezarom, ali i carom Tiberijem (za njih je valjda većina vas čula). Ovo vam daje do znanja da su se nalazili u samom vrhu rimske vlasti. Sa Cezarom su direktno bili vezani jer je jedna od njegovih žena dolazila iz dinastije Calpurnii, dok je priča s Tiberijem ipak malo drugačija.
Slika 4. Glavni likovi priče. Bistu Luciusa, a ni njegove kćeri na žalost nisam pronašla.
Dakle, Gneus (čitaj Gnej) Calpurnius Piso je imao dva sina: istoimenog Gneja (konzul), te Luciusa (čitaj Lucije, koji je bio augur). Gnej je slovio kao bahat, arogantan, nasilan lik, koji usput ima gadnu narav, uvijek se prepirao s carem Tiberijem i zagovarao ideje da senat mora voditi svoju politiku, bez cara. Službeno je optužen za sve i svašta, između ostaloga za korupciju, pronevjeru carskog novca, svetogrđe, uništavanje vojne discipline, itd. Ta nadasve krasna narav je valjda bila obiteljska crta, kako bi rekli krv nije voda, jer je Lucije, koji je bio augur (rimski svećenik) također slovio kao vrlo nasilna persona sklona izljevima bijesa. Krasna familija, nema šta. Da prijeđemo na stvar, Gnej je bio osumiječen za ubojstvo nećaka cara Tiberija.
Drama ide dalje. Lucius je preuzeo ulogu advokata te je branio svog brata Gneja pred sudom, no ovaj presudu nikada nije dočekao jer se navodno ubio. Navodno. Znate i sami kako to ide kad se skupi grupa ljudi na vrhu vlasti, gdje svak gleda svoje interese. Čak i sam povjesničar Tacit sumnja da je car Tiberije osobno imao prste u nećakovoj smrti jer se zbog njegove popularnosti i moći bojao za svoje prijestolje. Brat-advokat Lucije je optužen za namještanje sudskog procesa i uvredu veličanstva, pa se 24. god. po. Kr. također ubio. Mislim da sada ni vama nije neobična ona naša fantasy-teorija o hodniku rimske ville gdje se potajice dilaju otrovi i svašta nešto. Samo kažem.
Uglavnom, kakve veze sve ove spletke imaju s Caskom? E pa, unuka starog Gneja, a nećakinja mlađeg Gneja (ovaj kojem se sudilo), je bila kći spomenutog augura Lucija (advokat), te je kao i cijela njena obitelj prolazila kroz turbulentno i mračno razdoblje o čemu svjedoči, pazite sad- žrtvenik pronađen u Caskoj, na kojem u prijevodu piše: Gospodarici Dobroj božici Heji Augusti, slavodobitnoj vladarici zemlje i mora, čuvarici uma i imovine i moćnoj izlječiteljici, božici koja dobro sudi, daruje Calpurnia, kći Luciusa Pisonesa augura i unuka Gneusa Pisonesa. Kćer se s razlogom molila božici Heji, koja je zadužena za pošteno suđenje, u nadi da joj se oslobode stric i otac.
Slika 5. Calpurnijin žrtvenik božici Heji
Na plaži, nedaleko od uvale Zrće, pronađena je rimska nekropola u koju se ukapalo u raspnu od 1. do 4. st. po. Kr. Gotovo svi ukopi su paljevinski, osim dva skeletna. Grobovi su uglavnom bili rađeni na način da se tegule iznad pokojnika poslažu u obliku krova (zamislite šator),na koji se stavljaju kupe kanalice koje služe kao nekakav stiliziran dimnjak kroz kojeg se mogla prinositi žrtva za pokojnika u vidu nekakve hrane, ali i kroz koji duša pokojnika može izaći van. Sve skupa se obzida kamenjem i žbukom kao što je prikazano na slici dolje.
Slika 6. Antička nekropola: prikaz groblja i grobnih komora, istraživala prof. dr. sc. Anamarija Kurilić sa Sveučilišta u Zadru
Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje objekata gospodarske namjene. Pronađen je podrum koji je vjerojatno služio kao vinarija, te kanal za odvodnju popločan tegulama. Također, pronađeno je 5 dolija (ogromne posude u kojima se čuvalo vino, maslinovo ulje, hrana itd.) Uz samu obalu pronađeni su ostaci cisterne i nekakvih, za sada,nepoznatih struktura. Pronađene su i ogromne količine školjaka koje su vjerojatno služile za ishranu.
Slika 7. Ostaci dolije, rekonstrukcija dolije te mali dio slike školjaka/puževa, istraživao Goran Skelac (Geoarheo d.o.o.)
Slika 8. I još objekata s produktivnom namjenom; istraživale Irena Radić Rossi (Sveučilište u Zadru) i Giulia Boetto (, Aix-Marseille University, Centre Camille Jullian-CNRS)
To bi bio najminimalniji uvod od o Caskoj i njenim stanovnicima. Zaista, da sam ulazila iti malo dublje u tematiku, ne bi mi stalo u 15 stranica teksta. No zato, sljedeći put, detaljno pišem o podvodnoj arheologiji Caske, što se više uklapa u prirodu ovog portala. Lijep pozdrav!
Autorica teksta: Jelena Glamać